Kliker.info

Budući nacionalni park Una, na južnom području općine Bihać, samo je dobar izgovor federalnim vlastima da nastave opstrukciju ove općine i Unsko-sanskog kantona, tvrdi Hamdija Lipovača, gradonačelnik Bihaća."Kada je u pitanju odnos prema Krajini i Bihaću, na rubu sam strpljenja i posegnuću za svim zakonski dozvoljenim sredstvima. Onemogućuju se strane investicije u Bihać u iznosu od 74 miliona KM i otvaranje tri stotine novih radnih mjesta, onemogućuje se obnova željezničkog saobraćaja, a nema nas ni na mapi projekta brzih cesta. Vladu SDA i SBiH Bihać očito ne zanima", ističe Lipovača.  

NN: O kojim stranim investicijama govorite?

LIPOVAČA: Predstavnici francuske firme "La Faž", jedne od vodećih kompanija u proizvodnji gipsa i proizvoda od gipsa, bili su kod mene još 2004. godine i tražili su urbanističku saglasnost da istraže rezerve gipsa na području naše mjesne zajednice Kulen Vakuf. Kontakata je bilo i sa prethodnim načelnicima Bihaća, a nisu zaobišli ni kantonalnu vladu. I italijanska firma "Fasa Bartolo" bila je zainteresovana za taj posao.

NN: Koliko je značajno postojanje konkurencije i šta bi ti istraživački radovi o gipsu konkretno donijeli općini Bihać?

LIPOVAČA: Taj posao značajno prevazilazi interes općine, a istraživački radovi bi donijeli dvije bitne stvari za nas. Kad kažem za nas, mislim na državu BiH, općinu i kanton. Prvo, donijeli bi saznanje koliko tog gipsa ima. Mi nismo ekonomski toliko moćni da finansiramo istraživanja. Dakle, dobijamo studiju besplatno. Sa druge strane, dobijamo mogućnost organizovanja koncesijskog nadmetanja za eksploataciju. To znači da ni "La Faž", ni "Fasa Bartol", kada obave istraživanja, nemaju nikakvu prednost u dobijanju koncesije.

NN: I gdje je to zapelo?

LIPOVAČA: Te namjere su pale na terenu bosanskohercegovačke gluposti, tromosti, korupcije, "tjeranja" iz zemlje potencijalnih investitora i administracije pretjeranih nivoa vlasti. Ljudi su zatražili urbanističku suglasnost još dok je federalni ministar prostornog uređenja bio Ramiz Mehmedagić. Danas je aktuelan ne drugi, već treći ministar. Mehmedagićev nasljednik Ferid Otajagić je "La Fažu" napisao pismo s preporukom da ide na područje Grepak kod Goražda, jer je područje MZ Kulen Vakuf područje od interesa za Federaciju. To su nečiji lokalpatriotski interesi. Mislio sam da će se aktuelni ministar Salko Ophođaš prestati igrati s općinom Bihać i francuskom državom, koja stoji iza svoje velike firme. Međutim, zaboravio sam da i on dolazi iz Goražda.

NN: Koliko znam, argument federalne vlade da se ne sprovede istraživanje je budući nacionalni park?

LIPOVAČA: Nacionalni park i gips nemaju baš nikakvih dodirnih tačaka. Postojala je odluka federalnog parlamenta 2004. godine, koja je važila dvije godine, odnosno do 13. juna 2006, o planu proglašavanja nacionalnog parka. Prva varijanta je bila da se za nacionalni park proglasi područje od Martinbroda do motela "Sunce" u bihaćkom naselju Orljani, da bi kasnije bilo odlučeno da to bude Ripač, na lokalitetu Dvoslap.

Ta odluka je Bihaću donijela ogromnu štetu. Kao organ općinske uprave nismo mogli davati urbanističke i građevinske dozvole na tako velikoj površini. Zaustavljena je gradnja i zaustavljene su velike investicije u ekološki turizam, a ljudi koji žive na tom području suočeni s tim problemom pribjegli su bespravnoj gradnji. Mi na cijelom području općine imamo oko tri hiljade bespravno sagrađenih objekata, a od toga je polovina na području "od interesa za Federaciju". Sada je to područje ponovo u nadležnosti općine, ali federalne vlasti se i dalje pozivaju na zakon o nacionalnom parku Una.

NN: Ali taj zakon nikada nije donesen, nije objavljen u "Službenom listu Federacije BiH"?

LIPOVAČA: Potpuno ste u pravu. Postoji tekst nacrta zakona, praktično prednacrt, kojeg je Vlada prihvatila na prijedlog Ministarstva i uputila u parlamentarnu proceduru prije nekoliko godina. Volio bih čuti koliko jedan akt putuje od Alipašine ulice do Ulice Hamdije Kreševljakovića u Sarajevu, odnosno od zgrade Vlade Federacije do zgrade parlamenta Federacije, koje su udaljene pet minuta hoda. Baš taj akt "putuje" duže od dvije i po godine. Ono što piše u tom putujućem zakonu jeste da su kote nacionalnog parka i područja s nalazištima gipsa udaljene na geografskoj karti razmjera 1:25.000 pet centimatra. I nigdje se ne preklapaju.

NN: Zašto je onda nedavno Skupština USK izglasala inicijativu za izuzimanje područja sa zalihama gipsa iz budućeg nacionalnog parka i uputila je federalnom parlamentu?

LIPOVAČA:  Stalno se govori o nevažećoj odluci. Govore o nacionalnom parku i već tri godine prenose po 600.000 KM, a nisu se udostojili ni preduzeće formirati. U programu rada Vlade Federacije od 2007. do 2010. godine nijednom se ne spominje nacionalni park, a pričaju o zakonu kojeg nema. To su ublehe SDA-SBiH vlasti u Sarajevu, koji i dalje žele da ovaj kraj drže pod šapom mračnjaštva, neobrazovanosti, lošeg životnog standarda, kako bi mogli što bolje upravljati ovim narodom. Kada smo im izbili njihove "argumete" zatražili su da Skupština USK, računajući na poslovičnu političku nesložnost Krajišnika, pokrene inicijativu za promjenu granica nacionalnog parka. Još jednom pitam: kojeg nacionalnog parka? Nacionalni park Una je bosanskohercegovačka varijanta bajke "Carevo novo ruho". Traže da se mijenjaju granice koje ne postoje. Ali evo, i to smo im dali.      Midhat Kaliman(NN)