Kliker.info

Prema vijestima i slikama koje su ovih dana i samo ovog septembra zaustavljale čovjeku dah očito je da tzv. globalni terorizam postaje za bar polovinu svijeta veća prijetnja miru i sigurnosti nego ratovi među narodima ili strane vojne invazije. I da se oni koji ga vrše najčešće pozivaju na islam.

U pakistanskom gradu Pešavaru u masu od nekoliko stotina kršćana, koji su izišli s nedjeljne mise u Svihsvetih crkvi, i redali se da prime besplatni obrok, eksplodirala je samoubilačka bomba koja  je raznijela tijela 80-ak vjernika, među kojima 35 žena i sedmoro djece. Svima je bilo jasno da je samoubica pripadao pakistanskim talibanima, istim onim koji su prošlog proljeća u Lahoreu zapalili dvije crkve i stotinu kršćanskih kuća. U luksuznom supermarketu u Najrobiju gotovo istovremeno od eksplozije i metaka terorista stradalo je najmanje 80 i ranjeno 250 kupaca, mahom imućnijih Kenijaca i pripadnika raznih zapadnih vojnih, humanitarnih i obavještajnih službi. Iako pod komandom Aš-Šebaba, paravojne formacije koja se bori za uvođenje šerijatskog sistema u susjednoj Somaliji, među napadačima je bilo pripadnika iz desetak zemalja. U Kabulu su, bez sumnje talibani, upali u kuću književnice Sushmite Banerjee, Indijke čiji je roman o prelasku na islam i udaji za Afganistanca bio i tema indijskog TV serijala, vezali njenog supruga i ostale članove familije, a nju izveli i s 20 hitaca izrešetali joj tijelo. U Siriji je, među ostalim bitkama protiv prostora koje kontroliše Asadova armija, počela i opsada grada Maalule, nadomak Damaska, u čije crkve dolaze da se pomole kršćani iz cijelog svijeta. Jedan od pripadnika Džebhetu-Nusre poslao je tweet poruku u kojoj kaže: "Jeste, naša braća mudžahedini objavljuju početak oslobađanja krstaške prijestolnice".

Ovo je samo nekoliko primjera oživljavanja svjetske pojave čišćenja vlastitih prostora od drugih, drugačijih i nepoželjnih ljudi i cijelih naroda. Ne samo od drugih vjera ili vjerskih pravaca, nego i nacija i etnija, čiji smo svjedoci bili na Balkanu. U tom ubilačkom pohodu učestvuju pripadnici svih vjera, ali najviše ih ipak pripada širokom pokretu mladih fanatizovanih ljudi proizišlom iz Al-Kaide. Ideološka potka njegovih sljedbenika je vehabijska ili selefijska sekta većinskog sunitskog islamskog pravca, potekla iz Saudijske Arabije. Kako se geografski širio, tako je taj pokret poprimao razne forme borbe protiv svih svjetovnih zakona. Talibani su mu na Istoku ekstremno krilo, a na Zapadu nigerijski Boko Haram, što znači "Zapad je haram".

Sljedbenici tog Boko Harama, kao i talibani koji osljepljuju djevojčice ako krenu u školu, ruše kršćanske crkve, ali još češće pale čitava muslimanska sela ako im se ne priklone. Prošle godine su za vrijeme molitve u jednoj džamiji na sjeveru Nigerije ubili 44 vjernika. To je istovremeno rijetka teroristička skupina koja u svom nazivu nema pridjev islamski, ali i ona, kao i sirijski Džebhetu-Nusra i svi drugi frontovi proizišli iz Al-Kaide, nose zastave, obično crne, na kojima je ispisana temeljna islamska zakletva La-ilahe-illallah, "Nema boga osim Allaha". Koliko god se milioni i milioni muslimana branili da su takve skupine, suprotno obrnutoj tvrdnji njihovih pripadnika, ustvari otpadnici od izvornog islama, teško je u to ubijediti čak i dobronamjerne sljedbenike drugih vjera i uvjerenja kada iz godine u godinu, kao i ovih nekoliko dana, gledaju scene iz Pakistana, Kenije, Afganistana, Iraka, Nigerije ili Sirije. Ne vrijedi mnogo kada pakistanski premijer Navaz Sharif kaže: "Teroristi nemaju vjeru i pucati u nevine ljude je protiv islama i svih drugih religija". Ili kada se citira 125 ajet iz kur’anske sure En-Nahl: "A ti Putu Gospodara svoga pozovi mudrošću i savjetom lijepim i s njima ti raspravljaj na način najljepši! Doista Gospodar tvoj najbolje zna ko je skrenuo s Puta Njegova i On najbolje poznaje one na Pravi Put upućene".

I da će na tom tasu odgovornost još više porasti ako se pusti ekstremnim partijama i skupinama koje slijede Bin Ladenovo tumačenje Kur'ana, i nazivaju se islamskim, da svojim djelima još više rasplamsaju sukobe među samim muslimanima, natjeraju u bjekstvo kršćane i druge "pripadnike Knjige" i na kraju izazovu nove vojne intervencije, kakve su bile u Afganistanu i Iraku, ili nedavno u afričkom Maliju. Ako se tako nastavi, Pakistan, koji je i nastao na osnovu vjerske pripadnosti, pa mu i ime znači "Čista zemlja", mogao bi da se raspadne. Kao i Irak što se raspada, a sutra možda i Sirija.