Haag : Tuđmanovi transkripti dokaz zločinačkog poduhvata
Haaško tužiteljstvo traži da se na suđenju šestorici čelnika Herceg Bosne prihvati 87 transkripata iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana, kojima namjeravaju dokazivati da je državni vrh devedesetih predvodio zločinački pothvat s ciljem stvaranja Velike Hrvatske na štetu BiH. Od toga je 28 transkripata već prihvaćeno u procesu Tuti i Šteli. Svih 87 transkripata “osigurala je Hrvatska”, navodi se u podnesku. Na jednom mjestu piše da su dokumente dobili iz službenog izvora, Ureda predsjednika RH, a na drugom mjestu da je izvor bila Vlada RH. Odvjetnici su već najavili žalbe. – Postavit ćemo pitanje ima li Tužiteljstvo uopće pravo koristiti ove transkripte kao dokaz na sudu – kaže Vesna Alaburić, odvjetnica Milivoja Petkovića. – Želimo utvrditi ima li tužitelj pravo transkripte koristiti kao dokaz, ili samo kao ispomoć u istrazi. Raspolažemo zasad neprovjerenim informacijama da ih tužitelj ne može koristiti kao dokaz bez posebnog dopuštenja Vlade – rekla je V. Alaburić. Jutarnji je dobio potvrdu da je bivši potpredsjednik Vlade Goran Granić s Del Ponte potpisao dokument kojim se Tužiteljstvo obavezalo da će trankripte koristiti samo u istragama, a ako ih želi koristiti i kao dokaz, morat će od Vlade ponovno tražiti posebno odbrenje za to.
1. Veza optužene šestorke i Hrvatske
Sastanak 4. aprila 1994., Jadranko Prlić na sastanku s Tuđmanom govori o podjeli Bosne između Srba i Hrvata
PRLIĆ: Mislim da će “velika Srbija” dijelom postojati, da će dijelu Srba s manjim teritorijem biti dopušteno da se pripoje Srbiji. U tom smislu mi trebamo imati razumnu politiku i kretati se prema njistočnijoj mogućoj rijeci kad se budu definirale granice
Sastanak 22. oktobra 1993.
TUĐMAN: Interesiraju me rezultati. To znači da Gornji Vakuf i Bugojno moraju ostati pod našom kontrolom.
BOBETKO: Ne bih bio tako radikalan, Predsjedniče, ali iz iskustva rekao bih da dopuna ljudstvom nije najbolja. Tamo bi trebalo biti mnogo vojnika…
TUĐMAN: Hajdemo biti precizni. Tamo imamo generala Praljka, generala Petkovića, generala Matića, Tolu…
TUĐMAN: I, ono što ste radili – napalm bombe – neke eksplozije moraju biti korištene da uplašite Jugoslavensku armiju i kasnije neke Muslimane.
2. Hrvatska vojska u BiH
• Sastanak Tuđmana s Praljkom, generalom Lucićem, Tusom i ostalima, 1. 8. 1992.
VRBANAC: I oni ovdje stječu uvjete za život i ne žele ići na tu stranu, i to ne motivira naše ljude. Zašto bi on išao u Bosnu? (Objašnjenje) da se borimo za hrvatsku stvar, da to tako kažem, više ne može motivirati naše ljude, to je problem. Želio sam vas informirati tako da znate kakva je situacija.
TUS: Osim naše Treće brigade tamo dolje i dijelova jedinica, kao 153. zagrebačka i nekih slavonskih bataljuna, 108., 106., ali to je samo djelomično. Nekih 813 dobrovoljaca su odgovorili na poziv iz cijele Hrvatske.
• Sastanak 22. oktobra 1993.
| se mogu očuvati’ |
TUĐMAN: Prije nekoliko mjeseci sam vam govorio o situaciji i dao zadatke ministru obrane Šušku i generalu Bobetku o našoj pomoći i angažmanu u Herceg Bosni. Rekao sam da će tu buduće granice hrvatske države biti postavljene. Tada sam istakao kako je jako bitno da se obrane pozicije i teritorij koji drži HVO. To je Novi Travnik, Vitez, Busovača, Mostarska linija i problem Gornjeg Vakufa i Bugojna treba biti riješen što je prije moguće.
3. Dijeljenje Bosne i Hercegovine
Sastanak Franje Tuđmana s Nikicom Valentićem, Franjom Gregurićem, Žarkom Domljanom, Pericom Jurkovićem, Slavkom Degoricijom, J. Radićem, M. Vedrišem, B. Mikšom
TUĐMAN: Dakle, duboko u sebi sam znao da će biti – nisam znao da će biti tako krvavo – ali da će morati doći do rješenja srpskog pitanja. Ali, isto tako, da se istodobno treba baviti sigurnošću Hrvatske, hrvatskog teritorija, u svjetlu tog neodrživog oblika pereca, ove države u obliku pereca koju imamo, ove naše granice se jedva mogu očuvati i u najidealnijim, mirnodopskim uvjetima, a kamoli ako su odnosi neriješeni.
Sastanak 4. decembra 1993. – sudionici: Tuđman, Bobetko, Červenko, Krpina, Juras…
TUĐMAN: Ovdje se određuju granice buduće hrvatske države. One će vjerojatno biti veće nego što je ijedan hrvatski vladar ili kralj imao pod svojom kontrolom u povijesti.
TUĐMAN: Stoga se ne moramo bojati činjenice da će se Republika Srpska pripojiti Srbiji jer će se Hrvatska Republika (op. a., govori se o Hrvatskoj Republici Herceg Bosni) pripojiti Hrvatskoj. Hrvatska će biti snažnija i moćnija.
Sastanak 4. aprila 1994., na kojem se govori da je Tuđman bio pod velikim pritiskom da prihvati Washingtonski sporazum 
TUĐMAN: Drugim riječima, unutar Hrvatske imat ćemo, neću reći dvije Hrvatske, ali barem pola Bosne. I onda će ti lajavci i oni koji ne shvaćaju da sam ja bio taj koji je zagovarao podjelu Bosne moći sami doći do zaključka da Zapad ne samo provodi nego nas čak prisiljava da prihvatimo podjelu Bosne. Samo što nam, zbog svojih razloga, nameću savez s Muslimanima, što u ovom trenutku, među nama, ne bi bilo lako prihvaćeno, imajući na umu rat koji se dogodio između Muslimana i Hrvata.
Tuđman na više sastanaka ističe kako je njegova zasluga da su Hrvati izašli na referendum za nezavisnost BiH, no razlozi zbog koji je to učinio su dvojaki. Pred Alijom Izetbegovićem Tuđman 21. jula 1992. govori:
TUĐMAN: U situaciji kad postoji namjera da se cijela Bosna pripoji Velikoj Srbiji ili Jugoslaviji oni (Hrvati u Bosni, op. a.) su tražili da se hrvatska područja, naseljena samo hrvatskim i katoličkim narodom, pripoje Hrvatskoj, kako bi spriječili da se cijela BiH pripoji Jugoslaviji ili srpskim područjima. Mi, hrvatsko vodstvo, i ja osobno, rekli smo im: ne radite to. Imate pravo da se sami organizirate – jer znali smo što to znači – da se sami organizirate za obranu, ali trebate tražiti rješenje unutar BiH.
Međutim, pred svojim suradnicima 4. decembra 1993. Tuđman govori drukčije:
TUĐMAN: Gospodo, iako sam znao kakav problem Muslimani predstavljaju, učinio sam sve da spriječim konflikt. Pripremio sam Hrvate u BiH da sudjeluju u referendumu za nezavisnu Bosnu, ne zato što sam mislio da može preživjeti, jer Bosna je za mene Jugoslavija u malom, možda čak i gore od toga.
5. augusta 1993. godine na sastanku sa Šuškom, Mikšom, Šarinićem, Degoricijom i Miroslavom Tuđmanom
TUĐMAN: Izetbegović stvarno ne želi nikakav model mira, on želi rat ali naravno to ne želi reći javno i pronalazi razne izgovore za to. Upravo sada je njegov posljednji izgovor da Srbi i Mladić napadaju Bjelašnicu. No ispada da je CIA uspjela organizirati stalni nadzor nad Izetbegovićevim i Mladićevim kontaktima. Mladić je dao sočan komentar – jebite se svi!
• 21. oktobra 1993., sastanak s Fikretom Abdićem
TUĐMAN: Vidite da cijeli Zapad i osobito Njemačka, čak i SAD, svi su zainteresirani za moguću operaciju koja bi bila postignuta između Bošnjačko-Muslimanske Republike i Hrvatske zbog geopolitičkih i stateških razloga. No u slučaju da se ta zajednica raspradne, i to treba javno reći, zapadna provincija automatski pripada Hrvatskoj. Razumijete, zbog strateških razloga, tu je nit razmišljanja što će biti ako Srbima bude dopušteno da odu, da li Hrvati i Muslimani ostaju u zajednici? Istakao sam im da to neće biti prihvatljivo za Hrvate u Bosni i Hercegovini zbog konflikta i izbit će rat jer će se osjećati uplašeni pred dominacijom, a postoji dominacija Muslimana i politike.
ABDIĆ: Tijekom prve faze, najznačajnija stvar bi bila da mi priznamo HR HB i jednako tako, da HR HB prizna nas. Isto bi trebalo biti napravljeno s Republikom Srpskom kako bi mir bio uspostavljen u području na kojem su ostala otvorena pitanja koja nisu riješena.
TUĐMAN: Potpiši tajni sporazum ovdje koji bi značio da u slučaju raspada pokrajina zapadne Bosne će biti uključena u Hrvatsku kao pokrajina i u tom smislu to će biti obaveza i Hrvatskoj i tvojoj politici. To je važno da doprinesemo našim prijateljima iz Njemačke i SAD-a jer mi uistinu nemamo druge dobre prijatelje.
22. oktobra 1993., sastanak s Bobetkom i Šuškom.
TUĐMAN: … Reći ću vam nešto što ne smijete dalje širiti. Sa Izetbegovićem imamo dogovor o prijateljstvu koje treba biti kreirano između Muslimanske Republike i Hrvatske… Ali, isto tako, imamo sporazum sa Abdićem da ako dođe do raspada odnosno kada dođe do raspada da Zapadna Bosna bude integralni dio Hrvatske.
4. decembra 1993., Tuđman o Muslimanima i Srbima
TUĐMAN: To je paklena stvar, taj bosanski lonac. Danas Srbi i Muslimani surađuju. Srbi prodaju Muslimanima metke, granate i posuđuju im tenkove za novac. (Jutarnji list)
4. Odnos prema Muslimanima
TUĐMAN: Oni pjevaju, možete li to vjerovati: ‘od Istanbula do Trsta neće biti krsta’. I stoga obični ljudi tamo, obični Hrvati, jednostavno se lakše slažu sa Srbima nego s Muslimanima. To je tragično, bez obzira na činjenicu da su Srbi bili naši glavni protivnici u Bosni od početka.
TUĐMAN: … Kao što je današnja debata pokazala, postojale su neke sumnje u vezi hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini i nije to čudo, jer to je složen problem, među ostalim i zato jer nam je Starčević u svom tom hrvatskom duhu ostavio nešto što smo platili, da su muslimani najbolji Hrvati, cvijet hrvatskog naroda. Taj je cvijet i Pavelić ostavio također, i tako dalje, razumijete, ali meni je bilo jasno, gledajući nacionalne probleme, ne samo na našem području, nego i u svijetu, bilo mi je jasno gospodo da je to etničko čišćenje i etnička homogenizacija bila užas, ali od biblijskih vremena, ako čitate Bibliju, od biblijskih vremena do danas bilo je takvih stvari… To zlo koje se događa ima nešto dobro u sebi jer stvara uvjete za dugotrajniju normalizaciju.
5. Dogovori sa Srbima
4. decembra 1993., Tuđman o Muslimanima i Srbima
TUĐMAN: To je paklena stvar, taj bosanski lonac. Danas Srbi i Muslimani surađuju. Srbi prodaju Muslimanima metke, granate i posuđuju im tenkove za novac. (Kliker.info-Jutarnji list)
Komentari