Kliker.info

Majske penzije za korisnike Fonda PIO Republike Srpske, koji imaju prebivalište u Federaciji BiH, u cijelosti nisu isplaćene ni u prvim danima ovog mjeseca.Na penzije čeka i određeni broj korisnika u RS-u koji ih primaju putem pošte. Iz penzionog fonda pojašnjeno je da je razlog kašnjenja neočekivano loš priliv sredstava od doprinosa, odnosno da sve veći broj poslodavaca s njihovim uplatama kasni i do šezdeset dana.

Piše : Gordana Katana (Oslobođenje)

Istodobno ministar finansija RS-a Zoran Tegeltija saopštio je da do novog sporazuma BiH s Međunarodnim monetarnim fondom najvjerovatnije neće doći. “Uradićemo sve što je potrebno da budžetski korisnici ne osjete posljedice nepostizanja dogovora sa MMF-om, odnosno finansijske tranše na koju su računali svi nivoi vlasti u BiH”, rekao je Tegeltija. Građanima je poručio “da vjeruje kako neće biti potrebe za bilo kakvim radikalnim potezima u drugoj polovini godine”, odnosno da neće biti ugrožena isplata plata i penzija u RS-u. Ministrov optimizam ne dijeli ni opozicija ni ekonomski eksperti koji upozoravaju da je potpuno nejasno “gdje Vlada RS-a namjerava da nabavi nedostajući novac”. Dragan Čavić, lider NDP-a, upozorio je da to sigurno neće biti ni ruski državni kredit, niti kredit koji bi RS trebao dobiti od novog vlasnika bude li izvršena dokapitalizacija Banka Srpske. Ekonomisti u isto vrijeme ističu da je i upitno do kada će se budžetska likvidnost moći održavati zaduživanjem na domaćem tržištu kapitala, emisijom obveznica i trezorskih zapisa.

Kada se sve to uzme u obzir, ali i činjenica da bi dobar dio seta reformskih zakona RS-a mogao propasti prije nego što i ugleda svjetlo dana, jer je bio baziran na uvođenju diferenciranih stopa poreza na dodatnu vrijednost, a s čim se ne slažu ni međunarodne finansijske institucije ni Federacija BiH, ne treba čuditi što vlast u Republici Srpskoj ponovo poseže za otvaranjem velikih političkih tema. Sa samo jednim ciljem da pažnju građana skrene s egzistencijalnih pitanja, a opoziciju ili pridobije za svoje nakane ili je označi kao domaće izdajnike i strane plaćenike. Pa time sebe predstavi kao ekskluzivnog zaštitnika Srba s ove strane Drine, a građane ubijedi da su nacionalni interesi mnogo važniji od praznog i stomaka i novčanika.

Tema hoće li ili ne rezolucija o osudi genocida u Srebrenici biti usvojena u Vijeću sigurnosti UN-a, nije se kod građana baš posebno primila. Kao ni izručenje Nasera Orića BiH, a ne Srbiji. Stoga je slučaj Orić morao dobiti daleko veći značaj, odnosno poslužio je za reaktiviranje odluke o raspisivanju referenduma na kojem bi se građani RS-a izjašnjavali da li su za ili protiv daljeg priznavanja Suda i Tužilaštva BiH. U referendumskom pitanju, kako je to najavio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, državni Sud i Tužilaštvo tretiraju se kao “neustavne institucije nametnute od visokog predstavnika”. Predsjednik RS-a uz to tvrdi kako je prema Dejtonskom mirovnom sporazumu pravosuđe u isključivoj nadležnosti entiteta, pa je stoga to još jedna u “nizu nadležnosti nasilno oduzetih od ovog bosanskohercegovačkog entiteta”. Tvrdi Dodik i da su i Sud i Tužilaštvo BiH institucije koje su do sada radile isključivo na štetu srpskog naroda u BiH, prije svega kada je u pitanju procesuiranje ratnih zločina.

Nezadovoljni radom državnog pravosuđa su i predstavnici opozicije u RS-u. SDS, PDP i NDP, kao dio vladajuće koalicije na državnom nivou, to su i demonstrirali ne prihvatajući izvještaj o radu koji su Sud i Tužilaštvo BiH podnijeli u Parlamentu BiH. No, kako su to saopštili čelni ljudi Saveza za promjene, referendum koji se planira provesti u RS-u ni na koji način ne bi riješio ni jedan problem, a mogao bi otvoriti samo Pandorinu kutiju iz koje bi pokuljalo niz drugih, s ko zna kakvim teškim posljedicama za RS.

Ocjena predstavnika SDS-a da ni Sud ni Tužilaštvo BiH više nisu nametnute institucije visokog predstavnika, jer su njihov legalitet potvrdili i zastupnici SNSD-a koji su ih svojim glasovima podržali u državnom Parlamentu, iako utemeljene, do predstavnika vlasti RS-a, čini se, ne dopiru. Jednako tako niko od zvaničnika RS-a nije odgovorio na pitanje ko će od država garanta Dejtonskog sporazuma odluku građana na referendumu prihvatiti. Naime, Dodik jeste u pravu da će za referendumsko pitanje dobiti gotovo plebiscitarnu podršku građana srpske nacionalnosti, samo je pitanje šta dalje. Voljom građana ozvaničiti nepriznavanje neke državne institucije je jedna stvar, no druga je stvar što RS i njegovi građani nisu ti koji imaju pravo sami o tome donijeti odluku. Već prvi komentari političkih predstavnika iz Federacije BiH daju naslutiti da bi to dovelo do ozbiljnih poremećaja političkih odnosa u našoj zemlji i uvelo je u novu krizu koja bi evropski put zaustavila prije nego što je i počeo.

Jedno jeste izvjesno. Narod će se referendumom moći zamajavati naredna dva, tri mjeseca. Opozicija stoga ovoga puta Dodikovu igru kupovine vremena i skretanja pažnje s ključnih ekonomskih pitanja nije prihvatila.

Pred njima je sada zadatak da snagom svojih argumenata uvjere građane da ne pristanu da kožu vlasti spasavaju preko vlastitih leđa. Kada govorimo o političkim akterima izvan BiH, zanimljivo će biti i čuti stav Ruske Federacije i Srbije na čiju podršku za održavanje referenduma predsjednik RS-a bez sumnje računa. U slučaju da je dobije, dvadesetogodišnji mir u BiH mogao bi biti doveden u pitanje, a na svjetlo dana bi izašlo kome je u interesu da u ovoj zemlji, a time i u balkanskom buretu baruta potpali fitilj.