Kliker.info

Negdje sam ovih dana pročitao da je Mao Cedung jednom rekao: “Pod nebom je haos, situacija je odlična.” Nakon propalih bošnjačko-hrvatskih pregovora koji su ovog vikenda vođeni u Neumu, Dragan Čović i Bakir Izetbegović mogli bi parafrazirati ovu Maovu misao i mirne duše reći: “Haos u Bosni i Hercegovini sada je još veći, situacija je odlična.”

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

Svaki fijasko u tobožnjim nastojanjima da se država uredi po evropskim standardima samo jača njihove liderske pozicije. U igri je poznato geslo: “Pakao, to su drugi.” Milorad Dodik nije učestvovao u pregovorima, ali je i te kako bio zainteresovan za njihov ishod. Nije mu slučajno njegov politički saborac Čović, čim je ustao od stola, mobitelom dojavio kako se stvar završila.

MORBIDNE, ALI OPASNE TEZE

U Neumu se pregovaralo o izmjenama Izbornog zakona, kao i o diskretnom šminkanju Ustava. Hrvatska strana demonstrira paranoičan strah od trećeg mandata ovog ili nekog drugog “Komšića” u Predsjedništvu BiH. Namjerno se, međutim, prešućuje da je lider HDZ-a poražen na proteklim izborima zato što veliki broj hrvatskih birača nije uopće glasao. Sa njihovim glasovima, Čović bi glatko zasjeo u fotelju u kojoj je sada Željko Komšić. Na vijest iz Neuma Dodik je reagovao istog trenutka, izjavivši pred novinarima kako predstavnici Bošnjaka “žele da zadaju definitivan politički udarac Hrvatima kao konstitutivnom narodu na ovim prostorima”. Čović mu se već sutradan odužio s kamatama, otišavši na sjednicu Narodne skupštine RS-a, gdje je, između ostalog, sa neuobičajenom patetikom rekao: “Čuvajte Republiku Srpsku i volite je, impresioniran sam sa koliko ste emocija ovdje govorili.”

Prisustvujemo političkom rašomonu kojim se već četvrt stoljeća nacionalisti i šovinisti održavaju na vlasti. Umjesto njegovog kraja, imaćemo posla sa njegovim produžetkom. Ali kad se bolje razmisli, jasno je da se iza tog političkog trika krije nešto drugo. U Neumu su, kao i u nizu sličnih prilika, jedna pitanja bila na stolu, a sasvim druga ispod stola. Ova druga se odnose na svođenje svih građana ove zemlje na ogoljeli etnički i vjerski identitet. Zaboravlja se da je ta opaka zamisao bila uvod u agresiju i krvavi rat. Radovan Karadžić je prvi krenuo u obračun sa autohtonim identitetom bosanskih Srba, zatirući sve što je u njemu bilo “tuđe”.

Psihijatar je smislio paklenu teoriju prema kojoj su Srbi samo Srbi i ništa više, pa je tako tvrdio da se od Muslimana razlikuju kao ulje od vode, te da je svako miješanje ta dva etnikuma nemoguće. Potom je Biljana Plavšić, univerzitetska profesorica biologije, Karadžićevu teoriju dovela do nacističkog uzora, tvrdeći da su Muslimani “biološki otpad srpskog gena”. To su bile morbidne, ali opasne teze koje su u praksi realizovane u vidu konclogora za nesrbe, njihove masovne likvidacije, silovanja žena i protjerivanja, kako bi se stvorile etnički ekskluzivno srpske teritorije.

Najradikalniji izraz tog ludila bio je genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. Nacistički projekat ostvarivan je sistematski, o čemu govori divljačko granatiranje i paljenje sarajevske Vijećnice u kojoj se nalazila prebogata Univerzitetska biblioteka, zajednička kulturna baština ovdašnjih naroda. Odlazeći u penziju, jedan od prvih ljudi ove ustanove, pokojni Fahro Kalender, izjavio je: “Iza mene je ostao samo pepeo.” To što su Karadžić, Plavšić i Mladić završili u Haagu kao ratni zločinci slaba je utjeha za nepopravljive štete koje su napravili ovoj zemlji.

Kad je shvatio na koji se način paljanska družina održava na vlasti, Dodik je i sam zajahao konja radikalnog nacionalizma. Jašući punih 15 godina u tom sedlu, nastavio je da slijedi Karadžićevu identitetsku teoriju, pa danas ne želi ni da čuje za prefiks “bosanski” ispred imenice Srbin. “Ja nisam nikakav bosanski Srbin, takvi ne postoje, ja sam samo Srbin”, tvrdi sav zajapuren što ga svrstavaju među bosanske Srbe. Ne bi imao ništa protiv toga da ga tretiraju kao velikosrbina, bio bi presretan kad bi nekako mogao postati beogradski Srbin, ali nikako bosanski.

Sudeći po tome, Dodik nema pojma šta je to identitet individue, on ne zna ili neće da zna da je identitet svakog čovjeka više ili manje složen od niza fragmenata, počev od etničke pripadnosti, jezika, kulture i religije, a u istoj, a ponekad i u većoj mjeri od “svega ostalog – životnog puta slobodnog čovjeka, njegovih stečenih uvjerenja, njegovih sklonosti, okruženja u kojem živi”. Drugi nas čine onim što jesmo. Ili kako je pisao rimski filozof i senator Seneka: “Niko nije u temelju sebe samoga.”

Kultna knjiga na tu temu su “Ubilački identiteti” Amina Maaloufa, novinara i pisca, Libanonca rođenjem, koji je prvih 26 godina živio u Bejrutu, a potom postao građanin Francuske. “Identitet nije dan jednom za svagda, on se izgrađuje i preobražava tokom cijelog života”, piše Maalouf. “Elementi našeg identiteta koje prisvajamo rođenjem, nisu mnogobrojni – nešto tjelesnih osobina, spol, boja kože… Pa ni u tome nije sve naslijeđeno.”

Oni koji pozivaju pripadnike jedne multietničke zajednice da izaberu svoj etnički tor regrutuju ubice. To bi nacionalistički lideri koji upravljaju sudbinom Bosne i Hercegovine morali imati na umu. Znam, oni se groze nad onim što Maalouf kaže o sebi: “Moj identitet to je ono da nisam istovjetan ni sa jednom drugom osobom.” Ako bi prihvatili tu veliku i istinitu misao, ne bi mogli biti ono što su danas – plemenske poglavice. U jednom od svojih najnovijih intervjua, Maalouf kaže: “Utemeljiti naciju na jednoj pripadnosti – vjerskoj, etničkoj ili rasnoj – to je izazvalo nebrojene tragedije u istoriji.” Kao da je poruka upućena ovdašnjim nacionalističkim garniturama političara, intelektualaca, vjerskih službenika, novinara…

MRAČNI TIPOVI, NACIONALISTI, RASISTI, VJERSKI FANATICI…

Knjiga Amina Maaloufa je sjajna. Ali generacije Bosanaca i Hercegovaca, koji su do prije trideset godina živjeli zajedno, izmiješani u znaku leopardove kože, i bez ove i mnogih sličnih knjiga dobro znaju šta je to složeni identitet i kolika je njegova prednost nad identitetom kakvim ga bijesno propagiraju nacionalisti, rasisti ili vjerski fanatici. Na prvim demokratskim izborima mandate su osvojili i mnogi mračni tipovi, koji su odmah počeli pljačku svega i svačega. Ti lopovi su u velikoj mjeri opljačkali i naše identitete, a danas pokušavaju da tu pljačku političkim sredstvima dovedu do kraja.