Kliker.info

Otkud kolumna pod ovim naslovom, od ovog autora, na mjestu rezervisanom za sluđujuće političke teme? Pa, valjda otuda što je trenutno jedna tema važnija od svih drugih, čak i od rata u Ukrajini. Riječ je o katastrofalnom zemljotresu koji je ovog ponedjeljka, rano ujutro, razorio dijelove Turske i Sirije. I dok je, usput rečeno, invazija Putinove armade ipak podijelila svijet, zemljotres u Turskoj i Siriji ga je ujedinio u empatiji i solidarnosti sa nastradalima.

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

SNIMCI KATAKLIZME

Prve vijesti su govorile o 500 mrtvih i na hiljade ranjenih, da bi u srijedu prije podne bilo javljeno da je broj poginulih dostigao osam hiljada.

Knjigovodstvo smrti dopunjava se iz sata u sat. U ovih godinu dana navikli smo da rat u Ukrajini gledamo u prenosu uživo, a sada smo prvi put mogli vidjeti kako u nekoliko sekundi nestaju čitave stambene četvrti pogođenih turskih gradova, jer je potres trajao čitava dva minuta, dovoljno da nastanu snimci kataklizme. I koliko god su slike užasa bile jedva podnošljive za gledanje, imponovala je hrabrost požrtvovanih turskih građana, koji su, našavši se u paklu, očajno pokušavali da pomognu ljudima zatrpanim u ruševinama.

Čak je i reporter turske televizije na nekoliko trenutaka prekinuo svoje izvještavanje i potrčao da u naručje uzme jednu djevojčicu  koja je, spasivši se iz obližnje zgrade, bila u šoku. Sasvim drugačije slike emitovane su iz ratom razorene Sirije u kojoj, kako se čini, ništa ne funkcioniše. Jedan mlađi čovjek stoji sam i nemoćan na cesti, pokazuje rukom TV reporteru uništenu stambenu zgradu i kaže: “Pod ovim ruševinama je ostalo 12 porodica. Nema civilne zaštite, niko ne dolazi da ih spasi”. U oba slučaja, tvrde stručnjaci, u Siriji mnogo više, siromaštvo, korupcija i neodgovornost platili su svoj danak – stambene zgrade su građene nekvalitetno. Jedan od najpotresnijih prizora je snimak zgrade od desetak spratova koja je takoreći u trenu propala u zemlju od dna do vrha, očigledno zbog loše urađenih temelja.

Ne znam kako stvari stoje danas i ovdje, vjerovatno ne mnogo bolje, ali slična praksa je vladala i u nekadašnjoj Jugoslaviji u kojoj su potresi odnijeli blizu dvije hiljade ljudskih života. Bilo je to svojevrsno ubistvo iz nehata za koje niko nije odgovarao. Dva najrazornija potresa u bivšoj državi dogodila su se u Skoplju i Banjaluci, prvi 26. jula 1963, a drugi 27. oktobra 1969. godine. U Skoplju je poginulo 1.070 ljudi, a više od 3.000 je ranjeno, grad je praktično sravnjen sa zemljom, 200 hiljada njegovih stanovnika ostalo je bez krova nad glavom. Banjalučki potres je odnio 15 ljudskih života, 1.117 građana je teže ili lakše povrijeđeno, 86.000 stanova je uništeno. Solidarnost je bila ugrađena u sistem, pa je cijela zemlja učestvovala u obnovi ovih gradova. U Skoplju se potres dogodio u 5.17 sati, u Banjaluci je podrhtavanje tla počelo u tri sata iza ponoći, a na jugoistoku Turske u 4.17 sati po lokalnom vremenu, zatekavši milion ljudi na spavanju.

Do danas nije odgonetnuto zašto se većina potresa događa u ranim jutarnjim satima, ali je utvrđeno da nastaju zbog pomjeranja Zemljine kore. Međutim, kada će se na nekom rizičnom području potres zaista desiti i kakve će biti jačine – za seizmološku nauku je i dalje velika tajna. Nizozemski naučnik Frank Hoogerbeets je izjavio da je 3. februara ove godine objavio na društvenim mrežama da će na jugu Turske prije ili kasnije doći do potresa jačine 7,5 po Richteru, tvrdeći kako je time predvidio ovu katastrofu. Na njegovu izjavu reagovao je Euro-mediteranski seizmološki centar, čije je sjedište nedaleko od Pariza, odbacujući bilo kakve tvrdnje o mogućim predviđanjima ove prirodne pojave. “Iskreno govoreći, da je neko doista u stanju predvidjeti potrese, zaslužio bi Nobelovu nagradu”, kaže se u saopštenju pomenutog seizmološkog centra.

BOG JE UVIJEK MILOSRDAN…

Mi dakle ne znamo ono najvažnije – kada će zemlja da se zatrese. Pred nekim tajnama života ljudski um je još uvijek nemoćan. “Najveća i najtragičnija od svih čovekovih slabosti, pisao je Andrić, nesumnjivo je njegova potpuna nesposobnost predviđanja, koja je u oštroj suprotnosti sa tolikim njegovim darovima, veštinama i znanjima.” Ova aksiomatska misao našeg nobelovca ima univerzalno značenje, od nepredvidivosti vlastite sudbine, do čovjekove nemoći da predvidi nesreće poput pandemija ili potresa. Prema biblijskom učenju, Bog je uvijek milosrdan, a ako nešto krene po zlu, za to su krivi ljudi. Vjerovatno će i potres u Turskoj i Siriji, najteži u posljednjih sto godina u tom dijelu svijeta, izazvati međusobno nepomirljive komentare. Vjerski dogmatici će reći da je riječ o kazni koju je Bog izrekao neposlušnim ljudima, dok će drugi u tome vidjeti još jedan dokaz da Bog ne postoji. Jer, smatraju oni, ako postoji i milosrdan je, zašto dopušta da se tolike nesreće sručuju na njegova stvorenja? Nauka pritom ne poriče da se civilizovani čovjek već predugo i previše poigrava s prirodom i isprobava njenu snagu, a kad mu ona uzvrati udarac, onda zapomaže: Kuku i lele!

Ipak, tragedija koja je zadesila Tursku i Siriju potvrdila je da jedina životinja koja se smije, kako glasi jedna definicija Homo sapiensa, zna biti iskreno i dirljivo empatična. Možda to daje nadu da će čovjek prestati da srlja u deveti krug pakla. Čak je i Putin poslao spasioce u obje zemlje, on koji svakodnevno raketama sravnjuje sa zemljom ukrajinske gradove!