Kliker.info

Danima već, svakog jutra kad ustane i kroz prozor svog stana ugleda kako se sunce pomalja iznad Sarajeva, Edina Fortu obuzme očaj – izjadao nam se nedavno pred TV kamerama premijer najvažnijeg kantona u zemlji.

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

Razlog za premijerovu zabrinutost je tipično pandemijski, banalan, ali neumoljiv – izlazeće sunce najavljuje lijep i topao dan, hiljade ljudi, žena i djece pohrliće na ulice, u parkove i na izletišta, zaposješće terase i bašte restorana i kafića, zaboravljajući da će istog časa Covid-19 banuti među njih i zaplesati svoj ples smrti.

Naš dionizijski mentalitet, mentalitet uživancije po svaku cijenu, pokazao se jačim od svake pameti, od autoriteta vrhunskih epidemiologa i nauke kao takve, a kamoli od preporuka i naredbi raznih s koca i konopca regrutovanih kriznih štabova. Samo bi ih snažna mećava ili kakav drugi kijamet mogli zadržati u kućama.

NEUMOLJIVI SUDIJA

Ni premijer Forto nema nikakvih šansi u sudaru sa takvim mentalitetom. A vakcine nema, pa nema. Nije stigla juče, kako je narodu davno obećano, nema je ni danas, malo ko poslije svega vjeruje da će doći makar sutra. Zakazala je država, ponajviše njena vlada koja djeluje pod nazivom Vijeće ministara, raštimovani stranačko-etnički orkestar bez nota i dirigenta. Toj neslavnoj instituciji vrijeme kao da ne znači ništa, ono što se moglo i moralo učiniti prije recimo dvije godine, biće eventualno učinjeno dvije godine kasnije, pa i tada bez ikakve garancije da će stvari biti dovedene do kraja.

Problem je što se u ovom slučaju ne radi o porezu na luksuz ili o porijeklu imovine državnih funkcionera, već o ljudskim životima. Statistika je i ovdje neumoljivi sudija – po broju smrtnih slučajeva od Covid-19 Bosna i Hercegovina je proteklih dana dospjela na četvrto mjesto u svijetu, a prvo u Evropi! Zar smo u tako jadnom stanju?

Međutim, postoji u toj priči ozbiljna razlika između jednog i drugog entiteta. Sticajem povoljnih okolnosti, Republika Srpska je uspjela da nabavi solidne zalihe vakcine za potrebe svog stanovništva i, kako tvrdi njen ministar zdravstva i socijalne zaštite Alen Šeranić, može početi s masovnom vakcinacijom. U drugoj polovini zemlje – mrka kapa! Institucije federalnog entiteta nisu tokom puna dva mjeseca znale, htjele, željele nabaviti ni jednu jedinu dozu.

Beznađe i debakl donekle je ublažio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je ovog utorka došao u Sarajevo sa donacijom od 5.000 vakcina, uz obećanih još toliko, i uručio je članovima Predsjedništva BiH. To jeste kap vode u čaši, ali kap koja ima šire simbolično značenje i vrijedna je pažnje. Međutim, ministrica inostranih poslova Bisera Turković, pripadnica stare garde SDA, u pravilu regrutovane prema kriterijumu odanosti, a ne sposobnosti, potrudila se da radost poklona, koliki god on bio, pretvori u diplomatski skandal.

Ministrica je, naime, na uvredljiv način omalovažila donaciju susjedne države, rekavši da se pomenuta vakcina koristi uglavnom u siromašnim zemljama?! Šta je ovdje u pitanju: glupost, ksenofobija, nacionalizam, rasizam? Ili otrovni koktel od svega toga pomalo? Ništa novo, tek još jedan u mnoštvu dokaza da vjetrovi mržnje na Balkanu ne prestaju i da pušu sa svih strana.

Uostalom, da su domaće vlasti radile svoj posao, Vučiću sigurno ne bi palo na pamet da u Sarajevo donosi “sadaku”, kako su neke ovdašnje mutivode podrugljivo nazvale ovu donaciju. Kestenje iz vatre koju je potpalila gospođa Turković morao je da vadi Željko Komšić. Ovog puta je bio mudar i racionalan: “Ako samo jedna od ovih 5.000 vakcina i još toliko obećanih spasi samo jedan život nekome u BiH, onda sve ovo vrijedi. Hvala na ovoj vrsti pomoći, pogotovo u okolnostima u kojima se nalazimo kao država.”

Naravno, izgubljeno vrijeme ne može se nadoknaditi. Uzgred rečeno, šuška se da ima političara koji iz svojih vjerskih uvjerenja podstiču odbojnost prema masovnom vakcinisanju stanovništva. Ako je tako, naši vjerski poglavari, u pravilu obrazovani ljudi, trebali bi svojim vjernicima jasno i glasno reći da Bog ne može obuzdati nijedan virus, pa ni Covid-19. A nauka može. Svjetski stručnjaci su jedinstveni u mišljenju da bi bez vakcine cijena sticanja imuniteta čitave populacije bila preveliki broj bolesnih i preminulih.

Vakcina, kažu oni, potpuno mijenja tu računicu. Svaki epidemiolog može makar približno izračunati koliku ćemo cijenu narednih dana i sedmica plaćati u ljudskim životima zbog nedopustivog kašnjenja u masovnom vakcinisanju. U to knjigovodstvo užasa spadaju ne samo oni koji će umrijeti, a nisu morali, već i oni koji će proći kroz pakao Covid-19, a nisu morali. Međutim, očekivati da neko za to odgovara i da mu se sudi, potpuno je besmisleno. Žrtve raspadnutog sistema nemaju ništa od stupidnih objašnjenja, kao ni od licemjernog traženja krivaca čas na jednoj, čas na drugoj adresi.

Poštari bi rekli: Primalac nepoznat! Lukav je, ali providan i blef o tome kako se nakon “afere respiratori” niko nije usuđivao da samoinicijativno krene u nabavku vakcine, bojeći se tobože da ne doživi sudbinu Fadila Novalića. Može li se, gospodo, taj posao obaviti bez krađe? Jer, koliko je poznato, Novalićevoj grupi se ne sudi za to što se upustila u nabavku respiratora, već zato što je krala. Svjetski mediji su ovu aferu nazvali najsramotnijom u tom periodu pandemije.

NESPOSOBNOST, BEZDUŠNOST I PRIMITIVIZAM

Sada imamo novu, koja se manifestuje kao zločin države nad vlastitim stanovništvom, počinjen bilo iz nehata ili sa predumišljajem. Jer kako drukčije nazvati nesposobnost, bezdušnost i primitivizam najviših organa vlasti ispoljene kad je trebalo brzo misliti i brzo reagovati?

“Režim je postao ubica vlastitog naroda, to im nikada neću oprostiti”, gnjevan je poznati režiser Dino Mustafić, jedan od posljednjih, ako ne i posljednji fajter među ovdašnjim intelektualcima koji još ima iluzija o istjerivanju pravde, u najširem smislu poznate pod pojmom ljudska prava.
Država ubija, čuvajte se! Ubija nas iz vlastite nemoći, nesposobna, bezdušna i takoreći nepostojeća, izgubljena u ratu sa Covid-19. A takva vlast je najpogubnija.