Gibonni: Bolje da mi sin pere suđe u piceriji nego da vozi bijesan auto
Zlatana Stipišića Gibonnija u susjednoj Hrvatskoj već godinama smatraju jednim od najuspješnijih kantautora, mada će mnogi konstatirati kako je njegova popularnost već odavno prerasla čak i regionalne okvire. Naravno, harizmatični Splićanin ima vojsku fanova i u našoj zemlji, a na njihovu radost, uskoro će održati koncerte u Sarajevu, Banjoj Luci i Tuzli. Uoči tih februarskih nastupa u BiH Gibonni je u razgovoru za "Dnevni avaz", kako sam kaže, otvorio srce i odgovarao na pitanja o karijeri, porodici, politici, kolegama…
Uskoro ponovo nastupate pred bh. publikom. Bude li se neke stare uspomene?
– Kao što je mnogima poznato, jedan od najljepših perioda života proveo sam u Sarajevu kao pjevač "Divljih jagoda". Uvijek mi je ležao taj mentalitet, to brzo uspostavljanje komunikacije. Ljudi su me zvali na derneke iako nisu znali ni kako se zovem. Super mi je, također, to što u Sarajevu niko nije velika faca, isto kao u Splitu. Goran Ivanišević može osvojiti četiri Vimbldona, ali je u Splitu niko i ništa ako ne plati turu pića. Tako je i u Sarajevu.
Koliko se Sarajevo promijenilo od tog vremena?
– Za početak, promijenio sam se ja. Nemam više 20 godina, koliko sam tada imao. Što se tiče Sarajeva, mislim da je u duši ostalo isto. Sarajevo je najviše voljelo ljude koji mu ne podilaze i koji se ne prave da su nešto što nisu, mislim da i danas vlada takvo stanje.
Posljednji album "Toleranca" obavljen je četiri godine nakon prethodnika. Do sada ste objavljivali albume skoro svake dvije godine, zašto je ovog puta nastala tolika pauza?
– Iskren da budem, svaki mi je put teže pronaći nove teme, a ja neću da se ponavljam. Stvarno ne želim da mi albumi sliče jedni na druge. Postoje bendovi koji više ne znaju s kojeg albuma im je koja pjesma, jer uvijek pričaju jednu te istu priču. Ja to neću, trudim se da svaki put ponudim nešto novo i drugačije, da ljudi osjete da s respektom prilazim svakom projektu.
Mnogo Vaših pjesama posvećeno je aktuelnim društvenim problemima, pjevate o narkomaniji, abortusu… Odakle ta potreba?
– Zato što me zanima sudbina pojedinca. Zanima me cura od 16 godina koja ostane trudna, zanima me vrijedni radnik kojeg nepravedno otjeraju na ulicu… Uvijek sam na strani tog pojedinca, a ne nekih političkih ideja ili grupacija.
Zanimljivo, bavite se društvenim temama, a izbjegavate politiku?
– Kada vežeš muziku za neku politiku pa se ta politika isprlja, pokaže kao pogrešna, te iste mrlje prijeđu i na muziku. Baš zbog toga bježim od politike. Jedino mogu dati glas za nekog novog Gandija. Dakle, za čovjeka koji neće spašavati velike ideje nego male ljude.
Je li istina da ne poklanjate svoje CD-ove?
– Pa ne poklanjam ih svakome. Ja sam zaljubljen u to. Prijatelju, to je moje djelo, iza toga stojim dušom i, kada nekome dam CD, želim biti uvjeren da će ga slušati, a ne da mu bude kao podmetač za džezvu. Ako osjetim da voliš moju muziku, poklonit ću ti pet komada, ali neću da to dijelim kao neku vizitku. A, vjeruj mi, ja to osjetim, vidim čovjeku u očima voli li moju muziku.
Navodno, imate fan-klubove u Francuskoj, Holandiji, Njemačkoj…
– To je istina. Ali, ono što je posebno zanimljivo, to nisu naši ljudi iz dijaspore nego upravo Francuzi, Nijemci i Holanđani.
Godinama ste ambasador UNICEF-a, koliko ste aktivni u toj ulozi?
– Meni je to veliki kompliment, što su me uopće odabrali. Mnogo večeri sam otišao sretan na spavanje zato što sam nekome pomogao, ali podjednak je broj večeri provedenih u frustraciji zato što nekome nisam mogao pomoći. U posljednje vrijeme često razmišljam kako bi sve bilo mnogo bolje kada bi se u ovu priču uključili i ljudi koji vrte ogomne pare. Volio bih nekako utjecati na te ljude. Ne mogu i ne moram utjecati na svoju publiku, mi smo ista sorta, isto razmišljamo. No, da je nekako te bogate osobe natjerati da se promijene, a ne da su u stanju sagraditi zgradu od 60 stanova, a za humanitarne svrhe ne mogu donirati ni tuš-kabinu.
Koliko stvarne ljude, prijatelje ili članove porodice, "ubacujete" u svoje pjesme?
– Često. No, neki to znaju, neki ne znaju. Meni je baš interesantna ta pojava. Naprimjer, napišem pjesmu, i to u prvom licu, o jednom prijatelju. Onda mu pustim pjesmu i čekam reakciju. Ali, reakcija totalno izostane. Znači, ljudi se ne prepoznaju u tome, vide sebe u drugom svjetlu. Onda odlučim i da im ništa i ne govorim, da ne pokvare sliku.
Suprugu, kćerku i dvojicu sinova pokušavate sačuvati od medija. Zašto?
– Za njihovo dobro.
Smatrate da ne bi bili u stanju podnijeti taj pritisak ili…?
– Ma, ne zbog toga nego ne bih volio da moj sin postane neka lokalna zvijezda zato što je moj sin. Želim da izađe u zdravog, normalnog muškarca, da radi preko ljeta, da pere tanjire u nekoj piceriji…
Da pere tanjire u piceriji?
– Pa, naravno. Neka pere tanjire, neka uštedi 30 eura i zna to cijeniti, a ne da, kao djeca nekih mojih kolega, bude lijenština koja za 18. rođendan dobije bijesan auto i kojoj sve pada s neba. Neka radi dva ljeta, uštedi nešto novca za "golfa jedinicu", a ja ću mu dodati ako zatreba.
Za četiri dana održat ćete dva velika koncerta – 10. februara ste u Sarajevu, a 14. u Banjoj Luci. Kako uspijevate sačuvati glasnice?
– Pet dana prije svakog koncerta prestanem pušiti. To mi, doduše, teško pada. Kada se koncert završi, odmah odem do jakne i izvučem cigaretu. Ta mi cigareta bude slađa nego išta što možeš zamisliti.
MOJ STAV O…
Merlinu na Eurosongu
– Povukli ste veoma dobar potez. Ljudi, inače, imaju potrebu slati na Evroviziju neka nova lica, to su, po meni, gluposti. Ovima na Zapadu svi smo mi nova lica. Merlin je, u svakom slučaju, iskusan izvođač, koji će znati ostvariti i iskoristiti dobar plasman.
Bendovima u regionu
– Među najdražim grupama su mi, recimo, "Letu štuke". Njima se divim, imaju odlične pjesme. Što se tiče ostalih bendova, zaista se trenutno ne mogu sjetiti nekog imena koje me oduševljava kao "Štuke".
Edi Maajki
– Edo je stvarno super. Znam sve njegove albume. On je dosta vjeran tom svom izrazu, ali mislim da ne bi pogriješio i da okupi bend i nešto drugo uradi. Sa svojom bojom glasa imao bi bar još pet stepenica bolju karijeru.
S "Avazom" na koncert
Najtiražnija novina u BiH "Dnevni avaz" osigurala je svojim čitaocima 210 ulaznica za koncert koji će Zlatan Stipišić Gibonni održati u četvrtak u sarajevskoj Zetri. Svakog dana do 10. februara po 15 naših čitalaca dobit će po dvije ulaznice za nastup hrvatskog pjevača.
Dovoljno je da pošaljete SMS na broj 091/510-101. Ključna riječ je IN, zatim ukucate razmak te GIBONNI. Cijena SMS-a je 0,80 KM + PDV. Brojevi telefona čitalaca koji dobiju po dvije ulaznice, bit će objavljeni dan poslije u "Dnevnom avazu". Ulaznice će se moći podići na recepciji "Avaz Twist Towera" od 16 do 17 sati uz provjeru broja mobitela s kojeg je poslat SMS.
Brojevi telefona 15 čitalaca koji su poslali SMS za danas i dobili po dvije ulaznice, su:
Nagrade su mi više značile
Muzičar ste s najviše osvojenih Porina. Koliki značaj uopće pridajete nagradama?
– Moram biti pošten, prije su mi više značile. Mislim da konkretno Porin više znači nekome ko je izdao prvi ili drugi album. Ali, znaš već kako je nekada s nagradama. Gledam kako, recimo, Lejdi Gaga pokupi sve živo na dodjeli Gremija, a ruku bih u vatru stavio da ih pola nije zaslužila.
• Rođen je 13. avgusta 1968. u Splitu.
• Bio član bendova "Osmi putnik", "Divlje jagode" i V2.
• Nosio nadimak Đibo, od kojeg je stvorio umjetničko ime Gibonni.
• Izdao 13 samostalnih albuma, posljednji "Toleranca" prošle godine.
• Albumi "Judi, zviri i beštimje" i "Mirakul" bili su najprodavaniji nosači zvuka u Hrvatskoj i Sloveniji.
• Od 2003. UNICEF-ov ambasador dobre volje.
• Oženjen, otac troje djece. Hajrudin Prolić (Dnevni avaz)
Komentari