Kliker.info

Prof. Franju Topića, predsjednika HKD-a Napredak, prvo smo pitali kakva osjećanja, misli, sjećanja 27. godišnjica sticanja nezavisnosti budi u njemu.

– Najprije bih čestitao svim građanima BiH Dan neovisnosti sa željama da žive u mirnoj, sigurnoj i dobroj BiH. Da ih posluži zdravlje i da idu naprijed u svakom smislu te riječi. U meni se bude mnoga sjećanja i gotovo da se jasno mogu vratiti kroz svih 27 godina unatrag, pa i u početak demokracije 1990. To je bilo vrijeme oduševljenja dahom slobode, mogućnošću da se svatko organizira u stranku koju hoće, da bira i da bude biran. Osjećao sam se kao u teatru.

Podsjećam da je Badinterova komisija predložila da su bivše republike SFRJ i njihove granice – granice novih država, nakon što provedu referendum i ako referendum bude pozitivan. Srpska politika je bila od početka protiv samostalnosti bivših republika, što se posebno očitovalo u BiH jer je SDS bio izričito protiv neovisne BiH.

Prepišimo rješenja

Kao predsjednik HKD-a Napredak, sve te godine gledao sam BiH i u ratnom i u postratnom periodu. Vratio sam se u opkoljeno Sarajevo. Sa Napretkom sam realizirao preko 8.000 manifestacija, podijelili smo skoro 3.000 stipendija, a u ratnom vihoru preko 400.000 kg hrane, bili smo izdavači i promotori brojnih knjiga, organizirali sada već tradicionalne božićne i uskrsne koncerte, izložbe, turnire, dočekali papu, susretali se sa najznačajnijim ljudima iz političkog i društvenog života i slobodno mogu reći bili nosioci kulturnih sadržaja u mnogim gradovima i mjestima. Samo smo živjeli našu misiju. Zamislite koliko je tu misli, sjećanja, osjećaja, malo bi nam bilo vremena i da svaki dan o tome pišete.

Mnogi se sjećaju i toga šta su oni tog dana radili, gdje su bili. A Vi?

– I inače vodim dnevnik. Nešto sam i objavio kao Kronopis. Tada sam bio angažiran oko poticanja na izlazak na referendum. Bilo je problema i sa hrvatskom politikom, tzv. livanjsko pitanje. Imali smo i sastanke, bh. biskupi i provincijali su bili za, no onda je nakon HDZ-ovog livanjskog pitanja bilo i nekih kolebanja. Nadbiskup Vinko Puljić je dao novo priopćenje na prvi dan referenduma 29. 2. 1992. i 1. ožujka apsolutna većina Hrvata glasala je za.

Kada napravite paralelu između tadašnjeg cilja i današnje BiH, šta imamo?

– Najgore je što je došlo do rata, što su mnogi poginuli, ranjeni, raseljeni, zgrade i tvornice porušene. Drugi krupni problem je što dejtonsko uređenje nije temeljno dobro. Znam da neki to odbijaju, ali bi trebao Dayton 2, no to je zadatak za političare. Najznačajnije je da imamo mirnu BiH. Treba se primicati EU, prepisivati najbolja rješenja, usavršavati ih, odbacivati loše.

Kako očekivati drastične promjene u BiH kad o njima odlučuju oni koji su doprinijeli tome da postane zemlja iz koje ljudi u kolonama odlaze?

– Svi smo odgovorni, ali nismo jednako odgovorni, svatko od nas treba činiti ono što može u svom domenu. Razumljivo je da odu ljudi koji nemaju posao, ali odlaze i oni koji imaju. Jedan od razloga je ova stalna politička i medijska napetost. Mnogi se zavaravaju, nitko u Europi ne može živjeti od jedne plaće. No, ima jedan drugi još veći problem ne samo u BiH nego i u Evropi, a to je mali natalitet. U EU je natalitet 1,2 – 1,8, a 2,2 je minimum za održavanje sadašnjeg stanja. To vrlo jasno matematički govori da je evropska i naša budućnost biološki ugrožena.

Ne libite se govoriti otvoreno i spram politike vođa naroda iz kojeg dolazite. Da li ste trpjeli posljedice? A Napredak?

– Hvala Bogu, Napredak i dalje dobro i puno radi. Neki dan je oživljena i podružnica u Banjoj Luci. Pogledajte samo sad za poklade koliko podružnica priprema maškare. Napredak i danas trpi od nekih na vlasti, jer rijetki vole kritiku, makar bila ne znam kako argumentirana. Nažalost, dijelu hrvatske politike ne sviđa se Napretkov stav koji želi da Hrvati i svi drugi ovdje žive što bolje i u suradnji i skladu na cijelom teritoriju BiH i s drugim našim sugrađanima. Naš Weltanschauung, naš pogled na ovu zemlju i naša opredjeljenja su da Hrvata i katolika bude što više, da što bolje živimo i da što bolje živimo s drugima. Naša orijentacija, neki to zovu politika, manje-više je u bitnim pitanjima sukladna najvećoj svjetskoj organizaciji UN-u, glavnoj velesili SAD-u i glavnom duhovnom autoritetu Vatikanu.

Bili ste nedavno u Hrvatskoj, u Dubrovniku, na svečanostima sv. Vlahe, na kojima se po ko zna koji put ispoljila blagonaklonost spram bosanskog Dubrovnika?

– Da, nazočio sam Festi Sv. Vlahe i koncelebrirao na svečanom misnom slavlju. Ove godine je to 1.047. prekrasna tradicionalna svečanost u čast Sv. Vlaha čija je Festa 2009. uvrštena u registar nematerijalne baštine UNESCO-a. Susreo sam se sa županom Dubrovačko-neretvanske županije g. Nikolom Dobroslavićem, ali i gradonačelnikom g. Matom Frankovićem. Razgovaralo se i o pomoći i podršci Grada Dubrovnika ilijaškom Dubrovniku, jer je Napredak uključen u obnovu ovog vrijednog srednjovjekovnog grada. Gradonačelnik je obećao doći za Dan grada Sarajeva, pa bismo tada obišli i ilijaški Dubrovnik. Grad Dubrovnik je već podržavao ovaj projekt i sada će. I župan je izrazio spremnost za podršku ilijaškom Dubrovniku, kao i Napretku. Razgovorima je prisustvovao i predsjednik naše dubrovačke podružnice mr. Marin Ivanović. Vi ste pisali dosta o bosanskom Dubrovniku i hvala Vam i od mene. Taj projekt može postati i dobra turistička atrakcija.

Bilo je riječi i o Povelji Kulina bana. Dolazi li to Povelja opet u BiH?

– U razgovoru sa gradonačelnikom govorilo se i o mogućnostima donošenja Povelje Kulina bana u Sarajevo i u BiH, o čemu je i ranije bilo inicijativa. Grad Dubrovnik i hrvatska država su oprezni oko tog pitanja. Gradonačelnik je voljan da to bude preko Napretka. Treba to dobro pripremiti i osmisliti.

Zajednički datumi

Povelja bosanskog bana Kulina je najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument i jedan od najznačajnijih dokumenata bosanske i sveslavenske povijesti. Napisana je 29. kolovoza 1189. godine na Glavosijek sv. Ivana Krstitelja kao što u njoj piše.

Kakav je Vaš stav o ideji da cijela BiH obilježava upravo dan u kojem je nastala ova povelja?

– Podržavam tu ideju, jer još nemamo datuma oko kojeg se svi slažu. Bilo bi važno da imamo što više zajedničkih datuma, dana i osoba koje će nas spajati. Gledamo li samo “naše” osobe, naše događaje, bit ćemo i dalje razjedinjeni. Ne treba današnje kategorije i pogotovo političke poglede projicirati u prošlost.

BiH upravo sa svojim različitostima jest povlašteni locus theologicus (teološko mjesto) za dijalog i ekumenizam i to treba biti temelj za suradnju. Živio sam u Rimu šest godina i znam da su naši ljudi po sposobnosti iznad evropske sredine. Politika i država treba da im daju dobre okvire, da mogu sposobnosti razvijati u BiH, a ne da idu u inozemstvo. No, bez obzira na sve što je BiH prošla, ipak, puno ljudi živi dobro. BiH ne živi dobro kao Švicarska, ali živi bolje nego Bugarska. I ne treba kukati što nismo kao Švicarska, nego se treba truditi da budemo što sličniji Švicarskoj.

Edina Kamenica (Oslobođenje)