Kliker.info

Dok na švicarsko-francuskoj granici vrte čestice hadronskim sudaračem, akceleratorom vrijednim 4 milijarde eura, i traže Higgsov bozon, odnosno tzv. Božiju česticu, muslimani još uvijek vrte točak za pravljenje kadaifa.

Piše: Filip Mursel Begović (Stav)

Duboko pod zemljom, traže se odgovori na fundamentalna pitanja iz oblasti fizike, a muslimani, od sveprisutnih medija označeni kao surovi fundamentalisti, zanose se pričama o tome kako su prije desetak stoljeća bili pioniri astrologije i optike, osnivači prvog univerziteta, inovatori prve kamere, aerodinamike, mehanike, medicine… Znate li ko je izumio astrolab, algebru…? Muslimani. Jedini je problem što je to bilo prije desetak stoljeća.

Dok Amerikanci, Kinezi, Rusi… šalju satelite u svemir, muslimani jedni druge dižu u zrak. Dok neki presađuju organe, muslimani jedni drugima sijeku glave. Nadalje, čini se da je Zapad pretekao Istok i u onome čime se često busa u prsa – u toleranciji. New York je danas nekadašnji Bagdad ili Kordoba, a Bagdad je postao Divlji zapad. Vjerovatno se i američki liberali kaju što su otkrivali Ameriku jer čitamo vijesti poput onih da se žena imam, udata za budističku svećenicu, tuži što joj kineska snaha tjera sina da postane religiozniji musliman.

Ćafirska Kordoba

Čitam na Facebooku post jednog magistranta iz Španije, koji se, studirajući islamsku civilizaciju, zaljubio u islam i entuzijastično otputovao na studijsko putovanje u Maroko. Tvrdi da je doživio šok i razočaranje jer u Maroku nemuslimani ne mogu ući u džamiju, a on je svim srcem želio vidjeti nadaleko poznatu Kairoujine u Fesu. Na vratima je ismijan jer nije znao da nemuslimani ne mogu u džamiju. Stoga je zaključio isto što i jevrej koji je prešao na islam – književnik Muhamed Assad, koji kaže da se zaljubio u islam a da se razočarao u muslimane. Koji se to kuršlus dogodio u islamskom svijetu: u 12. stoljeću jevrejski ezoterik Rambam predavao je na Kairoujine, a u 21. se ne bi mogao ni slikati pored haremskog šadrvana.

I zaista je uzalud to što smo izumili parfem i četkicu za zube kad je vrlo zamislivo da bi neki savremeni musliman iz Afganistana vjerovatno doživio kulturološki i higijenski šok da se vrati u doba Endelusa. Što bi se tek dogodilo s pripadnikom barbarskog ISIL-a? Vjerovatno bi ga uhapsili na licu mjesta i proglasili luđakom, jedino ako prije toga ne bi uspio ćafirsku Kordobu sa svim njenim znamenitostima dići u zrak.

Možda se upravo iz nevine neugode ili osjećaja podređenosti neki muslimani brane konstruiranjima teorija zavjera poput one da je vođa tzv. islamske države al-Bagdadi u biti agent Mossada i CIA-e. Uglavnom, riječ je o neuspjelom skidanju odgovornosti jer ISIL jeste proizašao iz stanja u kojem se nalazi dio islamskog svijeta. Stanja iz kojeg ima izlaza, a moglo bi se opisati asocijativnim nizom: svijet bez boja, nepotrebna surovost, kvrgavo kamenje, sterilnost, znak stop, namrgođenost, neznanje, bezsadržajnost, utapljanje, operaciona sala, i na koncu dekapitacija.

Prerušeni Elvis Presley

Budući da većina ISIL-a čine Zapadnjaci, čudno je da se u duhu teorija zavjera niko nije sjetio da je ISIL zapadnjački proizvod a ne izraelski, ali otom-potom, možda je al-Bagdadi u biti prerušeni Elvis Presley ili Jim Morrison ili John Lennon.

Jedan od primjera stanja u kojem ni pod najtežim okolnostima nismo u stanju preispitati same sebe jeste i nedavno gostovanje muftije Muamera ef. Zukorlića u Švedskoj, vjerovatno u sklopu još jedne panbošnjačke karavane po dijaspori. Muftija je Zukorlić u Malmeu, zajedno s građaninom Mustafom Cerićem, prozivajući odgovornu ulemu, populistički izjavio da je zabrinut za Mekku i Medinu, oko kojih se steže zlokobni obruč zbog sukoba u Siriji, Jemenu i Iraku. Naprosto je nevjerovatno da to može izjaviti muftija koji je neosporno bio dio procesa rastakanja muslimana u Srbiji, s inklinacijom da politički djeluje u BiH. Zlokobnog procesa koji je imao oružane epiloge i koji još uvijek traje.

Zukorlić nije kriv, jedino ako nije po nekoj teoriji zavjere ubačeni špijun srbijanske Službe državne bezbednosti kao al-Bagdadi Mossada, jer je tek potvrdio opće stanje, doduše, kao vrlo dobar imitator s tek lokalnim dosezima – tu muslimansku infantilnost koja je vidljiva u nepostojanju odgovornosti, statičnost koja se ogleda u neprilagodljivosti, nedostatak samokritičnosti i svega onoga što kao bitne odlike u sebi nose danas dominantne kulture. Ili je možda Zukorlić prerušeni Elvis Presley, a Novi Pazar Graceland. Plaho.