Faruk Vele : Bosne će biti koliko bude pravde za porodicu Memić
I vas se tiče taj zločin, jer znate: ko ubije nedužna čovjeka, kao da je sve ljude pobio. Sve nas su ubili nebrojeno puta, braćo moja ubijena…
(Derviš i smrt)
Bosne će biti koliko bude Bošnjaka na Drini, govorilo se svojevremeno. Izjava je pripisivanja prvom predsjedniku Predsjedništva samostalne Republike Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegoviću, a kasnije je pominjana u raznim varijantama i prilikama, do današnjih dana.
Jasno, nastala je u specifičnim okolnostima agresije, ratnih zločina, genocida, masovnog kršenja ljudskih prava, između ostalog, i na Drini, pa tako na nju trebamo i posmatrati.
Piše: Faruk Vele
Međutim, kako vrijeme prolazi, sve sam uvjereniji da će države Bosne i Hercegovine biti samo onoliko koliko u njoj bude pravde i koliko u njoj budemo uspjeli izgraditi institucije, sistem utemeljen na istinskim civilizacijskim, odnosno demokratskim vrijednostima.
Bosne će biti ukoliko to bude imala dobro pravosuđe, odgovornu izvršnu i zakonodavnu vlast, koliko bude sigurna i prosperitetna država u kojoj će građani ove zemlje, ma kao se zvali i kojoj etničkoj grupi pripadali, moći da žive i na Drini, i na Savi, i na Uni, i na Neretvi, a vala i na moru. Kako hoće. Tu gdje odluče da žive moraju imati pravo na sigurnost, posao, školovanje, da biraju i budu birani…
Pojedinci i institucije
To mora biti sistem u kojima će pojedinci odgovarati institucijama, a ne obrnuto, i u kojima će postojati demokratski nadzor i kontrola svega, pa i sistema sigurnosti, između ostalog, i zbog slučajeva poput ubistva Dženana Memića, Davida Dragičevića, ali i tolikih drugih koji čekaju svoj pravdu.
Poučen valjda brojnim slučajevima koji su ostali neriješeni širom Bosne i Hercegovine, ali pričama iskusnih policajaca i sudskih procesa koje sam imao priliku pratiti kroz karijeru, u februaru 2016. godine, kada je pod tragičnim okolnostima život izgubio spomenuti mladić s Ilidže, gotovo instinktivno sam kazao svojim kolegama i prijateljima kako će taj slučaj biti riješen ukoliko se sve okolnosti utvrde u roku 24 ili 48 sati. Nažalost, to se nije dogodilo.
Strahovanja porodice i prijatelja da će se slučaj pokušati zataškati – brzo su se obistinila. Ni pet godina poslije mi punu istinu o ovom zločinu u Velikoj aleji, u svojevrsnom srcu Bosne, nadomak rijeke po kojoj naša domovina nosi svoje lijep historijsko ime, nije dobio svoj potpun pravosudni epilog.
Ilustracije radi, slučaj rahmetli Arnele Đogić, 24-godišnjakinje iz Olova koji se, također, dogodio februara 2016. godine je profesionalnom akcijom olovske policije, odnosno MUP-a ZDK, u nekoliko dana potpuno riješen, zadokumentiran, a monstrumi koji su počinili jedan od najstrašnijih zločina u poratnoj Bosni i Hercegovini su osuđeni na ukupno 80 godina zatvora. Presuda je donesena već u junu 2016., pa i potvrđena na Vrhovnom sudu u novembru iste godine!
Samo ovaj detalj razotkriva kako naš policijsko-istražni i pravosudni sistem može itekako dobro funkcionirati kada na njih ne utječu razni kriminalni, ekonomski, pa i politički lobiji, kada ih ne postrojavaju razni moćnici i tajna ruka koja stoji iza njih. U takvim prilikama policija i pravosuđe postanu tek alatke u rukama silnika. Tada se dešavaju razne konstrukcije, izmišljaju lažni izvršitelji, svjedoci, vještaci… i u pravilu dešava nepravda.
Teror mraka
Čast brojnim policijskim istražiteljima i ljudima iz pravosuđa koji su sačuvali svoj i obraz države u “slučaju Memić” i sličnima. Možete zamisliti kroz koji su pakao i džehenem prolaze takvi ljudi, zajedno sa ožalošćenom porodicom, prijateljima i rodbinom.
Naposljetku klupko raznih mračnih interesa se jutros počelo odmotavati u slučaju ubistva Dženana Memića. Nekoliko osoba povezanih s ovim slučajem je uhapšeno, vrše se pretresi. Kako reče advokat Ifet Feraget, jedan od heroja ove priče, ovo je istraga o istrazi.
Hoće li grudva koja se zakotrljala provjetriti sistem i dovesti do rasvjetljavanja cijelog slučaja, te procesuiranja odgovornih?
Morala bi. No, treba biti oprezan. Mračne sprege koje su premrežile i ovaj predmet, a pokazala su to iskustva i ovdje i u regionu, ne pucaju tako lahko. Zavjet šutnje saučesnika u zločinu jeste snažna veza, ali zna i puknuti. Potvrdit će se to, prije ili ksnije, i na ovom primjeru.
No, ono što mora da puke odmah jeste lanac koji institucije države povezuju sa zločinima i zločincima. Od toga zavisi sudbina ove zemlje i svih nas. Ona je opasna po život svakog građanina, jer se nikada ne zna koga “mrak može pojesti”.
Nijedna država se ne može nadati dobru u zavjetu šutnje nad grobom mrtvog bosanskog mladića iz Velike aleje.
Zato, danas je makar jasno – a bilo je i prije pet godina – Bosne će biti koliko bude pravde za porodicu Memić. Ali i porodicu Dragičević i sve porodice u državi Bosni i Hercegovini koje danas pate pod terorom mraka i nepravde u kojoj se može “završiti” čak i da neko ne odgovara i za najveće zločine.
Na koncu, kakvu budućnost može da očekuje država u kojoj budu ubijena njezina dvojica policajaca, Adis Šehović i Davor Vujinović, a njihove ubice su na slobodi više od dvije godine poslije zločina?!
Borba za našu djecu, za nas, za bolju Bosnu i Hercegovinu u kojoj će bosanska Titanida biti i slijepa i dostižna – nikada ne smije stati. To je danas jedina istinska i poštena borba za Bosni i Hercegovinu, a naš uzori i heroji se zovu: Muriz, Munevera, Arijana, Asad, Ifet, Davor, Suzana, porodice Agić, Malkoč, Šehović, Vujinović i toliki drugi koji čekaju neka nova, ljepša jutra.
Zora je, sviće.
Faruk Vele (Radio Sarajevo)
Komentari