Kliker.info

Kolika histerija loših vijesti vlada socijalnim mrežama, koje su duh vremena, dobro govori kako se brzo proširila vijest o navodnoj VIP loži u Memorijalnom centru Potočari. Naravno, niko od ljudi koji su divljali mrežama bivajući ogorčeni zbog navodne VIP lože nije ni prismrdio Potočarima. Tako se vijest brzo proširila i svi su se počeli zgražati.

 Piše: Faruk Šehić (BH Dani)

I meni se učinilo da je takvo što neprimjereno graditi u Potočarima. Pošto je za mene Memorijalni centar u Potočarima jedna od rijetkih stvari izgrađenih u postdejtonskoj BiH, koje se čovjek ne može postidjeti. Za razliku od mnoštva drugih memorijalnih objekata, gdje te uvijek hvata onaj famozni stid za drugog, koji je projektovao i izgradio kakvu arhitektonsku nebulozu.

Taman kada sam htio da licemjerno moraliziram vidio sam fotografije iz Potočara. Nikakva VIP loža se tu ne nalazi, samo tri popločana podesta odakle možeš pogledom obuhvatiti polje bijelih nišana. To je sva priča. Skromno i potpuno u skladu sa okolinom. Niko to nije vidio, ali su odmah svi naoštrili sajber mačeve i nakupili sajber pljuvačku da bi mogli da sjeku i pljuju na sve strane. Ne mogu shvatiti tu potrebu današnjeg čovjeka da procjenjuje, osuđuje, ubija i trpa u zatvore, samo zato jer je nešto vidio na socijalnim mrežama. Svi su puni bijesa i žuči, malo je glasova zdravog razuma. Histerija loših vijesti gospodari, i čini se da se na socijalnim mrežama konstantno dešava Smak svijeta. Ako se Isus vrati drugi put sigurno će se prvo ukazati na Fejsbuku ili Tviteru. Ako zaista krene Strašni sud onda će on prvo da ti se javi u inboks, a može biti i na mejl adresu.

Ljudi su u vječitom iščekivanju konačnog sloma civilizacije. Sreća je pa ove mreže nisu postojale u doba raspada Jugoslavije. Zamislite količinu paranoje, histerije, shizofrenije, deluzija, dezinformacija, halucinacija koje bi nas zapljusnule sa kompjuterskih ekrana. Nekad je dobro kada je progres spor, i dobro je što se internet pojavio kasnije, jer bilo bi svašta da smo ga imali 1992. I da je svaki moron imao njemu pristupa. Višestruko bi svi najebali i zamrzili se do tačke odakle nikad neće biti povratka. A ionako smo negdje blizu te tačke.

Evo primjera tetovaže našeg reprezentativca Ognjena Vranješa. Igra čovjek za nogometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine, i to igra dobro i pouzdano. Kruži priča da je svojevremeno odbio ponudu da igra za Srbiju obrazloživši da je on iz Bosne i da su svi njegovi iz ove zemlje. Meni je ova izjava sasvim OK, nema tu ništa spektakularno. Tako bi, valjda, većina stanovnika ove zemlje trebala da misli.

I smiješna mi je svijest koja ovakve izjave pretvara u izjave koje trebaju biti kandidovane za Nobelovu nagradu za pozitivne izjave. Takva nagrada se nije ustanovila, a ni neće nikad. Ukoliko se ustanovi onda će iz Bosne stalno biti bezbroj kandidata. Kao naprimjer: pročitajte pismo kojim se neko emotivno obratio nekom. Ili: pismo Srbijanca koje je dirnulo regiju. Ili: pismo Bosanca koje je rasplakalo region. Sve sama pisma, emotivna obraćanja, videoklipovi sa potresnim poentama i slično pseudoemotivno smeće.

Treba reći jasno i glasno: tetovaža Republike Srpske (šta god ja mislio o načinu njenog nastanka, a mislim sve najgore) na ruci Ognjena Vranješa je sasvim normalna stvar. To je njegova privatna stvar šta će da stavlja na svoje tijelo. On je vlasnik svoga tijela, nije to javnost, ni svi ti lažni moralizatori koji ga razapinju već danima zbog tetovaže. Pa je tako Ognjen pod pritiskom “tolerantnih” Bošnjaka i inih, odlučio Republiku Srpsku pretvoriti u sat. Pošto su sarajevski mediji već bili krenuli u akciju, koja je mirisala na javni linč Ognjena Vranješa, a u konačnici da ga se istjera iz reprezentacije. I hiljade klikova plus.

Ljudi koji se busaju vlastitom tolerancijom, multi-kulti naracijama, i sličnim floskulama, trebali bi znati da ne mogu pljuvati fudbalera, koji je iscrtao na svom tijelu granice entiteta iz kojeg je. Nema to nikakve veze sa stradanjem ostala dva naroda u BiH. Nema to veze sa Srebrenicom, sa desetinama hiljada mrtvih i raseljenih. Ako istinski poštuješ Drugog onda ti ne može smetati srpska zastava na Baščaršiji. Onda ne možeš pretući ljude koji nose tu zastavu. Onda nisi tolerantan, nisi dobronamjeran za kakvog se izdaješ. Onda si isto ono ljudsko smeće, koje je sa brda ravnalo ovaj grad, samo nisi bio u toj poziciji da ravnaš Lukavicu. Zato sebi trebaš priznati da si ološ i fašističko đubre, a ne merhametli jebeni Bošnjo.

Ognjen Vranješ je mladi fudbaler koji srcem igra za reprezentaciju BiH. Njegov sat još nije stao, i vjerujem da će i dalje sve davati za svoju reprezentaciju. A pljuvača će uvijek biti. Uvijek će biti ljudi spremnih da na sve bace mrlju. Da sve dovedu u pitanje, jer im umovi funkcionišu na bolestan način. Mi smo bolesno društvo. Doktori su digli ruke od nas. Jedino nas čudo može spasiti. Osim ako se Gospa iz Međugorja ne ukaže na Fejsbuku, i sve nas ne povede u svijetlu budućnost.