Kliker.info

“Stanite malo…šta je s muzejom u Jablanici”? zapitao se u Mostaru predsjednik „svega u Hrvata u BiH“, Dragan Čović, dodajući još i kako se “sve treba staviti u istu ravan”.

Ukoliko ste mislili da je u pitanju neka muzeološka ili kulturna problematika uopšte – grdno ste se prevarili! Čović je, naime, na ovaj način reagovao na sve snažnije kritike brojnih bivših logoraša, ali i javnosti, zbog namjera da se “Muzej HVO-a” izgradi baš na nekadašnjem Heliodromu.

Piše : Faruk Kajtaz 

Da, da…na istom onom Heliodromu na kome su masovno zatvarani Bošnjaci i pripadnici Armije RBiH u, kako se počesto tvrdi, „nesretnom sukobu“. Logoru, koji je kao takav “završio” i u haškoj presudi liderima “Herceg-Bosne!

Čović takođe žali i što je…pazite na tu formulaciju…”uopće bilo potrebe za mjestima, gdje u Domovinskom ratu bilo onih, koji su morali biti lišeni svoje slobode, bez obzira o kome se radi”!?

“Bilo potrebe” ili je to bio samo dobro smišljen plan, kako to tvrdi presuda iz Den Haaga?

U nastavku “izlaganja” Čović razotkriva samu suštinu svoga stava, jer kaže da “na isti način gleda i na Heliodrom i na Četvrtu osnovnu školu!?“, koja je, nastavlja…„danas institucija države kao i Muzej u Jablanici, koji svečano obilježavamo kao muzej, a znamo dobro kakva su tamo stradanja bila…kao i mnoga stratišta hrvatskog i bošnjačkog i srpskog naroda diljem Bosne i Hercegovine”.

Sa više stvari iz ove Čovićeve argumentacije se nije nije teško složiti. 

Recimo, sve zločine treba jednako tretirati! Nije sporno niti sekunde, ali šta znači to famozno “dovođenje u istu ravan”? Može li se samo tek tako stavljati znak jednakosti?

Kao da „brojevi“ nisu uopšte važni, kao i sve ostalo. Pa i Haška presuda!

Osim toga, u cijeloj ovoj priči Čoviću promiče i jedno, za njega, (očito) manje važno pitanje, koji glasi: Zašto bi se bilo kakav vojni muzej MORAO graditi i otvarati BAŠ na lokaciji bivšeg logora?

Zar nema nekog primjerenijeg mjesta u gradu od, ne baš atraktivne, prigradske lokacije nekadašnje vojne kasarne i mjesta koje je međunarodnom presudom obilježeno kao mjesto stradanja hiljada Mostaraca i Hercegovaca?

Želi li se tim građevinsko-muzejskim potezom relativizirati i sami sadržaj vrlo precizne i za neke krajnje neugodne Haške presude?

Čović je u pravu i kada ukazuje i na druga mjesta pritvaranja ili zatvaranja pripadnika različitih vojnih formacija ili čak civila, ali da li ste čuli da bilo ko ili bilo gdje pokušava na tim istim mjestima – stratištima – sagraditi Muzej „svoje vojne formacije“?  

Muzej u Jablanici je i danas ono što je bio prije rata – Muzej Bitke za ranjenike. Četvrta osnovna škola – istina nije škola, ali nije ni Muzej Armije RBiH…već Opštinski sud!

Dakle, vrag je u „detaljima“ i podtekstu, a ne samim lokacijama kao topografskim pojmovima. Sadržaju i poruci, koja se nastoji „poslati“.

U simbolici, ali i realnim i provjerljivim činjenicama, koje zdravorazumski ukazuju da se nikakvi vojni muzeji ne bi trebali graditi na mjestima nekadašnjih stratišta ili logora.

Naravno, ukoliko neko ne želi dalje relativizirati cijelu problematiku ili možda dodatno usložniti ili produbiti, ionako već dosta duboke društvene podjele.