Faruk Kajtaz : Kozarac : Mali šeher – “Vel'ka tajna”…
Tako to obično biva kada se „vjerska lica“ u BiH dohvate tumačenja istorije ili politike. Njihov je primarni zadatak da brinu o vjerskim potrebama svojih vjernika i stanju bogomolja (crkava i džamija), ali se u BiH nekako uvriježilo – među predstavnicima svih velikih monoteističkih religija da se obavezno progovori i koja o politici!
Zapravo, to se od njih, čak u dobroj mjeri, i „očekuje“. Ohrabruje ih se. Na sve tri „strane“, moliću lijepo!
Problem je samo u tome kako se sve to naknadno tumači. Iz kojeg se (vjerskog) ugla cijela priča posmatra i tumači? Kao navodno mudra riječ „našeg duhovnika“, koji „upozorava“ ili pak kao nekakav zadrti nacionalizam i poziv na mržnju.
Zašto se jednima doslovno sve oprašta i prešućuje (iz ugla zainteresirane „naše“ strane), dok se drugima (sa druge strane vjerske „barikade“) to isto ili čak dosta benignije – tovari na vrat kao teški krimen!?
Da se podmah razumijemo. Mišljenja sam da vjerska lica, službenici, pa i najviši vjerski lideri nemaju šta raditi u politici ili sličnim aktivnostima. Ukoliko to, međutim, prema nekom nepisanom pravilu i rade, zar u procjenama izrečenog ili učinjenog ne bi trebali imati iste aršine“?
A, ne „naše“ gledati sa uvažavanjem mudrih glava, dok druge odmah pribijati na stub srama. Kao dokaz istorijske mržnje. Čak ih i ispitivati od strane „nadležnih organa“.
Da je revnosna vlast entiteta RS postupala isto kao u slučaju imama iz Kozarca, hafiza Amira ef. Mahića vjerovatno bi se pred tamošnjim „organima“ i policijom uhvatio podugačak red različitih velikodostojnika, (ne nužno i vjerskih lica), koja su se ovako ili onako “proslavila” nekom svojom izjavom. O drugima ili drugačijima.
Iznosili predrasude, prijetnje i uvrede najgore vrste. Relativizirali ili čak negirali i najteže zločine! Ali to nije tako i to je najveći problem u ovoj priči.
Četništvo se tako može veličati kao i negirati stravične zločine tog pokreta bez ikakvih posljedica!?, ali se (pogrešno i nepotrebno) propitikivanje istorijske uloge Svetog Save odmah mora procesuirati! Čak i kada je imam sam shvatio da baš nije trebao zboriti to što je zborio i na kraju se izvinuo.
Šteta je, međutim, već počinjena, pa je očigledna greška imama Mahića odmah dočekana „na volej“ i to kao nekakav „krunski dokaz”.
Imam Mahić je ovim nespretnim i nepotrebnim potezom samo „nabacio loptu“ onima koji već godinama predano rade na pokušajima da stvore novi narativ o tome kako Islamska zajednica BiH nije ništa drugo do nekakvo „leglo nacionalizma“, pa čak i vjerskog ekstremizma i radikalizma.
U mjestu (i okolini) u kome se tokom agresije Bošnjake doslovno pokušalo i dobrim dijelom uspjelo pobrisati (Kozarac) sada se pokušava stvoriti takvo okruženje u kome bi se u nekom momentu – možda moglo čak i nekako opravdati ranije zločine…jer eto „vidite šta nam misle“.
Mahića se sada ispituje u svojstvu – “osumnjičenog za krivično djelo javnog izazivanja podsticanja mržnje i nasilja”…on je TAJ…koga se dokopala uzorna „pravna država“, a ne nekog od bradonja po društvenim mrežama ili „bajkera“ sa novim motorima i starim politikama mržnje. Koji se uredno postrojavaju…odaju im se priznanja…naziva ih se „antifašistima“!?
Veličaju stare zločine i kao da prizivaju nove!
U cijelo to kolo uplela se, naravno, odmah politika, ali i dobar dio dirigovanih medija, koji igraju prema zadatim notama i kordinatama. Od nečega što se može tumačiti kontraverznim i što treba osuditi, želi se pošto-poto napraviti skandal ogromnih razmjera.
Kao da je entitet RS nekakav svjetski šampion u obračunavanjima sa onima koji iznose predrasude ili mržnju – negiraju najteže zločine, a ne političko i društveno okruženje u kome se bez ikakavih posljedica mogu relativizirati sudski utvrđeni i presuđeni zločini uključujući i genocid!
I to u više sudskih predmeta.
Mladog imama iz Kozarca svakako treba podučiti i očinski posavjetovati da se politike i istorije ne laća, ako ne razumije kakvom se vatrom i posebno GDJE – potencijalno igra.
Sve one koji bi mu sada sudili i presuđivali zbog „prejeke riječi“ treba podsjetiti da prvo pometu ispred vlastitih vrata. I da imaju barem približno iste „aršine“…
Naime, nakupilo se tamo dosta, čak i previše „fine prašine“, samo izgleda da nema onih koji bi počistili taj planirani nered. A i kada vide nekakav problem, onda ga – vide samo „preko ograde“. U tuđem dvorištu…jer je u njihovom sve „savršeno logično“!
I znate šta? Kad’ malo bolje razmislim i jeste….
…eh kad’ bi „na pravdi Boga ubijani“ mogli progovoriti…
Komentari