Kliker.info

Faruk Borić (Oslobođenje)

Dogovoreni protokol o reformi policije, koji su sklopili Milorad Dodik i Haris Silajdžić, već sada je jasno, imat će snažne političke posljedice, a kao ekstremna mogućnost spominje se i pokušaj smjene predsjednika Stranke demokratske akcije Sulejmana Tihića, potom raspad koalicije SDA – Stranka za BiH, a samim tim i pad Vlade Federacije BiH. To bi vodilo i golemoj krizi u državnoj izvršnoj vlasti, što bi možda rezultiralo i prijevremenim izborima. Predsjednici dvije najveće bošnjačke stranke zajedno su krenuli u borbu za kvalitetniju policiju u državi, ali, i to se mora naglasiti – nakon njihovih višegodišnjih međusobnih političkih mimoilaženja koja su prljavu kulminaciju doživjela u kampanji za prošlogodišnji izbor bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Nakon izgubljenih izbora, Tihićevi stranački oponenti, od kojih su mnogi djelovali kao Silajdžićevi spavači, korišteni i kod obaranja aprilskog paketa ustavnih promjena, otvoreno su zahtijevali predsjednikovu ostavku, uz zdušnu podršku pojedinih medija, ali i vrha SBiH. Svi oni su u Tihiću vidjeli glavnu prepreku prirodnoj koaliciji SDA-SBiH, koja svoje istinsko lice najbolje pokazuje u načinu kako vlada Sarajevskim kantonom – projekcijom kako bi u cijeloj BiH bilo da se samo oni pitaju, kao i u preraspodjeli pozicija, odnosno fotelja u javnim ustanovama, preduzećima, ministarstvima itd, gdje niko nikome ne polaže račune, po sistemu: Pa svi smo svoji, majku mu!  Autsajder u sarajevskoj minderpolitici, Tihić je prije godinu i pol dana preživio stranački kongres, uz određene ustupke. Sad je stiglo, kako se čini, vrijeme za naplatu. Iako sam Tihić tvrdi da mu je pozicija prvog u SDA stabilna i da je prošlo vrijeme kad su ga mogli rušiti nezadovoljnici u vlastitim redovima, poruke koje mu, doduše anonimno preko Dnevnog avaza, šalju pojedini članovi stranačkog predsjedništva, govore da u budućem otvorenom frontu Silajdžić može računati da će Tihić opet dobiti nož u leđa. Nije riječ samo o reformi policije i protokolu za koji je Silajdžić dobio  stopostotnu (a kakvu bi drugu?) podršku u vlastitim redovima. Nije poenta da određeni elementi u SDA misle da je u Tihiću proradio kapric, pa da se on zbog ličnog neučestvovanja u „historijskom dogovoru” osjeća zaobiđenim i prevarenim – što je, budimo realni, djelimično tačno, i što se može nedvosmisleno iščitati iz tona kojim dva stranačka predsjednika međusobno komuniciraju. Teške riječi su pale, ali ne dovodi samo to u pitanje održivost trenutnih međustranačkih relacija. Tihić je u jučerašnjem broju Oslobođenja izrekao, za naše političke prilike gotovo revolucionaran, a za spomenutu SDA-SBiH koaliciju smrtonosan prijedlog: da se pokrenu međustranački razgovori o prekidu monopola koji na relaciji ministar-nadzorni odbor-direktor, u pojedinim sektorima (eletroprivreda, telekomunikacije, itd.) ima SBiH, odnosno SDA. +otovo sinhronizovano, federalni premijer Nedžad Branković, međutim, krenuo je u smjene čelnih ljudi BH Telecoma i Elektroprivrede, u cilju betoniranja stranačih tapija nad profitabilnim firmama, radeći tako mimo volje i javno izrečenih stavova svog stranačkog rukovodstva i samog predsjednika! Kome onda Branković podnosi račune i gdje se svrstao, ne treba dva  put pogađati. Kada se sve ovo uzme u obzir, u narednim danima, čak i ako se storija o reformi policije bude odvijala u pozitivnom smjeru za predsjednika SDA, za očekivati je intenzivnije nasrtaje na Tihića, ali i njegovo žešće zauzimanje stava o prirodi koalicije SDA-SBiH i koalicione federalne vlade, čiji premijer očito ne priznaje stranačke ni predsjedničke (Tihićeve) stavove, nego radi za suprotstavljeni klan.Neka igre počnu!