Kliker.info

Piše: Faruk Borić (Oslobođenje)

 Predsjednik Srbije Boris Tadić izrekao je ovih dana zloguke prognoze u pogledu zaoštravanja sukoba koji bi mogao da uslijedi nakon što bi lideri kosovskih Albanaca jednostrano proglasili nezavisnost Kosova. „Sve je moguće. Izbjegavam da razmišljam o mogućim scenarijima, ali sve je moguće, pa čak i nasilje”, poručuje Tadić, predstavnik „bolje Srbije“, dakle one koja je poželjna i u Evropi i kao dobar susjed u regiji.Ostavimo sad po strani činjenicu da jedan državni predsjednik izbjegava da razmišlja. Vjerovatno je u pitanju posljedica njegove ma­rginalizacije u Koštuničinoj Srbiji, marginalizacije koju Tadić nadoknađuje hvatanjem u kosovsko kolo gdje najbolje plešu kleronacionalisti i radikali. Time izjava Đi­nđićevog političkog nasljednika o krvi na (nezavisnom) Kosovu još više dobija na snazi.Riječ je, da ne bude sumnje, o čistoj prijetnji. Tadićeve riječi su posredno priznanje da se na tome već radi, na stvaranju uslova da se u pravom momentu potakne nasilje.I Rade Bulatović, načelnik srbijanske Bezbjednosno-informativne agencije (BIA), ujedinjene policijsko-obavještajne službe svih nekadašnjih Miloševićevih špijunskih ispostava, prije neki dan također je izazvao buru zbog najave da se poslije 10. decembra i eventualnog proglašenja nezavisnosti Kosova očekuju protesti i oružani sukobi Srba i Albanaca. Srbijanski analitičari su u Bulatovićevim riječima „kako BIA prati situaciju i, kao i svi državni organi, priprema određene mjere”, prepoznali mogućnost srpske vojno-policijske intervencije na Kosovu. Neki drugi, pak, smatraju da kroz Bulatovića progovara aktuelna srbijanska politika (više Koštunica nego Tadić), ali to ne mijenja suštinu: kao da je vladajuća srbijanska politika u posljednjih deceniju i pol ikad bila išta drugo do vješta i prizemna manipulacija nebeskim temama. A Kosovo je na listi tih prioriteta ubjedljivo na prvom mjestu.Prema tome, na Kosovu je počela, na Kosovu će i okončati balkanska rapsodija krvavih boja. Drugim riječima, nezavisnost Kosova vjerovatno se neće  desiti bez pucnjave i prolijevanja krvi. Sad, jedino je pitanje koliko i čije. Srbi izvan srpskih enklava na sjeveru Kosova, u to ne treba sumnjati, bit će prve, nezaštićene žrtve.A gdje smo u svoj toj priči mi?          Bez obzira na diplomatsku ofanzivu Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država (koja traje još od okončanja NATO-bombardovanja Miloševićeve Srbije) po kojoj su pitanja statusa Kosova i Republike Srpske potpuno zasebni slučajevi, zaboravlja se da su oba proizvedena u istoj kuhinji i postavljena na nacionalni pijadestal. Koštuničine i Dodikove unisone akcije nedvosmisleno to potvrđuju.Dodatni poziv na podizanje „bojeve gotovosti” izaziva još jedna vruća najava (teza) s kojom smo se ovih dana susreli u javnosti. Naime, ukoliko uslijedi jednostrano proglašenje Kosova, koje će podržati SAD i pojedine evropske zemlje, nakon tog čina može se očekivati Dodik-Koštuničino jednostrano proglašenje nezavisnosti Republike Srpske, koje će navodno podržati Rusija, a za njom i Kina!    Prognoze su tmurne, ali, na­žalost, nisu lišene smisla. U globalnoj konstelaciji snaga i realpolitike, pijuni u trenu mogu (na­)stradati. Za taj, po nas najgori scenarij, izuzev opreznosti koju pokazuje u pogledu ishitrenog priznavanja nezavisnosti Kosova od BiH, bosanskohercegovačka i bošnjačka politička elita nije spremna, niti o tome razmišlja. Baš kao ni Tadić. Ali, on nije naš problem. I još nešto: da su Kosovo i Republika Srpska potpuno neuporedivi, nama je jasno, kao i Latinki Perović, Petru Lukoviću, Nataši Kandić, Čedi Jovanoviću i svakom razumom obdarenom biću. Poenta je, međutim, da „oni drugi”, koji ne misle tako, drže silne poluge vlasti i sile u Srbiji i RS, i pitanje je koliko će oklijevati da je upotrebe.