Kliker.info

Piše : Esad Hećimović (BH Dani)

Paddy Ashdown i Milorad Dodik su protekle sedmice, istupima u Londonu i Banjoj Luci, otvorili važno pitanje – koji su stvarni motivi zapadne, američke i evropske politike za angažman u Bosni i Hercegovini? Ashdown je u svom ranijem svjedočenju u Washingtonu i sada u sobi za čaj Doma lordova britanskog parlamenta govorio o zapadnom odnosu prema BiH kao odnosu prema muslimanima i islamskom svijetu. Prema njegovom tumačenju, ovo je ključno područje za "uspostavljanje novih relacija s islamskim svijetom". "Ako ponovo doživimo neuspjeh u osiguravanju istinske domovine evropske islamske zajednice, smatram da bi to imalo konotacije na široj globalnoj skali, što nam ne bi bilo od pomoći u mnogim drugim regionima", rekao je Ashdown. On upozorava na opasnost da priključenjem Hrvatske i Srbije u EU, Srbi i Hrvati iz BiH postanu državljani EU a "bošnjačko stanovništvo ostane izvan evropskih integracija, stvaranjem nezadovoljne krnje bošnjačke muslimanske države u srcu Evrope".

U ime SAD-a ne govori Ashdown, nego Hilary Clinton. Ona je 17. februara tokom razgovora sa studentima u Tokiju rekla da su SAD u protekloj deceniji išle u rat da "zaštite muslimane u Bosni, na Kosovu i u Afganistanu": "Žrtvovali smo mlade ljude i žene radi našeg nastojanja da spriječimo teroriziranje i etničko čišćenje i druge užase nametane muslimanskom stanovništvu. Treba da razjasnimo da ćemo se boriti za prava ljudi širom svijeta i da ćemo se boriti za prava muslimana širom svijeta kako bismo osigurali suprotan primjer onoj priči koju ekstremisti daju."

Dodik je člankom u Glasu srpske odgovorio da "Srbi i Hrvati nisu pristajali i neće ni sada pristati da budu kolateralna šteta nečije izgradnje mostova prema islamskom svijetu". Ostavimo po strani Dodikovu manipulaciju i demagogiju kojom legalnu istragu za moguće zloupotrebe i korupciju predstavlja kao politički motiviran pritisak. Dodik je istovremeno u pravu kada kaže da Srbi i Hrvati neće prihvatiti da zapadna politika prema BiH bude određena kroz odnos prema muslimanima i islamskom svijetu. Hrvatski je problem što puštaju Dodika da govori u njihovo ime. Bošnjački je problem što puštaju da Ashdown i drugi plaše svijet mogućom bošnjačkom, muslimanskom državom. Naš zajednički problem je što više vjerujemo drugima nego sebi samima.

Na Zapadu, zaista, postoje dva seta politika prema BiH. Jedan je set politika kojima se podržava BiH kao multietnička država, a drugi je taj koji BiH tretira kao dio muslimanskog i islamskog svijeta. Zapadni poreski obveznici plaćaju i za izgradnju civilnog, multikulturalnog društva i za islamiziranje društva u BiH. Unutar britanskog Ministarstva vanjskih poslova, BiH je ranije bila uključena u programe strateške grupe "Engaging with the Islamic world". Bošnjački religijski prvaci sarađuju s njemačkom, austrijskom i drugim evropskim vladama, razvijajući ideje o izgradnji univerzitetskih centara za obuku imama iz cijele Evrope u Sarajevu i Mostaru i izgradnju jedinstvenog muslimanskog autoriteta u Evropi. Ove vlade primarno vode računa o vlastitim unutarnjim interesima dijaloga, socijalne i kulturne integracije svojih britanskih, njemačkih i drugih muslimana. Ovi programi potiču razvijanje solidarnosti i zajedničkog identiteta među imigrantskim grupama muslimana u Evropi, druge generacije muslimanskih imigranata i evropskih muslimanskih naroda u zajedničkoj skupini evropskih muslimana. Unutar BiH, ovi programi daju vanjskopolitički legitimitet i značaj nastojanjima reisa Mustafe Cerića za liderstvo kod Bošnjaka, islamiziranje društva, nacionalnog identiteta i izgradnju nacionalne države Bošnjaka pod vođstvom vjerske inteligencije. Kod Srba i Hrvata oni podstiču strahove da ono što Ashdown naziva "osiguravanje istinske domovine evropske islamske zajednice" znači transformaciju BiH u bošnjačku ili muslimansku državu a Sarajeva u glavni grad evropskih muslimana. Postoji velika protivrječnost između onoga kako Asdown i drugi predstavljaju reisa Cerića van granica BiH i kako reisa doživljavaju u BiH Srbi, Hrvati, sekularni Bošnjaci i dio islamskih intelektualaca.

BiH se već duže vremena identificira kao većinski ili predominantno muslimanska i islamska zemlja. Ambasador BiH Sead Maslo je bio u grupi ambasadora 11 islamskih zemalja koje su napisale prvi protest danskom premijeru Rasmussenu povodom objavljivanja karikatura. Miroslav Palemeta, ambasador BiH u Vatikanu je 2006. bio na prijemu kod pape Benedikta XVI sa 20 ambasadora iz predominantno muslimanskih zemalja i Islamske zajednice u Italiji. Prijatelji Seada Masle kažu da je on tada, zbog reakcija iz BiH, rekao kako mu je "farz da bude musliman, a nije mu farz da bude ambasador". Prijatelji Miroslava Palemete kažu da je on protestirao zbog uključivanja BiH u grupu islamskih zemalja, ali mu je iz Vatikana rečeno da je to "njihov interes". Ambasadori Maslo i Palameta su stanovnici Mostara, grada koji je ostao podijeljen i kada su mostovi u njemu obnovljeni. Umjesto simboličkog govora, vrijeme je da počnemo govoriti o stvarnim politikama u BiH i prema BiH. Ashdownu treba jasno reći da ima više muslimana u Londonu i Velikoj Britaniji nego u BiH, i neka s njima gradi svoje mostove prema islamskom svijetu – Bošnjaci imaju dovoljno problema kod kuće.