Kliker.info

Enes Ratkušić za Kliker.info

Opća konstatacija javnosti je da se izbor mostarskog gradonačelnika pretvario u pravu farsu. Ne kriju to javno istaknuti ni pojedini vjećnici. No, šta se drugo u moru apsurda moglo očekivati nego, upravo, ono što se događa. Uistinu, čak i površna analiza će jasno pokazati da je sve što se događalo i događa, u ovakvoj konstelaciji političkih gibanja, logična posljedica odnosa koji vladaju u gradu na Neretvi. Naime, od samih izbora pa sve do danas logika apsurda dominira nad svakom drugom logikom. Kako, u takvom ambijentu, artikulirati nepristrasan stav, koji bi u objašnjenje cijelog slučaja unosio demokratsku logiku, u koju se svi zaklinju. Nemoguće, jer ako iole glasnije podvučete da bi, sa stanovišta izbornog rezultata, prednost trebalo dati Suadu Hasandediću, zasigurno će te se suočiti sa etiketiranjema, koja idu u prilog stranačkoj pristrasnosti. Bez obzira na to što je stranka koju predstavlja osvojila najviše.

Pretjerano insistirati na demokratskoj logici odnosno načelu većine, nije baš ni popularno, pošto se u ovdašnjim prilikama status «slobodoumnog novinara» najlakše stiče izražavanjem nedvosmislenog animoziteta spram SDA. To je naprosto postala neka vrsta modnog trenda. Ali, šta ćemo, i to je dio igre. Jedina stranka koja se u izražavanju demokratske logike od samog početka jasno opredijelila jeste Stranka za Bosnu i Hercegovinu. Odmah po okončanju izbora odnosno prezentiranju izbornih rezultata, ova stranka je javnosti jasno dala do znanja da će svoje glasove podariti onome kome su birači ukazali najviše povjerenja. Sa stanovišta demokratske logike, jedino je SBiH istrajao na takvoj vrsti dosljednosti.

Prvi prigovori na ovakva logiciranja u mostarskim prilikama u pravilu stižu iz SDP-a, sa već otrcanom demagoškom frazom da je bitna stručnost a ne nacionalnost. Kao da, bogami, u svakom narodu nema stručnjaka? Upravo tako! Ne treba puno pameti da bi se jedno takvo stajalište, koje se usiljeno ponavlja, prepoznalo kao demagoški stav sa vrlo opasnim implikacijama. Zagovornici takvog stajališta, ukoliko istinski hoće odbraniti izrečenu tezu, uistinu nas prvo moraju uvjeriti da stručnost nije privilegija svih naroda. Ni drugo stajalište ove stranke, koje se tiče «programa» nije ništa manje demagoško. Iz najmanje dva razloga. Prvi se, dakako, tiče prvog kruga glasanja za gradonačelnika. Tada se iz ove stranke nije insistiralo na programu. Po ispadanju kandidata ove stranke (mada bi ga lično najviše volio vidjeti na mjestu gradonačelnika) SDP-u je najednom program rada postao najvažniji razlog za eventualna opredjeljivanja. A da su programi i projekti inače, oduvijek su bili forma, kojom se stvarao privid o velikim planovima, ne treba posebno obrazlagati. Raspitajte se u nevladinim uduženjima, gdje se najviše štancaju. Otkucaj par stranica, uzmi lovu i razguli!

Slična stajališta se osjećaju u retorici još jedne stranke – NS «Radom za boljitak», koja se nekritički i gotovo suludo još uvijek doživljava kao osvježenje na mostarskoj političkoj pozornici. U prvom krugu glasanja za gradonačelnika jedan vjećnik ove stranke, vlastiti glas je dao kandidatu HDZ-a, u drugom krugu mu se pridružio još jedan, dok im se u trećem pridružio i treći. No, njihovom glasnogovorniku kao i rukovodstvu «Lijanovića» takvo ponašanje ne smetalo da nastave papagajski ponavljaju priče o vlastitoj neutralnosti, multietničkoj opredjeljenosti itd. No, da budemo jasniji, i da se više očigledno ne obmanjujemo. Romić je, njegov šef još više, duboko su svijesni da je HDZ BiH kum poslovnog uspjeha «Lijanovića», zbog čega neke velike ljutnje na «neposlušne vjećnike» neće ni biti.

Što se HDZ-a tiče, ova stranka se više nego grčevito bori za čelnu funkciju Mostara. Nema se tu šta novo reći! Priče o izigravanju međustranačkog sporazuma između HDZ i SDA, potpisanog prije četiri godine, su zapravo prazne priče. Nikada dogovori takve vrste nisu bili duga vijeka, niti se osjećao neki napor u smislu njihovog poštovanja. Drugi razlog je daleko važniji. Naime, Mostar u svijesti i političkoj praksi HDZ BiH figurira isključivo kao «hrvatski stolni grad». Upravo zato, izbor Bošnjaka bi za ovu stranku bio više od političke tragedije. Razgovori o ustavnim promjenama, koji su u toku, predstavljaju dodatni motiv za grčevitu borbu za mjesto gradonačelnika Mostara. Kako su se, opet, što je ovdje gotovo pravilo, u cijeloj proceduri pojavile i nejasnoće, u cijeli slučaj se umiješao i Ured Visokog predstavnika u BiH. No, njihovo tumačenje pravila glasanja u trećem krugu predstavlja vrhunac političkog apsurda, nešto što historija savremenog demokratskog društva i ne poznaje.

Prva solucija, prema kojoj će jedan od dva kandidata biti gradonačelnik ukoliko dobije 18 glasova odnosno natpolovičnu većinu, naravno, nije sporan. Sporno je to što svaki neriješen rezultat vodi izboru gradonačelnika. Drugim riječima, ukoliko bi Ljubo Bešlić, Suada Hasandedića dobio sa 15:0 ne bi bio izabran za gradonačelnika, a ukoliko bi s njim odigrao neriješeno recimo 2:2, bio bi izabran. Prvi put čujem da je neriješen ishod bolji od pobjede! Izbor gradonačelnika bi se, uz ovakva pravila igre, bez sumnje mogao otegnuti u nedogled. Dio smo ambijenta u kome, čini se, ne postoji rješenje, ili što bi matematičari rekli „rješenje je da nema rješenja". Upravo zato za vjećnike Gradskog vijeća Mostara bi najbolje bilo da za novog gradonačelnika izaberu Halida Bešlića. Bošnjacima ne bi smetalo, a i za hrvatsku stranu bi takav izbor mogao odražavati kontinuitet Ljubine vladavine.