Kliker.info

Ono što je Jevgenij Prigožin izvodio kada je pripadnike „Wagnera“ potrpao u borbena vozila i poslao na Moskvu, zove se puč u pokušaju. Marš na Kremlj završio je loše po pobunjenike iz tri do sada poznata razloga: poranili su jer su skontali da su Putinovi obavještajci otkrili njihove planove, očekivanu podršku ruske vojske nisu dobili, ali zato jesu utvrdili gradivo koje kaže kako regularne oružane snage te države imaju dovoljno svega da 25.000 vojnika „Wagnera“ pretvore u 25.000 humki.

Piše : Emir Imamović Pirke 

Svakakav, ali nimalo glup

Ovo što je Milorad Dodik izveo kada je većinu u Narodnoj skupštini Republike Srpske uputio da izglasa zakon prema kojem na teritoriju tog entiteta ne važe odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine može se, samo nije dovoljno precizno, nazvati i državnim udarom. Bolje je, tačnije, kazati kako je riječ o još jednoj, a do kraja ih nema puno, epizodi iz secesionističke serije koju je predsjednik RS-a smislio i sada je izvodi pred mnogobrojnom publikom.

Dodik je, kao što znamo, svakakav, ali nije nimalo glup. Takav kakav je, davno je shvatio da je Bosna i Hercegovina postala mjesto za odlaganje drugorazrednih diplomata sa Zapada – onog Zapada od Austrije do Amerike – i da je u globalnim previranjima, baš kao i Crna Gora, pa čak i Kosovo, sitan kusur.

Svojim nedoraslim protivnicima Dodik je stotinu puta prodao isti dribling: Narodna skupština na njegovu inicijativu usvoji neki radikalno anti dejtonski zakon, njega preko posrednika nazovu iz OHR-a, Ambasade SAD-a, od već nekuda, i zatim trguju. Krajnje jednostavno i izuzetno uspješno je obećavao da ta i ta odluka, koja god – sasvim je svejedno – nikada neće biti objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske, dakle neće postati važeća, ako on dobije… Spisak njegovih prošlih, sadašnjih i budućih zahtjeva ima više stranica od telefonskog imenika Beograda.

Only Fools and Horses

Što je više ciljeva ostvarivao, tako mu se sužavao manevarski prostor. Ostalo mu je, drugačije rečeno, da državnu imovinu pretvori u entitetsku, a kada se i to obavi, lako će sve one anti dejtonske odluke objaviti i učiniti važećim.

Ako će, dakle, Dodik nastaviti glasno režati a tiho i djelimično poštovati odluke Ustavnog suda – do sada je, čisto da se podsjetimo, mirno i dostojanstveno odbijao provesti sve i jednu koja mu se ne sviđa – to će značiti da je ispregovarao Zakon o državnoj imovini kakav njemu odgovara. Odnosno, da će ta državna imovina u RS-u, ma kako sve bilo pravno zapakovano, praktično pripadati entitetu.

Samo dvije vrste ljudi misle da će se tada Dodik konačno smiriti i početi ponašati kao da nije progutao Radovana Karadžića, Milana Martića i Vojislava Šešelja. Po takvim naivcima se, inače, zove najbolji sitcom ikada: „Only Fools and Horses“ ili, u nepreciznom prevodu, „Mućke“. Precizan glasi: samo budale i konji.

Sa imovinom, policijom, navodno javnim RTV servisom, parlamentom, vladom, predsjednikom i tako dalje i tako redom, plus ozakonjenim nepoštivanjem ustavno-pravnog poretka BiH, Republika Srpske će, u suštini, biti samostalna, a to što možda neće odmah proglasiti nezavisnost i zatražiti Dodiku dovoljna međunarodna priznanja – Srbije i Rusije – značit će kako kupuje vrijeme za bolje pripreme za neizbježni oružani sukob.

Tri nepromjenjive stvari u BiH

Tri su stvari u Bosni i Hercegovini nepromjenjive: Hrvati se nikada neće odreći statusa konstitutivnog naroda, Srbi Republike Srpske, a Bošnjaci Bosne i Hercegovine u granicama AVNOJ-a. Ko god misli da to može sam i bez sile promijeniti je ili prevarant ili spreman za rat.

Krajnje jednostavno rečeno: ako Milorad Dodik politički preživi parlamentarno rušenje Okvirnog mirovnog sporazuma, mir u BiH neće. On s tim, da se ne lažemo, nema nikakvih problema i važno mu je tek da izazove akciju – onu koju bi izvela svaka država na ovom svijetu, jer u niti jednoj nije legalizirano rušenje ustavno-pravnog poretka – kojom će opravdati svoju, kao, iznuđenu reakciju.

Predsjednik Republike Srpske je svjestan da će Sjedinjene Američke Države famozni sporazum iz Daytona proglasiti mrtvim samo u jednom slučaju, onom u kojem bi se demokratski, voljom domaćih političkih elita i na sveopće zadovoljstvo ukinuo, te zamijenio nečim što će Bosnu i Hercegovinu održati i protiv čega se njeni konstitutivni narodi neće buniti. Naravno, to će se desiti oko nikada, a možda i malo kasnije. Dakle, za SAD i njene partnere Bosna i Hercegovina je jedna zemlja sa dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Za Rusiju i Srbiju može biti i to – ali da sve u njoj bude kako Mile poželi – a može i drugačije. To kako će se zvati, izgledati i funkcionirati ono što bi od BiH ostalo nakon secesije RS-a, ni Moskvu ni Beograd nije briga.

Odlazak na posao u pancirnim prslucima

Milorad Dodik je na vlast naučio dolaziti na razne načine: na tenkovima SFOR-a, voljom bivšeg predsjednika SDS-a i RS-a Dragana Čavića, na izborima i, posljednji puta, uz nesebičnu međunarodnu pomoć zahvaljujući kojoj je, bukvalno preko noći, pokradena Jelena Trivić, a Trojki plus strogo zabranjeno da o uspostavi vlasti na državnom nivou pregovara sa SDS-om, PDP-om i njihovim partnerima.

Ilija Cvitanović, Denis Bećirović, Slaven Raguž, Igor Crnadak, Nermin Nikšić, Nebojša Vukanović, Jelena Trivić, Zukan Helez… se u mnogo čemu ne slažu, ali se slažu u jednom: ovo što je Dodik izveo jeste najozbiljniji atak na Okvirni mirovni sporazum, a ukoliko toga nisu svjesni oni što su istom tom Dodiku omogućili da preživi poraz na predsjedničkim izborima i ostane pozicija u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, onda neka počnu vježbati odlazak na posao u pancirnim prslucima.

Nije ugodno, ali to je njima njihovo čedo dalo, pa neka se pate ili neka njega pošalju u Bjelorusiju. Tačno tamo gdje Prigožin mora paziti da ne bude blizu prozora.