Kliker.info

BiH ne postoji političar koji ovih dana ne poziva na promjene, međutim jedino što ne bi mijenjali su pozicije koje godinama zauzimaju.Poruke koje šalju, također, godinama boluju od domoljublja, koje još jedino može proći kao poetski uradak u društvu pisaca Herceg Bosne uoči obilježavanja neke odavno zaboravljene bitke ili bitke koja nikad nije ni postajala, osim u glavama političara koji izbore mogu dobiti jedno pričama o junačkim podvizima o naciji koja broji milijardu stanovnika, tj nas Hrvata.

Piše: Emil Karamatić (Neznase)

Da nas je milijardu potvrđuje i broj umirovljenih visokih časnika, pogotovo generala i pukovnika. Pa milijarda i nije Bog zna velika cifra da ne bismo u nju povjerovali. Uostalom vjerovali smo u puno veće laži. Prisjetite se, što su vam moji dragi sugrađani, posljednjih godina pričali Dragan Čović i Božo Ljubić, bile su to nesvakidašnje laži, ali vi ste im vjerovali. Pa što onda ne biste meni povjerovali kad vam kažem da nas je milijarda u Bosni i Hercegovini.

Birači su naviknuti na stanje laži i obmana a javnost umjesto uzburkanosti i želje za stvarne promjene s lakoćom se nađe u sivilu zimskog sna.

Kao nigdje drugo, mi smo jedina država na svijetu čije stanovništvo promjene traži poslije izbora dok za vrijeme izbora uživamo u porukama koje nemaju nikakav značaj ni funkciju. Da budem priprost jer to su riječi koje mi zbog europske uljuđenosti ne volimo, ali su jedine koje razumijemo.

Dakle, volimo da nas političari zajebu. Jer samo zajeban Bosanac i Hercegovac razumije poruke onih koji se za njih bore.

Dakle, Dragan Čović!

On je jedini istinski borac za hrvatske nacionalne interese. Njega slobodno možete nazvati ocem nacije i to iz samo jednog razloga – Svim nam je da prostite ….. ne želim reći što, ali vjerujem u vašu maštovitost da ćete znati nastaviti moju započetu misao.

A da nismo svi bez pameti potvrdio mi je i slučaj mog prijatelja, koji je vježbajući u gradskom parku neku kinesku borilačku vještinu, otresao od ledinu a glavom pogodio ravno u betonski blok.

U sekundi je bio u nokautu, tako mi je javio naš zajednički prijatelj koji se bavi hortikulturom. Rekao mi je bio je to strašan pad.

Velim, a kako je sada? Kazao mi je, pa dobro je, samo mu je malo glava natekla. Velim je li u redu, hoću reći, hoće li naš prijatelj biti bez psihičkih posljedica? Ma hoće. Velim, pa kako znaš? Ma ne brini, pitao sam ga za koga će glasati? I što ti reče? Kaže, neću za HDZ-e i Dragana Čovića.

Hoćeš reći, što bi značilo da je ostao pri zdravoj pameti?

Naravno, kazao mi je, za razliku od mnogih koji glavom nisu ni u što udarali ali su Boga mi draga dobro ošamućeni.

U nastavku pročitajte što je Zoran Đinđić rekao o Miloševiću i Srbima. Ja vam kažem, pa neka me neko normalan, ali normalan, demantira da isto danas ne važi za nas Hrvate u BiH i Dragana Čovića koji kaže da je on hrvatski izbor.

“Milošević je za dvanaest godina promenio antropološki kod srpskog naroda. On je od jednog naroda koji je bio veseo, pomalo površan, od jednog naroda koji je bio znatiželjan, koji je voleo da vidi, da putuje, da upozna, od naroda koji je bio kosmopolitski napravio narod koji je namršten, mrzovoljan, sumnjičav, zaplašen, narod koji se stalno nešto žali, kome je stalno neko kriv…”

“Intuicija mi govori da će ovi izbori biti lavina, da je ova tišina u stvari zatišje pred oluju, da će kad budu izbori ljudi krenuti kao lavina i počistiti Miloševića jer im je posle njegovih dvanaest godina sve dozlogrdilo. U jednom razgovoru sam rekao da se i Odisej vratio kući posle deset godina lutanja i avantura. Srpski narod posle dvanaest godina zaslužuje da se vrati sebi, i to osećanje postoji. Vreme je da se vratimo u normalan život i da izađemo iz te permanentne agitacije pod čijom smo svakodnevnom presijom, da prestanu te pretnje, povišeni tonovi i teške reči. Ljudi su umorni od toga, i to mi daje nadu da ćemo uspeti. Ovo će biti referendum o tome sme li Srbija sebi da priušti još četiri godine koje liče na dvanaest prethodnih.”

predsednik DS-a Zoran Đinđić, Vreme, 19. 8. 2000. godine.

Amen