Kliker.info

„ Upravo sam se vratio iz Bosne i Hercegovine, pun dojmova. Položaj tamošnjih Hrvata je vrlo težak, a broj im se u odnosu na predratno stanje gotovo prepolovio. Zabrinut sam naročito zbog animoziteta koji se osjeća među hrvatskim strankama u BiH. Zabrinut sam što sam vidio kako su udruge boraca oblijepile Mostar plakatima s tekstom ‘Bez trećeg entiteta nema identiteta’. Dio medija u BiH je, doduše, antihrvatski raspoložen. Razlog tome može biti pogrešna hrvatska politika, taj naš istočni grijeh. Kada je cijeli svijet stao uz Bošnjake i Hrvate kao ratne žrtve, Hrvati su stali na stranu agresora. Nisu vidjeli da je svaka politika prihvaćanja ideje etnički čistih teritorija ujedno i antihrvatska politika. "

Zdravko Tomac, veljača 2001 .

Piše: Emil Karamatić(BH Dani)  u003c/font>u003c/span>u003c/p>nu003cp styleu003d”background:white;margin:0cm 0cm 0pt;text-indent:36pt”>u003cspan styleu003d”font-size:11pt”>u003cfont faceu003d”Times New Roman”>Volio bih sad priupitati koju profesora Tomca. Je li se prije šest godina bavio politikom ili političkim marketingom. I čime se sad bavi. Ali u zemlji u kojoj politički apsurdi izrastaju na razinu principa, u kojoj paradoksi izranjaju u još uvijek nedovoljno istraženu dimenziju političke „autodestrukcije koja nas još jedino drži", teško je, preteško pronaći odgovor na pitanje „Otkud nas sad vuku 'naprijed' oni što su do jučer teglili 'nazad'?" Ja sam odavna shvatio da u ovoj zemlji politike zapravo i nema. Umjesto nje servira nam se najprljaviji politički marketing! nu003c/font>u003c/span>u003c/p>nu003cp styleu003d”background:white;margin:0cm 0cm 0pt;text-indent:36pt”>u003cspan styleu003d”font-size:11pt”>u003cfont faceu003d”Times New Roman”>Ovo stanje najbolje oslikava nedavni potez šefova nekoliko političkih stranaka s hrvatskim predznakom i još jedne sa Širokog Brijega. Patetičnom promocijom Deklaracije, slikanjem kamerama i fotoaparatima u možda ponajljepšem gradiću u BiH – Kreševu, koje, usput rečeno, to ničim ni izdaleka samo nije zaslužilo, ova politički očajna šestorka 'lidera' promaknula je pridjev „kreševska" u ozbiljnu konkurenciju za najupotrebljavaniji pridjev u skoroj izbornoj kampanji za parlamentarne izbore u Republici Hrvatskoj, naravno u izbornoj jedinici „dijaspora" (je li vam dovoljno apsurda?). Ta izborna jedinica nosi naziv „jedanaesta". Otprilike, negdje na 11. mjestu upravo se nalazi briga službenog Zagreba za stvarne probleme hrvatskoga naroda u BiH i države BiH, za razliku od velikog broja bosanskohercegovačkih Hrvata, koji još uvijek u Zagrebu vide rješenje za sve svoje nedaće. nu003c/font>u003c/span>u003c/p>u003cspan>nu003cp styleu003d”background:white;margin:0cm 0cm 0pt;text-indent:36pt”>u003cspan styleu003d”font-size:11pt”>u003cfont faceu003d”Times New Roman”>Deklaracija koju su potpisali (pazi sad) profesor strojarstva, profesor veterine, profesor medicine, stomatolog, mesar i ljubitelj stripova (i Thompsonov fan) odražava – ništa. Ili preciznije rečeno, ništa novo. Davno je naš narod definirao osnovni princip političkog marketinga – prodati rog za svijeću. „Šestorica" su u Kreševu zbilja Hrvatima nabili rogove. n”,1]
);

//–> 

Volio bih sad priupitati koju profesora Tomca. Je li se prije šest godina bavio politikom ili političkim marketingom. I čime se sad bavi. Ali u zemlji u kojoj politički apsurdi izrastaju na razinu principa, u kojoj paradoksi izranjaju u još uvijek nedovoljno istraženu dimenziju političke „autodestrukcije koja nas još jedino drži", teško je, preteško pronaći odgovor na pitanje „Otkud nas sad vuku ‘naprijed’ oni što su do jučer teglili ‘nazad’?" Ja sam odavna shvatio da u ovoj zemlji politike zapravo i nema. Umjesto nje servira nam se najprljaviji politički marketing! Ovo stanje najbolje oslikava nedavni potez šefova nekoliko političkih stranaka s hrvatskim predznakom i još jedne sa Širokog Brijega. Patetičnom promocijom Deklaracije, slikanjem kamerama i fotoaparatima u možda ponajljepšem gradiću u BiH – Kreševu, koje, usput rečeno, to ničim ni izdaleka samo nije zaslužilo, ova politički očajna šestorka ‘lidera’ promaknula je pridjev „kreševska" u ozbiljnu konkurenciju za najupotrebljavaniji pridjev u skoroj izbornoj kampanji za parlamentarne izbore u Republici Hrvatskoj, naravno u izbornoj jedinici „dijaspora" (je li vam dovoljno apsurda?). Ta izborna jedinica nosi naziv „jedanaesta". Otprilike, negdje na 11. mjestu upravo se nalazi briga službenog Zagreba za stvarne probleme hrvatskoga naroda u BiH i države BiH, za razliku od velikog broja bosanskohercegovačkih Hrvata, koji još uvijek u Zagrebu vide rješenje za sve svoje nedaće. Deklaracija koju su potpisali (pazi sad) profesor strojarstva, profesor veterine, profesor medicine, stomatolog, mesar i ljubitelj stripova (i Thompsonov fan) odražava – ništa. Ili preciznije rečeno, ništa novo. Davno je naš narod definirao osnovni princip političkog marketinga – prodati rog za svijeću. „Šestorica" su u Kreševu zbilja Hrvatima nabili rogove. u003c/span>u003c/p>u003c/span>nu003cp styleu003d”background:white;margin:0cm 0cm 0pt;text-indent:36pt”>u003cspan styleu003d”font-size:11pt”>u003cfont faceu003d”Times New Roman”>Točno je da u Deklaraciji nije spominjan zloćudni treći entitet, te da iznesena načela nisu prihvatljiva samo onima kojima ni jednakopravnost naroda i građana, a ni Bosna ni Hercegovina nisu na srcu. Ali je jednako točno i to da su ovako siva i poludefinirana stajališta, iako nužna, bila predugo iščekivana. Čekali smo ih još od 1992. kada su se Hrvati počeli stidjeti Bosne i Hercegovine. A imali su (neki) hrvatski lideri u Bosni i Hercegovini hrabrosti i odvažnosti pokazati puno zreliji i beskompromisniji stav od nemušte i nedorečene „kreševske" Deklaracije. nu003c/font>u003c/span>u003c/p>nu003cp styleu003d”background:white;margin:0cm 0cm 0pt;text-indent:36pt”>u003cspan styleu003d”font-size:11pt”>u003cfont faceu003d”Times New Roman”>Tamo još 1991. i 1992. godine, bilo je hrvatskih političkih lidera u BiH koji su pokazivali dalekovidnost i nisu gubili iz vida moral i društvenu i povijesnu odgovornost, ali su u međuvremenu ostali što bez glava, što bez stida i obraza, što bez volje da se „s rogatim bodu". Dakle, od ljeta 1992. i famoznog vojnoga puča i uspostave Bobanove političke (straho)vlade Herceg-Bosne kao prve, pa do 2001. godine i kratkotrajne Jelavićeve Hrvatske Samouprave kao posljednje (nadajmo se!) eksperimentalne faze odustajanja Hrvata od ideje Bosne i Hercegovine, klatno političke volje bosanskohercegovačkih Hrvata vraća se, sporo ali neizbježno, u svoj prirodni položaj – Bosna i Hercegovina, država i domovina (i) hrvatskoga naroda. nu003c/font>u003c/span>u003c/p>nu003cp styleu003d”background:white;margin:0cm 0cm 0pt;text-indent:36pt”>u003cfont faceu003d”Times New Roman”>u003cspan styleu003d”font-size:11pt”>Naprosto je nemoguće razmišljati o potpisanoj Deklaraciji a ne podsjetiti na neke detalje u djelovanju prvih samoupravljača nakon Tita. Te 2001. godine kada je BiH bila prekrivena marketinški mudro smišljenim, ali moralno gledano nakaradnim plakatima HDZ-a s porukom straha „Opredjeljenje ili istrebljenje", misliti različito od zapaljene mase koja je klicala Samoupravi, Jelaviću i njegovoj razvojačenoj bratiji, bilo je ravno, hajde da ne pretjerujem  suprotstaviti se danas Aleksandru Lukašenku u Bjelorusiji. Ali ne rajčicama. n”,1]
);

//–>Danas šest godina poslije, samo dva mjeseca prije izbora u Republici Hrvatskoj ponovo se raspiruje priča oko nekakvog trećeg entiteta. Nakon Mile Dodika koji  je mjesecima pravio uvertiru farsi o trećem entitetu, priču su preuzeli hrvatski politički predstavnici koji svoju moć demonstriraju uglavnom između Izbična i Ljutog Doca. Za Dodika je razumljivo zbog čega navija za „Treći". S obzirom da njegova vlada kontrolira nešto što je oteto od Hrvata, naravno da ga žulja to što je tuđe, pa onda pokušava Hrvatima ponovno baciti oglodanu kost trećeg entiteta. Ni „Šestorica" nisu toliko naivni da bi progutali ovaj mamac, ali niti je itko od njih odvažan reći da se za treći entitet neće zalagati. Tu, na hercegovačkom kršu, mjesecima se kiselio tekst spomenute Deklaracije, da bi, kao što red nalaže, bio obznanjen u predvečerje izborne kampanje za hrvatski Sabor. I do pojedinosti protumačen u jednom stranačkom biltenu. Sudeći prema reakcijama u javnosti, srpski i bošnjački političari ozbiljnije su shvatili Deklaraciju nego većina hrvatske političke javnosti.Ali i to je marketing. A treći entitet ostaje crvena krpa, koju Hrvati ne vade iz džepa, ali za koju i srpske i bošnjačke i međunarodne političke elite uporno tvrde da je tu, u džepu, i da će Hrvati opet njome mahati. I to je marketing! Entitet, pogotovo taj treći, bismo mogli protumačiti kao novi politološki princip: E pohalna Negacija Tradicije i Identiteta Trajnom Etničkom Teritorijalizacijom. u003cspan styleu003d”font-size:11pt”>(kraj) u003c/span>u003c/font>u003c/div>nu003cdiv styleu003d”background:white;margin:0cm 0cm 0pt;text-indent:36pt”>u003cfont faceu003d”Times New Roman”>u003cspan styleu003d”font-size:11pt”>u003c/span>u003c/font> u003c/div>nu003cdiv styleu003d”background:white;margin:0cm 0cm 0pt;text-indent:36pt”>u003cfont faceu003d”Times New Roman”>u003cspan styleu003d”font-size:11pt”>u003c/span>u003c/font> u003c/div>nu003cdiv styleu003d”background:white;margin:0cm 0cm 0pt;text-indent:36pt”>u003cfont faceu003d”Times New Roman”>u003cspan styleu003d”font-size:11pt”>Druže naglasi  da je tekst objavljen u Danima -ovu verziju objavi u prvoj nedostaje par rečenica-nemoj fuliti pozdrav pa se čujemonu003c/span>u003c/font>u003c/div>n”,0]
);
D([“ce”]);

//–>