Kliker.info

"Ja u Hrvatsku neću ići jer se bojim da me ne likvidiraju. Strahujem za svoju i sigurnost porodice i ovdje u Velikoj Kladuši. Ali, tu ću se već nekako snaći. Ima momaka koji će mi pomoći", pričao je Elvis Hadžić nepuna 24 sata nakon izlaska iz pritvora u Bihaću, gdje je bio od 29. oktobra, osumnjičen da je pomogao u likvidaciji Ive Pukanića i Nikole Franjića. "Moralo je do mog puštanja doći kad-tad jer ni sam ne znam zašto su me uopšte odveli. Nisam ništa napravio, pa prošao sam i detektor laži. Kad su me pitali poznajem li Mataniće, Milovanovića, neke Crnogorce i Amira Mafalanija zvanog Arap, odgovorio sam im istinu. Nikad nisam ni čuo za njih. Istina je da sam bio u Legiji stranaca i da me tamo sedam dana, kao i sve ostale, obučavao Milorad Ulemek Legija. Nikakvog Milovanovića tamo nisam upoznao i mislim da je neko pomiješao lončiće jer, kako sam poslije doznao, taj je bio u srpskoj legiji, a ne u Legiji stranaca". "A o ubistvima u Zagrebu saznao sam sa televizije. Znao sam da je ubijena kćerka advokata jer sam to gledao na TV-u. Nije mi bilo ni nakraj pameti da ću za koji dan ja biti u glavnoj "ulozi" zbog ubistvu u Hrvatskoj", govorio je Hadžić, dok je njegova supruga Šerifa odgovarala na brojne telefonske pozive koji su zaredali otkako je pušten kući.

"Zapravo, kad su me odveli iz Kladuše i predali policiji u Bihaću, odmah mi je postalo jasno ko mi i zašto smješta. Vjerujem da to radi Werner Trautmann. Upoznao sam ga još dok smo u istom zatvoru u Njemačkoj služili svaki svoju kaznu. On je unutra bio zbog niza prevara, ja zbog tučnjave. Jednom smo se tamo, nakon neke utakmice, fotografisali zajedno sa trojicom momaka sa Sicilije i Ivanom, kasnije ubijenim u Južnoj Americi. I upravo su mi policajci u Bihaću pokazali moju fotografiju, po kojoj su me tražili, a koja je izvučena sa te zajedničke fotografije. Osim Wernera, niko im je nije mogao dati", rekao je Hadžić, pokazujući tu zatvorsku fotografiju, na kojoj stoji kraj Trautmana.

"Pa zašto bi mu neko htio smjestiti i kako je siguran da sumnja u pravoga?", pitali smo Hadžića.

Ispričao nam je kako se nakon izlaska iz njemačkog zatvora nekoliko puta našao sa Trautmannom. Prije četri-pet godina nazvao ga je, tvrdi, i rekao mu da spremi svoje stvari i dođe njemu u Samobor jer mu neko prijeti."Došao sam, a on me anganžovao kao čuvara. Moj je glavni zadatak bio da pazim nad njegovim životom, iako sam ponekad razvozio djecu i njegovu ženu Marinu (ona je prije bila udata za Miroslava Vukovića Olia, kome se sudilo u postupku tzv. zločinačkoj organizaciji). Trautmann mi je rekao da preuzmem njegovu firmu na sebe pa će mi on pomoći da dobijem hrvatsko državljanstvo. Ja sam to, sav sretan, učinio. Državljanstvo nisam dobio, a sad sam optužen da sam u Hrvatskoj zbog te firme, koja je trebala biti izlaz za mene i porodicu, dužan milion kuna poreza. Na moju adresu optužnice su stigle sedam prije hapšenja. Zvao sam Trautmanna i rekao da ću USKOK-u ispričati sve o njegovim poslovima, kako je varao leasing kuće, ko mu je bio veza".

"Sve to znam jer sam to sve vidio, vjerujem da hrvatska policija zna o čemu govorim. I onda sam uhapšen, zato je Trautmann potegnuo moju sliku i upro prstom u mene, da sam ja ubica sa fotorobota. Htio me se tako riješiti, zbog mojih prijetnji da ću ga raskrinkati. Zato neću u Hrvatsku ni na sud", uvjeravao nas je Hadžić, ponavljajući riječi koje je, kaže, izrekao i nakon hapšenja. Da je bio u Zagrebu u doba likvidacije, Hadžića se sumnjičilo i u rješenju o provođenju istrage. Kao dokaz bilo je navedeno, potvrdio nam je njegov advokat Nedžad Sarajlija, to što je upravo sa Hadžićeva mobitela na dan ubistva plaćano parkiranje u Zagrebu.

"Ja tog dana Zagreb vidio nisam. Cijeli sam dan proveo u Kladuši i postoje ljudi koji će to potvrditi. Najprije su mi tokom ispitivanja rekli da je dokaz to što je sa mog telefona plaćan parking. Kasnije su rekli da me sa ubistvima povezuju telefonski kontakti sa Matanićima. A ja tvrdim da ništa od toga nije istina. Kako se moj broj pojavio u toj priči, ne znam objasniti. Riječ je o hrvatskom mobitelu koji sam dobio od Trautmanna. Bio je godinama kod mene, a sad je kod policije", tvrdi Hadžić.Na dan hapšenja u njegovu domu pronađen je žuto-smeđi paketić eksploziva, veličine 9,4X4 cm. Bio je iza vrata kotlovnice, dva-tri metra udaljen od peći: "Koja bih ja budala bio da ga, uz ovoliku kuću, stavim na mjesto na koje svakog dana idem sa djecom koja se tu igraju dok ja ložim vatru. Ima li to logike, sami prosudite", završio je svoju priču Hadžić.      Kliker.info-VL)