Kliker.info

Posljednjih mjeseci svjetski mediji prepuni su izjava ekonomista koji najavljuju veliko prestrojavanje na globalnoj finansijskoj sceni, propast američkog dolara, vraćanje zlatnog standarda u upotrebu i uvođenje nove svjetske rezervne valute.

Piše : Eldar Dizdarević (Oslobođenje)

Najavljuju također i početak kraja američke (i britanske) hegemonije te rađanje novih svjetskih sila – Kine i Rusije. Centralne banke širom svijeta posljednjih mjeseci sumanuto kupuju zlato – posebno kineska i ruska centralna banka – što znači da se zaista nešto krupno sprema. Kinezi zapravo i ne skrivaju svoje namjere.

Nakon početka krize u Ukrajini jedan visoki kineski zvaničnik je za agenciju Xinhua rekao kako je “došlo vrijeme da zbunjeni svijet krene u smjeru deamerikanizacije” jer treba “uspostaviti novi svjetski poredak u kojem će se poštivati interesi svih država na jednakopravnoj osnovi”, a ne samo interesi američkih i britanskih bankara.

Da li će američki dolar zaista propasti i da li će ga zamijeniti neka nova valuta zasnovana na zlatnom standardu? Da bismo odgovorili na to pitanje, moramo u pomoć pozvati istoriju ekonomije. Novac je prije Prvog svjetskog rata bio, pojednostavljeno rečeno, papirnati ekvivalent zlatu i srebru. Sve države su tada štampale onoliko novca koliko su u svojim trezorima imale zlata i to se u ekonomiji naziva zlatni standard. No, krajem 17. stoljeća britanski su bankari otkrili da se novac može štampati i bez tog pokrića u zlatu i to su i učinili kako bi finansirali kolonijalna osvajanja kraljevske dinastije. Zauzvrat su dobili obveznice od kralja da će im nekada kasnije biti vraćen taj novac, kao i pravo da im pripadnu kamate na novac koji se – kako je to doslovno navedeno u dokumentima Bank of England – kreira iz ničega (out of nothing). To je početak modernog anglosaksonskog bankarstva koje je potom do “savršenstva” razrađeno u američkoj centralnoj banci FED (Federal Reserve Deposits).

Nakon Prvog svjetskog rata stvaranje novca iz ničega dobilo je u Americi i zakonsko pokriće. Bankari sa Wall Streeta nagovorili su predsjednika Roosevelta 1933. da odvoji dolar od zlata i odobri štampanje bez pokrića radi finansiranja New Deala, a predsjednik Nixon je 1971. i službeno ukinuo zlatni standard na globalnom nivou. Paralelno s tim bankari sa Wall Streeta preuzimaju vlasništvo nad FED-om, američkom centralnom bankom. Tim činom američka centralna banka postaje institucija u privatnom vlasništvu nad kojom Ministarstvo finansija, Kongres, Senat i Bijela kuća nemaju apsolutno nikakve ingerencije. FED je u vlasništvu osam američkih porodica koje predvode Rockefelleri i ta institucija zapravo provodi monetarnu politiku i štampa američku nacionalnu valutu.
Dolar vremenom postaje prihvaćen i kao dominantna svjetska rezervna valuta. Umjesto zlata američka valuta postaje i podloga za trgovanje naftom te tako nastaje termin petrodolar. Od tada se u svijetu za svu kupovinu nafte koristi isključivo dolar. Naprimjer, ako Rusija i Kina sklope ugovor o prodaji i kupovini nafte, ta se kupoprodaja obračunava u dolarima, iako SAD nisu uključene u tu trgovinu! To je omogućilo FED-u da štampa neograničene količine novca, novca koji je između ostalog posuđivan i SAD-u. S obzirom na to da je privatni interes o pitanju profita daleko krvoločniji od državnog interesa, danas više nikoga ne čudi što javni dug Amerike iznosi više od 17 hiljada milijardi dolara. Međutim, sa tolikim dugom za leđima pravo je pitanje da li dolar zapravo vrijedi više od vrijednosti papira na kojem je odštampan, što automatski dovodi pod znak pitanja i njegovu ulogu svjetske rezervne valute. Vrijednost dolara danas je zasnovana na činjenici da je riječ o svjetskoj rezervnoj valuti, ali i na ogromnoj vojnoj moći SAD-a. Slično je i sa eurom, jer se i ta valuta štampa bez realnog pokrića, iako iza eura još nema tolikog duga. Zvuči paradoksalno, ali trenutno je čisto ekonomski gledano bh. konvertibilna marka daleko stabilnija i od dolara i eura, odnosno ima daleko bolju podlogu i pokriće.

Prvi udar na petrodolar pokušao je izvesti Saddam Hussein, koji je želio naftu prodavati za eure. Potom je Muammaru al-Gaddafiju pala na pamet ideja zajedničke afričke valute za prodaju nafte. Sada Iran pokušava da prodaje naftu za eure, kineske jene ili za ruske rublje. Rusija i Kina također žele zaobići dolar. I tu se pojavljuje jedan krupan geopolitički problem. Naime, za razliku od islamskih država, iza Rusije i Kine stoji realna vojna slika i veliki nuklearni arsenal, što zapadnim bankarima otežava olako provođenje vojne intervencije pod plaštom širenja demokratije. Osim toga, Kina i Rusija dobijaju sve više pristalica širom svijeta – od Turske, preko Indije, Brazila, Južnoafričke Republike, cijele Južne Amerike. Zbog toga je, tvrde pojedini ekonomisti, isprovocirana aktuelna kriza u Ukrajini kako bi se slomila Rusija.

Međutim, s početkom ukrajinske krize zapadni bankari su naletjeli na nešto što baš i nisu očekivali. Naime, brzo se ispostavilo da je Vladimir Putin daleko “namazaniji” globalni igrač od njih. Ruski lider je još 2006. uspio otplatiti sve dugove Ruske Federacije. Kada se kriza razbuktala, u munjevitom blitz-craigu pustio je prvo da padne vrijednost rublje, a potom je na berzi za samo nekoliko dana zaradio više od 20 milijardi dolara, pri čemu je povratio u državno vlasništvo 30 posto dionica ruskih monopolskih kompanija koje su tada pripadale zapadnim investitorima. Kada su ga američki mediji počeli “satanizirati”, nonšalantno im je poručio preko moskovske Pravde da prestanu jer će u protivnom u javnost pustiti satelitski snimak napada 11. septembra na New York iz kojeg se vide veze američke vlade i tog napada?! Nedavno je pozvao ruske oligarhe da povuku svoj novac sa Zapada i oni su ga poslušali. Za samo 15 mjeseci iz Britanije su povukli nevjerovatnih 356 milijardi dolara!

Dakle, nema nikakve sumnje da se nešto veliko sprema na svjetskom finansijskom tržištu. Prognana ekonomistica Svjetske banke Karen Hads tvrdi da dolar jednostavno mora propasti i da će biti zamijenjen novom svjetskom bezinteresnom valutom, koja će počivati na “zlatnom standardu”. Smjena valuta očekuje se u oktobru 2015. A to će izazvati velike potrese. Američki ekonomista Michael Snyder smatra da ukoliko Kina odluči da za svoju valutu garantuje zlatom i prestane koristiti dolar u međunarodnoj trgovini, to će uništiti američku ekonomiju te rezultirati novim finansijskim poretkom.

A kakav je položaj BiH u tim globalnim previranjima? Loš. Zapravo, veoma loš.

BiH ima tri tone zlatnih rezervi, s čim spada među države sa najoskudnijim iznosima ovog plemenitog metala. Zlatne poluge čine jedva 2,3 posto naših ukupnih deviznih rezervi, pri čemu je većina rezervi u eurima. A ako se u upotrebu ponovo vrati zlatni standard, to za nas znači da ćemo dodatno osiromašiti preko noći. Kurs eura koji zapravo nema realno pokriće, a za koji je bh. valuta fiksno vezana, počet će fluktuirati, što će izazvati nesagledive posljedice kod nas.

Nažalost, to nije sve. Najgore od svega je što trenutno kod nas niko i ne razmišlja o tome, a kamoli da nešto radi. Švajcarska je, naprimjer, nedavno veoma lucidno “ukinula” fiksnu vezu franka i eura. Međutim, zaista je teško povjerovati da u zemlji u kojoj interes javnog mnijenja ne dopire dalje od “zmajeva” neko trenutno razmišlja o tako krupnom nadolazećem problemu.

Na kraju zaključimo. SAD su još velika globalna sila, naoružana do zuba. Nema nikakve sumnje da će se bankari sa Wall Streeta, koji zapravo kroje politiku Bijele kuće, pokušati oduprijeti nastojanjima Kine i Rusije. Ekonomisti procjenjuju da njihove reakcije mogu ići u rasponu od mirnog prihvatanja nove realnosti pa sve do provociranja novog svjetskog rata. Međutim, američki ekonomista Jim Willie kaže da je pokrenuti proces povrata zlatnog standarda nezaustavljiv, da ga ne može zaustaviti niti novi globalni svjetski oružani sukob. Zlatni standard za valute se definitivno vraća na scenu kao najbolje moguće rješenje za bolesnu svjetsku ekonomiju, pri čemu sigurnosna utočišta više neće biti dolar ili funta, nego zlato i srebro, koji su oduvijek i bili definisani kao jedini pravi realni novac.