Kliker.info

Večernji list uspio je doći u posjed cjelovite verzije "Stenografskih beleški" s 18. sjednice Vrhovnog vijeća obrane SR Jugoslavije, održane 7. veljače 1994. godine u Beogradu. Uz pomoć kolega s NTV Hayat osigurali smo taj dokument koji nosi oznaku "vojna tajna strogo poverljivo", a koji je korišten kao dokazni materijal na suđenju bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću. Upravo su oznake tajnosti na tome dokumentu bile argument vlastima u Beogradu da od glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte dobiju obećanje da će Međunarodnom sudu pravde, pred kojim se vodio proces BiH protiv SRJ po tužbi za genocid, biti omogućen uvid samo u cenzuriranu verziju dokumenta. U toj verziji gotovo je potpuno zatamnjena rasprava o drugoj točki dnevnog reda sporne sjednice – "tekućim pitanjima". Iza tako benignog naziva našla se rasprava o mobilizaciji za potrebe srpskih snaga u Hrvatskoj i BiH, te "angažovanje Vojske Jugoslavije u bivšoj Bosni i Hercegovini". Izvorni necenzurirani zapisnik sa sjednice Vrhovnog vijeća obrane SRJ, kojoj su prisustvovali Zoran Lilić, Slobodan Milošević, Momir Bulatović, Momčilo Perišić, Radoje Kontić, Pavle Bulatović, Milo Đukanović, Nikola Šainović i Slavko Krivošija, potvrđuje aktivni angažman tadašnje SRJ u agresiji na Hrvatsku i BiH.Tako, primjerice, prilikom razmatranja imenovanja novih vojnih zapovjednika u Vojsci Jugoslavije (VJ) prisutni odlučuju i o tadašnjem ministru obrane tzv. Republike Srpske Krajine Dušanu Rakiću. Vlasti u Kninu više ga ne žele za ministra, pa general Perišić traži da se on formalno "vrati" u službu VJ. Milošević reagira ljutito jer, kako kaže, kninsko rukovodstvo prečesto traži promjenu vojnih kadrova koji dolaze iz Beograda. General Perišić informira prisutne i o unutarnjoj borbi za vlast među krajinskim Srbima, pri čemu je očito da svoje ključne ljude u okupiranim dijelovima Hrvatske jugoslavenski vrh vidi u Milanu Martiću i Milanu Babiću. S druge strane, zabrinuti su zbog utjecaja koji Vojislav Šešelj ima na dijelove tamošnjih vojnih postrojba. Razmatrani su i načini upućivanja vojnih sredstava i opreme na okupirana područja Hrvatske i BiH, a vrlo polemična rasprava vođena je o angažmanu regularnih postrojba VJ u BiH. Najviše se razgovara o slanju padobranske brigade iz Beograda, pri čemu Momir Bulatović negira tvrdnju generala Perišića da su vojnici na ratišta upućivani dragovoljno. Navodi i primjer dvojice poginulih vojnika iz Nikšića koji nisu bili dragovoljci. Za sam kraj ostavljena je informacija o pripremama NATO udara na srpske snage u BiH i "objašnjenje" zločina na sarajevskoj tržnici Markale.  Osim što dokazuje izravno sudjelovanje SR Jugoslavije u agresiji na Hrvatsku i BiH, sporni zapisnik pokazuje da je general Perišić bio osoba od ogromnog povjerenja Slobodana Miloševića i "mozak" vojnog djelovanja SRJ u napadnutim republikama.

Perišić: Za Markale krivi mudžahedini ili Hrvati

Pri kraju sjednice general Perišić prisutne je informirao i o granatiranju sarajevske tržnice Markale, gdje je poginuo velik broj civila. Perišić vrlo angažirano zastupa Karadžićevu verziju da Srbi nisu bacili bombu na Markale.
PERIŠIĆ: Ovi iz Republike Srpske tvrde da sigurno to nisu uradili, što je malo verovatno. Postoje dvije mogućnosti za tako masovne gubitke, a to je: da je upotrebljeno neko specijalno sredstvo koje eksplodira u vazduhu, pa je efekat tri do pet puta veći nego kod običnog projektila.  
MILOŠEVIĆ: General Rouz kaže da je bomba udarila u tezgu, a ne u zemlju, pa je zbog toga eksplodirala na metar i  po od zemlje.
PERIŠIĆ: Postoje specijalni padači – blizinski i tempirni, koji 15 do 20 metara iznad prepreke eksplodiraju, dakle, ne dođu do zemlje. Ja znam kakav je to prostor – zatvoren sa svih strana zgradama, koncentracija ljudi izuzetno velika, mali je prostor; u takvom prostoru efekat je još veći. Plus toga, tu je tramvajska stanica itd.Mislim da bi bilo dobro da to pripremimo i da se Vlada SR Jugoslavije oglasi. Naši vojni eksperti tvrde da je to nemoguće. Mi pretpostavljamo da je to isto učinjeno i u ulici Vase Miskina – da je unapred pripremljen eksploziv, stavljen na više mesta, da je u datom momentu dat signal da se to aktivira kada je bila najveća koncentracija ljudi.  Drugo, ima mišljenja da je zaista upotrebljen jedan njihov projektil koji je trebao samo da maskira te efekte. Takvo je naše shvatanje. Inače, veoma malo je verovatno da jedan projektil kalibra 120 milimetara na tom prostoru može toliko ljudi da ubije. Mi pretpostavljamo da su to uradili mudžahedini, jer oni su protiv svih pregovora i dogovora. Drugo, nije isključeno da su to uradili Hrvati da bi odvukli pažnju od pretnji sankcijama. Inače, nemoguće je da su Srbi u Sarajevu to postavili, sem sa distance.

Bulatović: Vojnici nisu išli u rat dobrovoljno

Oštra rasprava vođena je o mobilizaciji i angažmanu jedinica Vojske Jugoslavije na ratištima u BiH i Hrvatskoj. Dok Momir Bulatović negoduje zbog “nespretnog” slanja vojnika na ratište i pogibije nekoliko vojnika iz Nikšića, general Perišić tvrdi da su se svi oni dragovoljno prijavili za odlazak u rat.  
BULATOVIĆ: Poginula su dvojica momaka iz Nikšića. Ja se sada trebam suočiti s njihovim roditeljima, da im kažem kako i zašto su poginuli!  
MILOŠEVIĆ: Ako su išli kao dobrovoljci, onda je jasno.  
BULATOVIĆ: Nisu išli kao dobrovoljci.  
MILOŠEVIĆ: Ako ih je naterao neko da idu, to je onda drugo!  
PERIŠIĆ: Od svih tih ljudi koji su išli imam napismeno da su išli dobrovoljno.  
BULATOVIĆ: Nama to zapad sada neće da prigovori, nego će prigovoriti onda kada bude trebalo da se skidaju sankcije.

 Dobro, ništa      (kliker. info/Vecernji list)