Kliker.info

Tenzije na sjeveru Kosova nisu prevaziđene na način da osiguraju stabilnost već prizivaju kontinuiranu nestabilnost, kaže za Radio Slobodna Evropa Edward P. Joseph, predavač na vašingtonskom Univerzitetu Džons Hopkins i bivši zamjenik šefa misije OSCE na Kosovu.

“Možemo očekivati izvjesno zatišje neko vrijeme, sve dok Aleksandar Vučić ne zaključi da mu je opet potrebna kriza na Kosovu. On prije svega želi sačuvati polugu koju ima nad Kosovom, jer to održava njegovu moć”, kaže Joseph dodajući da sve dok se to ne shvati, neće biti progresa za Kosovo, samu Srbiju i njenu demokratiju i cijeli region.

“Te barikade, koje su na sreću uklonjene, samo su metafora, jer postoje ‘gigantske barikade’ između Srbije i Kosova. Tu su i ‘barikade’ u odnosima Srbije i Evropske Unije (EU). Istovremeno, te ‘barikade’ služe kao ‘most’ između Srbije i Rusije”, ističe Joseph.

On smatra da postoje načini da se uklone te barikade, ali da SAD i EU ne žele da razmotre te opcije i da podliježu manipulaciji predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Nakon devetnaest dana blokade infrastrukturnih pravaca, grupe Srba sa sjevera Kosova uklonili su barikade, podignute nakon hapšenja jednog od bišvih kosovskih policajaca srpske nacionalnosti Dejana Pantića.

Zahtjevima Srba se izašlo u susret, uključujući i onom o oslobađanju Pantića, osumnjičenog za učešće u napadu na Centralnu izbornu komisiju Kosova, koji je iz pritvora prebačen u kućni pritvor.

Vladavina prava ključni problem na sevjeru Kosova

Joseph: Ove barikade se uklanjaju na način da se veoma lako mogu ponovo postaviti. Dakle, ovo nije dobro rješenje. To je još jedan dokaz kako Aleksandar Vučić manipulira sa SAD-om i EU koristeći polugu moći koju Srbija ima nad Kosovom.

Vučić tvrdi da je ostvario pobjedu oslobađanjem policajca Dejana Pantića, te da je izdjejstvovao obećanje da KFOR neće dozvoliti kosovskoj policiji ulazak na sjever. Zašto je to problematično? Naravno da je dobro da su uklonjene barikade, ali nije dobro što je takva taktika nagrađena.

Dakle, ako postavite barikade možete da izvučete koristi. A svi znamo šta je trenutno ključno pitanje na sjeveru Kosova, a to znaju i tamošnji Srbi, uključujući neke od njih koje sam sreo u septembru u Prištini.

Ključno pitanje je vladavina prava u toj oblasti. Dakle, to je problem i za Srbe na sjeveru Kosova, a ne samo za institucije u Prištini koje teže da prošire svoju kontrolu u toj regiji. Tačnije, postavlja se pitanje ko je zadužen za sprovođenje zakona.

To će i dalje biti problem za Srbe na sjeveru Kosova i biće korišćeni kao pion od strane Beograda sve dok se ne riješi pitanje suvereniteta Kosova.

Da zaključim, ove tenzije nisu prevaziđene na način da obezbijede stabilnost već prizivaju kontinuiranu nestabilnost.

Barikade nisu mirna forma protesta

RSE: Barikade su uklonjene nakon što su kosovske vlasti pustile iz zatvora policajca Dejana Pantića. Očigledno su SAD i EU izvršile snažan pritisak na kosovskog premijera Albina Kurtija da oslobodi Pantića. Da li su Vašington i Brisel strahovali od dalje eskalacije imajući u vidu da su vlasti u Srbiji podigle borbenu gotovost vojske?

Joseph: Ne znam da li su se SAD i EU pribojavali da će srpske snage ući na Kosovo. Međutim, bilo je više nego očigledno da je situacija na sjeveru Kosova bila turbulentna.

No, to nije prvi put. Bio sam prije deceniju zamjenik šefa Misije OEBS-a na Kosovu kada je situacija u nekim aspektima bila i gora, jer je ubijen pripadnik specijalne policije 2011. na sjeveru, zatim ranjen pripadnik KFOR-a (2009. godine). Dakle, nije riječ o novoj krizi već istoj koja se ponavlja.

Zašto je izostala prava reakcija? Zato što se podleže manipulaciji. Barikade nisu podignute samo sa zahtjevom da se oslobodi Pantić. U saopštenju SAD i EU se sugeriše da su barikade legitimna forma mirnih protesta.

To nije tačno, zato što su barikade nezakonite zbog raznih vrsta opstukcije, odnosno ometanja i nemaju samo za cilj da iskažu protest.

Takođe, jedan zapadni zvaničnik je rekao da Srbija ima pravo da zatraži da se dio njenih oružanih snaga vrati na Kosovo. To je greška, bez obzira da li Srbija formalno ima takvo pravo. Besmisleno je čak to i razmatrati kada je tu Kfor koji raspolaže monopolom na upotrebu oružane sile.

Čak i sugerisanjem da Srbima formalno ima to pravo, podriva se autoritet KFOR-a.

Treću grešku je napravio NATO saopštivši da Srbija ima pravo na manevre i razmještanje vojnih snaga na svojoj teritoriji. Srbija ima to pravo ali ga ne treba afirmisati, jer je veoma provokativno.

Vojska Srbije nije izvodila manevre već djelovala provokativno razmještajući dio jedinica u blizini granice da bi izvršila pritisak na Kosovu koga štiti KFOR.

To bi bilo isto kao reći da Rusija ima pravo da manevriše u Crnom moru na određenoj udaljenosti od ukrajinske obale. Možda je to tačno, ali nije dobro naglašavati da su legitimni takvi potezi jer su provokativni.

Vučić uvodi nove standarde pojačavanjem pritiska

RSE: Međutim, SAD i EU su zatražili u više navrata uklanjanje barikada. Ovo nije prvi put da je podignuta borbena gotovost Vojske Srbije. Međutim, pitanje je da li bi se Vučić usudio da naredi oružanim snagama da uđu na Kosovo i tako rizikuju sukob sa KFOR-om, a samim tim i NATO-m? Ili je to bilo samo manevrisanje i blefiranje?

Joseph: Bilo bi previše uprošćeno reći da se radi samo o blefiranju. Ne vjerujem da bi Vučić naredio Vojsci Srbije da uđe na Kosovo. Međutim, on je uveo nove standarde pojačavajući pritisak tako što je povisio borbenu gotovost oružanih snaga.

On je takođe stvorio uslove u kojima su mogući upadi oružanih snaga Srbije na Kosovo zbog reakcije koje sugeriše da se toleriše takvo ponašanje i da Beograd ima pravo na to.

Da ponovim, KFOR je zadužen za bezbijednost, a ne srpske snage i one nisu nužne na Kosovu.

Da podsjetim, najveća vojna baza Srbije se nalazi u Preševskoj dolini, u blizini granice sa Kosovom, te da zvanični Beograd konstantno nabavlja naoružanje.

RSE: Da li su se KFOR i NATO pribojavali da Vojska Srbije uđe na Kosovo?

Joseph: Ne znam da li su strahovali, ali mogu da kažem da je njihovo držanje bilo pogrešno jer neće doprinijeti stabilnosti i omogućiće da se barikade opet veoma lako postave.

RSE: Šta je uticalo na takav stav međunarodne zajednice? Same barikade, ili podizanje borbene gotovosti jedinica Vojske Srbije u blizini Kosova, ili jedno i drugo?

Joseph: Očigledno je da su bili zabrinuti zbog nestabilne situacije, što je razumljivo. Znam iz iskustva da je na Balkanu lako izazvati haos. Ako samo jedna osoba pogine to dramatično poveća temperaturu i ubrza neželjeni razvoj događaja.

Kada je riječ o poziciji SAD i EU, pogledajte njihovu mlaku reakciju na stav Srbije prema ruskoj invaziji na Ukrajinu.

Slabost Zapada prema Vučiću i prije rata u Ukrajini

RSE: Da li se SAD i EU pribojavaju otvaranju još jednog kriznog žarišta s obzirom na to da se u Ukrajini vodi najveći rat u Evropi od Drugog svjetskog rata?

Joseph: Ne, to se ne može time objasniti jer se Zapad isto odnosio prema zapadnom Balkanu i prije rata u Ukrajini. Pokazivao je slabost prema Vučiću i režimu na čijem je čelu.

Prethodni američki ambasador u Beogradu je izjavljivao, u vrijeme kada se Vučić sretao sa Putinom i kineskim predsjednikom Si Đinpingom, da je Srbija politički i ekonomski lider u regionu.

RSE: Zašto je to tako?

Joseph: Odgovor je veoma jednostavan i elaboriran je u mom izvještaju u saradnji Džons Hopkins SAIS-a i Vilsonovog centra (From Crisis to Convergence) u januaru ove godine.

Sve se iz tog dokumenta pokazalo tačnim nakon ruske invazije na Ukrajinu 24. februara 2022. Razlog za to je poluga moći koju Srbija ima nad Kosovom. Riječ je o vještačkoj poluzi, pa samim tim i vještački izazvanoj posljednjoj krizi na sjeveru Kosova.

Generalno je u pitanju vještačka dugotrajna kriza za koju postoje jasna rješenja koju građani Srbije i Kosova mogu da prihvate, kao što su i drugi narodi sa međusobnim sporovima prihvatali bolne odluke.

Jedino što se promijenilo poslije 24. februara jesu povećani ulozi. To znači da raste cijena dopuštanja ove manipulacije Aleksandra Vučića i nije ograničena samo na Balkan, jer Putin dovodi u pitanje cjelokupni evropski poredak, a Srbija promoviše taj izazov. Osim Sputnjika, odnedavno je dala dozvolu i za rad Rusije danas.

Vučić ponizio SAD na njihovom tlu sporazumom sa Rusijom

Takođe, Vučić je orkestrirao u septembru u Njujorku potpisivanje sporazuma o usklađivanju spoljne politike sa Rusijom tokom zasijedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.

Dakle, pred licem cijelog svijeta – i to neposredno nakon sastanka sa savjetnikom američkog predsjedniKa za nacionalnu bezbijednost Jakeom Sullivanom, a potom američkom državnom podsekretarkom Victoriom Nuland.

A onda je ponizio Bidenovu administraciju na njenoj teritoriji pred licem cijelog svijeta, jer je Srbija, i to kao evropska zemlja i kandidat za EU, potpisala sporazum sa šefom ruske diplomatije Sergejom Lavrovom, koji je inače pod američkim sankcijama.

Neodgovorna Kurtijeva izjava o uklanjanju barikada

RSE: Kada je riječ o situaciji na terenu, kosovski premijer Albin Kurti je upozorio da ukoliko KFOR do određenog vremena ne ukloni barikade, da će kosovska policija to sama uraditi. To je takođe doživljeno kao zaoštravanje situacije. Mislite li da bi se Kurti odlučio na taj potez da u međuvremenu nije postignut sporazum o uklanjanju barikada?

Joseph: Neodgovorna je prijetnja jednostranom upotrebom sile od strane Prištine, čak i da ima formalno pravo na to, jer kosovska policija nema kapacitete za takav poduhvat. To bi raspirilo nasilje. Kao što sam rekao, KFOR je nadležan da reaguje u takvim situacijama.

Dakle, ta Kurtijeva izjava je bila neodgovorna jer nadležne kosovske institucije i formalno zavise od KFOR-a. To znači da takve akcije mogu da preuzimaju samo u koordinaciji sa međunarodnim snagama.

Ova posljednja kriza započela je zapravo u septembru 2021. godine oko pitanja zamjene ličnih dokumenata i registarskih tablica sa srpskim oznakama kosovskim. Ambasador Jeffrey Hovenier nekoliko puta je ponovio da Priština ima pravo na to.

Dogovor o zamjeni ličnih dokumenata je postignut relativno lako u augustu. Poslije tenzija zbog namjere kosovskih vlasti da naplaćuju kazne vozačima koji na zamjene srpske registarske tablice sa kosovskim, Kurti je popustio i 23. novembra je u Briselu postignut sporazum.

Zauzvrat mu je obećano da će biti nastavljeni pregovori o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova, mislim na francusko-njemačku inicijativu. Dakle, šta god u Beogradu mislili o Kurtiju, on je prihvatio molbu Sedinjenih Država i EU i odgodio rok.

Kada je riječ o hapšenju Dejana Pantića, postavlja se pitanje da li su postojali valjani razlozi za to. U Beogradu niko nije postavio to pitanje, već su pretjerano reagovali melodramatično šaljući trupe na granicu.

Međutim, takvom ponašanju se povlađuje, to je problem i ne ide u prilog Srbima. Svi su u Srbiji reagovali zbog suspenzije Nenada Đurića (regionalni direktor policije u Severnoj Mitrovici) i hapšenje Dejana Pantića.

Istovremeno, u Prištini je nastavljena istraga o ubistvu Olivera Ivanovića. Nedavno se poznata kosovska Srpkinja, Rada Trajković, žalila na prijetnje.

Beograd bi trebalo itekako da sarađuje u istrazi ubistva Olivera Ivanovića, a to ne čini. Sve to pokazuje da je čitava ova situacija isfabrikovana.

Zatišje neko vrijeme

RSE: Šta se može očekivati u narednom periodu imajući u vidu neriješeno pitanje registarskih tablica za vozila i druga tehnička pitanja, a da ne govorimo o suštinskim, kao što formiranje Zajednice srpskih opština i sveukupnu normalizaciju odnosa?

Joseph: Možemo očekivati izvjesno zatišje neko vrijeme, sve dok Aleksandar Vučić ne zaključi da mu je opet potrebna kriza na Kosovu.

On prije svega želi da sačuva polugu koju ima nad Kosovom, jer to održava njegovu moć. Sve dok se to ne shvati, neće biti progresa za Kosovo, samu Srbiju i njenu demokratiju i cijeli region.

Vučić je izazivanjem posljednje krize otežao fokusiranje na iznalaženje konačnog rješenja spora oko Kosova.

RSE: To znači da se izbjegnu ozbiljni razgovori o francusko-njemačkoj inicijativi?

Joseph: To je jedan od njegovih motiva. Inače, smatram da pomenutim prijedlogom ne mogu da se ostvare željeni ciljevi, jer se ne insistira na konačnom rješenju, koje je potrebno i Kosovu, ali i Srbiji.

SAD bi trebalo da brinu Vučićeve manipulacije i odnosi sa Rusijom.

U tekstu prijedloga se predviđa da obje strane polaze od pretpostavke da nijedna od njih ne može predstavljati drugu u međunarodnoj sferi ili djelovati u njeno ime.

Američki ambasador u Beogradu je u maju u intervjuu Glasu Amerike pozvao Srbiju da uvede sankcije Rusiji.

Vučić je reagovao dajući zeleno svjetlo, jer znamo da on vuče sve konce, tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Aleksandru Vulinu da napadne Hilla.

Ubrzo nakon toga je u Moskvi poslije susreta sa šefom ruske diplomatije Sergejom Lavrovom i predsjednikom Savjeta za nacionalnu bezbijednost Nikolajem Patruševim osudio evropske sankcije.

Ruska invazija približila Srbiju Moskvi

RSE: Za poseban je intervju da li se Srbija ovim potezima udaljava od EU…

Joseph: To je za ovaj intervju. Ironija je da je ruska invazija na Ukrajinu približila Srbiju Moskvi.

Istovremeno, SAD i EU se pretvaraju da se pridruživanje Srbije u Ujedinjenim nacijama osudi ruske agresije neka vrsta znaka da je “na pravoj strani historije”, kao što je izjavila Karen Donfried, pomoćnica američkog državnog sekretara.

Međutim, to nije tačno. To su priznali i Vučić i premijerka Ana Brnabić da su tako glasali samo zbog Kosova.

Dakle, kao što sam rekao, možemo očekivati zatišje neko vrijeme, ali bez poboljšanja u odnosima između Srbije i Kosova, zatim stanja u Bosni i Hercegovini, u Crnoj Gori, kao i u samoj Srbiji, kada je riječ o demokratskim procesima.

RSE: Već sam vas pitao, da li očekujete da će SAD i EU radikalno promijeniti pristup prema Balkanu?

Joseph: Ne, ali oni to mogu i trebali bi. Možda SAD i EU ne brinu previše posljedice eventualnih sukoba na Balkanu, ali mora da ih brine rat u Ukrajini, u tom smislu i benefite koje Vladimir Putin izvlači iz kontinuiranog nereda na Balkanu i saveznik u Srbiji predvođen Aleksandrom Vučićem.

Dakle, trebalo bi da promijene strategiju, ali ne vidim indikacija za to. No, uvijek postoji nada.

(RSE)