Kliker.info

Nije toliki problem pasti. Veći je problem ponovo ustati na noge, karakterom i snagom volje poraziti probleme i na njima učiti zbog bolje budućnosti.

I najveći su padali, pa se vraćali, a njihov put bio je temelj najljepših priča o uspjehu, od kojih malo koja može proći bez one mračnije strane. A ona je, valjda, nužna da bi priča bila potpunija i ljepša.

A šta je sve Fudbalski klub Velež doživio i proživio teško može stati u jednu priču. Još od 26. juna 1922, kada su udareni njegovi temelji, klub iz grada na Neretvi krčio je put kroz močvaru političkih prepreka i nepravdi, zabrane djelovanja, izbjeglištvo, uspone i padove.

Padao je Velež, ili je samo “morao skakati dole”, bio je najveća sportska žrtva rata u Bosni I Hercegovini, ali njegov duh i karakter ništa nije slomilo.

Tri godine nakon što je ispao iz Premijer lige Bosne i Hercegovine, mostarski Feniks još se jednom uzdigao iz pepela, odlučan da se, u inat svemu što je proživio u poslijeratnom periodu, vrati u vrh bosanskohercegovačkog fudbala, s armijom navijača koja je plasman u bh. elitni rang propratila spektakularnim slavljem, koje je obojilo Mostar u crveno.

Bajević: Takve ljubavi nema nigdje

Ne treba biti posebno pametan za konstataciju da plasman u najviši rang fudbalskog takmičenja u Bosni i Hercegovini nije nešto čime se treba naročito ponositi, jer jednu močvaru mijenja druga, ali, ako se prisjetimo kakvu je golgotu Velež proživljavao u prošlosti, onda je to simboličan korak ka potpunoj revitalizaciji jednog kolektiva prema kojem je malo ko u bivšoj Jugoslaviji bio ravnodušan.

“Tri godine su dug period. Predug, u kojem nikome od nas nije bilo lako, ali konačno je i to iza nas. Mostar i Bosna i Hercegovina trebaju Velež. Zbog tolikog broja navijača, njihove nevjerovatne vjernosti i ljubavi, historije, tradicije i svih onih asova koje je dao fudbalu na našim prostorima, Veležu je mjesto među najboljima. To bi trebalo biti jasno svakome ko je gledao slike iz Mostara po plasmanu u Premijer ligu Bosne i Hercegovine. Takve ljubavi nema nigdje”, kaže Duško Bajević, jedna od najvećih legendi, a sada član Nadzornog odbora FK Velež.

Ne tako davno jedan od najljepših simbola Mostara bio je na rubu propasti. Prognan sa svog decenijskog stadiona Pod Bijelim brijegom, nekadašnji osvajač Kupa Maršala Tita, bio je primoran igrati utakmice praktično na livadi u Vrapčićima, dok je finansijska situacija bila na ivici kolapsa. U Velež nije želio niko, a od njega je glavu okretao i dobar dio onih kojima je klub dao sve. To su bile savršene premise za konačan zaključak da mu spasa ni po kojoj logici nema.

No, gdje prestaje logika tu počinje Bosna i Hercegovina, a u njoj i fenomen zvan Velež.

Danas na livadi u Vrapčićima niče Veležov novi dom, a klub se, uprkos činjenici da je tako dugo igrao u nižem i potpuno neisplativom rangu takmičenja, munjevito izvlači iz dugova, s perspektivom da ih se brzo potpuno riješi. Sve to Veležov uspon iz pepela čini još fascinantnijim.

Kako je to sve bilo moguće?

Vratili 640.000 eura dugova

“Samo zahvaljujući upravi. Ne tako davno Velež je imao otprilike 750.000 eura dugova. Sada oni iznose nešto više od 110.000. Kako? Tako što imamo sreću da su na čelo kluba došle osobe na čelu s predsjednikom Šemsudinom Hasićem, koje su iz njega odstranile sve negativne ljude, sve one koji mogu stajati na putu oporavka. Maksimalno smo snizili troškove, smanjili administraciju, ostavili mali broj ljudi koji rade punom parom i, uza sve to, pametno ulagali u razvoj. A ono što je najvažnije: ništa nije uzimano od fudbalera, kojima nijednog mjeseca nije zakasnila plaća. Kada sam vidio u kakvoj su situaciji najbolji klubovi u Bosni i Hercegovini, šokirao sam se. Zato smo još ponosniji na ono što radimo”, govori direktor Džemil Šoše.

A infrastrukturni razvoj priča je za sebe. Članovi Upravnog odbora koji imaju vlastite firme, uključujući i građevinske, pokrenuli su velike radove s ciljem izgradnje novog stadiona, koji iz dana u dan sve više sliči modernom malom fudbalskom zdanju. Svako je ulagao šta je i koliko mogao.

I to je, kakav paradoks, već treći stadion koji je Velež primoran graditi, nakon starog igrališta pod Bijelim brijegom i stadiona Pod Bijelim brijegom.

“Napravili smo parking za 700 automobila, pravimo WC po standardima UEFA-e u projektu od 65.000 eura, ugradili smo 1.116 stolica, a sada nam je došlo novih 2.640 za sjevernu tribinu. Imali smo u planu graditi rasvjetu za potrebe noćnih utakmica, za koju imamo i trafostanicu, ali, budući da to neće biti na spisku neophodnih uslova za predstojeću sezonu, okrenut ćemo se drugim prioritetima. To će biti krov na sjevernoj tribini, a onda idemo na rušenje tribine na kojoj je sada navijačka grupa Red Army kako bismo napravili novu, iste visine kao i ostale, te izgradili zajednički krov. To će onda biti sasvim drugačiji stadion”, ističe Šoše, koji naglašava i doprinos navijača:

Stadion ‘Rođeni’ je već treći stadion koji je Velež prisiljen graditiFK Velež

“Vjerujte da nema dana kada na stadionu ne možete zateći navijače. Uvijek su tu i uvijek nešto rade, a sve na volonterskoj osnovi, iz ljubavi prema klubu. Slobodno mogu reći: da nije navijača, mi ne bismo napravili sve ovo. Nevjerovatno je koliko njih, iz cijelog svijeta, na neki način pomaže klubu.”

Bez ulaganja nema ni zarade

Uz neophodan entuzijazam članova uprave i nekadašnjih asova koje je Velež lansirao u svijet fudbala, upravo je ta navijačka ljubav Udruženja građana “Rođeni” i njegovih podgrupa bila motiv igračima Veleža i stručnom štabu na čelu s Ibrom Rahimićem, članom generacije koja je osvojila Kup maršala Tita, da istraju u borbi za plasman u Premijer ligu Bosne i Hercegovine.

Podatak da je u posljednjem susretu na stadionu “Rođeni” bilo gotovo 7.000 gledalaca, više nego u svim utakmicama pojedinih kola Premijer lige zajedno, dovoljna je ilustracija kakva snaga stoji iza Veleža.

“Fudbaleri su uspjeli iza sebe ostaviti sve probleme, kojih je, naravno, moralo biti. Bodrili su nas cijelu sezonu, te su svaki gostujući stadion pretvarali u domaći. Oni su zaslužili da gledaju Velež u Premijer ligi. Kada smo uspjeli u našem cilju, Mostar je bio crven. Bilo je neopisivo vidjeti tribine ispunjene do posljednjeg mjesta, Musalu dok gori dok su žene, djeca, nene i dede s nama pjevali navijačke pjesme. Još jednom im veliko hvala za svu ljubav i podršku”, konstatuje pomoćni trener Veleža Mustafa Kodro.

Šta dalje? Šoše kaže da se nastavlja s infrastrukturnim, ali i drugim sportskim projektima, dok se od ekipe, koja će biti pojačana novim imenima, očekuje da navijačima priušti najuspješniju poslijeratnu sezonu.

“Tek sada nam slijedi pravi posao. Imamo dobre temelje i idemo ka potpunom rješavanju dugova, uz angažman ka jakoj omladinskoj školi, koja mora imati dobre uslove rada – sale, terene, reflektore… Bez ulaganja nema povrata novca, a cilj nam je napraviti snažnu školu, koja će omogućiti razvoj i prodaju igrača za dodatno jačanje kluba. A ako govorimo o takmičarskom dijelu, želja nam je biti ozbiljan premijerligaš, koji će uvijek napadati na sam vrh”, rekao je Šoše, koji je za kraj dodao:

“Velež je klub iza kojeg stoji raja i koji je, kao takav, uvijek opstajao. Ostali smo i sada i uvjereni smo da je ovo ispadanje iz lige 2016. posljednje koje će klub doživjeti.”

Legenda nikad ne dođe praznih ruku