Draško Stanivuković u Pressingu : Mi smo u većoj krizi nego za vrijeme rata i o tome niko ne govori”
Draško Stanivuković, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kazao je da je Sarajevo za njega kao i svaki drugi grad: mjesto gdje se ljudi bore da prežive.
On je na početku emisije govorio i o iskustvu prilikom dolaska u glavni grad BiH danas. Naime, tokom putovanja, sretao je ljude koji su mu željeli nešto pokloniti.
”Grad kao i svaki drugi grad, ljudi u kojem se može živjeti, grad u kojem se ljudi bore da preživljavaju i izazov svake osobe je da obezbijedi da se ovdje normalno živi. Moja želja i koncept je da se ovdje isključivo govori o životnim temama. Smatram da to svaki čovjek na teritoriji čitave Bosne i Hercegovine razumije”, rekao je Stanivuković i dodao:
”Dolazim u Sarajevo, prije ove emisije, sreo sam čovjeka koji mi je htio kupiti majicu, drugi mi je rekao da zna da imam, ali mi je htio kupiti kiflu kao znak pažnje”, ispričao je on.
Potom je govorio o razlozima ulaska u politiku.
”Ja sam iz zone komfora, iz porodice koja je stabilna ušao u zonu rizika. Većina njih dolazi u zonu komfora”, poručio je on.
On je kritikovao je predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika koji, kako je kazao Stanivuković, ”ne priznaje Bosnu i Hercegovinu”, a ”svaki mjesec uzima 5.000 maraka”, aludirajući na njegovu plaću.
On je kazao da Republiku Srpsku doživljava kao ”zemlju u kojoj je rođen”, a ”Bosnu i Hercegovinu ustavno državu u kojoj živi”. Ocijenio je i da njegovo hapšenje (u nekoliko navrata) ima tri cilja: da ga psihički unište, da mu unište ugled i da ga osude.
”Za mene je Republika Srpska zemlja u kojoj sam rođen, želim da bude stabilna, čvrsta i da napreduje. BiH je ustavno država u kojoj živim i želim da s čvrstom i jakom Republikom Srpskom, postane stabilna. Svojim primjerom želim biti podstrek da se ljudi solidarišu i pruže ruku”, dodao je gost Pressinga.
Stanivuković je potom govorio o principima svog političkog djelovanja naglasivši da je akcent uvijek stavljao na životne teme i obične ljude.
‘‘Dok sam bio odbornik grada Banjaluke kao i danas, govorim o životnim temama. Mi se konceptualno razlikujemo, otvorio sam temu da u najvećem gradu u Republici Srpskoj imate trideset posto teritorije koja nema vodu, u 21. vijeku. Danas je izglasana odluka da voda bude skuplja. Mi smo govorili o asfaltu od osam do deset centimetara debljine, da mu rok trajanja bude 200 godina”, poručio je on.
Na pitanje kako komentariše činjenicu da je ”rekorder” s dva hapšenja tokom jednog dana, gost N1 pojasnio je detalje privođenja koja su obilježila protest u Banjaluci koncem prošle godine.
”Posljednji put, dok sam davao izjavu za medije, uhapsili su me. Prosto obraćanje medijima, zamislite Vi i ja pričamo, i krene policija. Danas postaje normalno da narodnog poslanika s preko 20.000 glasova, kad takvog čovjeka batinate i držite u zatvoru. Uzmu izjavu za minut i namjerno me drže. Kakva je to poruka? Pa to je ključno, ako ovako postupaju s njim, šta će s nama. U ćeliju mi je došao jedan gospodin koji je isto tako uhapšen, rekao mi je da su ga udarali u rebra”, prisjetio se Stanivuković gostujući večeras u Pressingu.
Prema njegovom mišljenju, razloga za hapšenje nije bilo.
”Ako vas neko liši slobode, mora biti jedan razlog da to učine. Kada je moj advokat pitao, rekli su da sam oštetio automobil. Pitao je, gdje su dokazi. Hapšenje ima tri osnovna cilja, utiču na vas psihički što na meni ne vrijedi već me dodatno motiviše. Što me više udaraju, imam više volje. Drugo je da vam uruše javni ugled i treća stvar – žele da me krivično osude. Mene terete na 12 godina zatvora. To bi značilo da se više nigdje ne mogu kandidovati. Sutra u 12 časova u Banjaluci imamo pres-konferenciju, dolaze narodni poslanici iz Srbije, dolazi i Aleksandra Jerkov, slučaj svega ovog što ste vidjeli ide u Ženevu. Idemo na jedan viši nivo, nećemo odustati”, poručio je on.
Stanivukvić je potcrtao važnost svoje borbe uz ocjenu da se ne boji jer, kako je kazao, nema vremena.
”Ja imam 30.000 maraka prekršajnih naloga. Nešto je na Sudu, nešto platim. Ako ja prolazim ovako, šta će neki čovjek s platom od 300 maraka, šta će penzionier. Narod se boji. Ljudi mi svakodnevno prilaze na ulici. Nemam vremena da se bojim za sebe. Nas milion šuti, naspram onih bogataša, tajkuna, kriminalaca i političara koji nas vode. U ovoj zemlji neko mora da se žrtvuje. Moja porodica je već dala ime mog strica za žrtvu. Ja imam tu viziju, neko se čudi i kaže – šta to malom sve treba”, ispričao je on.
On je kazao da nosi brojanicu i da je Srbin, ali ne krije da ima ”ljubav prema svemu”.
”Ponosan sam što kad dođem ovdje, nosim brojanicu, što sam Srbin i pišem ćirilicu, ali ne krijem da imam ljubav prema svemu i da slobodno hodam. Rođena sestra moga dede se udala za Bošnjaka. I šta tu ne valja? Meni nikad nije dao marku niti fening, oslanjam se u se i u svoje kljuse”, naglasio je.
Svjestan važnosti djelovanja svoje generacije, on je poručio da je puno vremena potrošeno na nevažne teme, a da je stanje gore nego za vrijeme rata.
”Gledajte jednu stvar, ovoliko vremena potrošiti, ko je Hrvat, a ko Bošnjak, o raznim referendumima, a da pri tom imate goru stvar nego za vrijeme rata. Mi smo u većoj krizi nego za vrijeme rata i o tome niko ne govori”,ocijenio je Stanivuković gostujući u Pressingu.
Komentari