Kliker.info

U Bosni i Hercegovini se uobičajilo da političari organiziraju blagdanske prijeme. Poželjno je da se ljudi druže, pogotovo u multietničkom i multireligijskom društvu kakvo je bosansko-hercegovačko, ali takvi prijemi političarima služe isključivo za vlastitu promociju. Na njima se uglavnom okupljaju političke, društvene i vjerske elite. Posebno je otužno kad se na takvim prijemima pojavljuju vjerski službenici, opravdavajući to ljubavlju prema narodu, a zapravo je riječ o tome da se dodvore vlastima i uživaju u nekoliko trenutaka društvene važnosti.

Piše : Drago Bojić (Prometej)

Blagdanski prijemi, čak i kad ih organiziraju religijske institucije, najčešće se pretvaraju u elitne skupove na kojima paradiraju predstavnici vlasti i bogatiji slojevi društva. A to nije u duhu blagdana. Kad je riječ o kršćanima, treba se prisjetiti riječi Isusa iz Nazareta koji je govorio da ne treba pozivati na gozbe one koji nam mogu uzvratiti, nego one koji nam nemaju čime uzvratiti: siromahe, sakate, hrome, slijepe. U nekim dijelovima svijeta svećenici, redovnici, pa i civilne kršćanske organizacije, na božićne prijeme pozivaju siromahe i beskućnike, počaste ih hranom i pićem i isprate s darovima. Takvi prijemi imaju smisla, ali oni su rijetki u ovoj zemlji u kojoj se gotovo svi izjašnjavaju kao vjernici.

Borjana Krišto, predsjedateljica Vijeća ministara, organizirala je božićni prijem, na kojem su se okupili bosansko-hercegovački političari, predstavnici diplomacije i vjerski službenici. Krišto se uživjela u ulogu domaćice božićnog prijema te je svoj govor otpočela u propovjedničkom stilu: „Četiri tjedna Došašća iznova nas podsjećaju na temeljne duhovne vrijednosti koje svako ljudsko biće čini čovjekom. Ako bi značenje Božića saželi u jednu riječ – to bi bila ljubav. Bez ljubavi – čovjek nema radosti. Bez radosti – čovjek ne osjeća blagoslov koji nam je svima potreban da budemo ponizni u životu i pred svakim izazovom koračamo naprijed. Nakon svakog iskušenja koje nam se dogodi, iznova se prisjetimo koliko su ove Božje datosti one istinske vrijednosti, a napose u vrijeme Božića kada slavimo rođenje Kristovo i oplemenjujemo svoj duh i svoju vjeru u bolje.“

Gospođa Krišto nije jedina koja u političkim govorima koristi religijsku terminologiju. I drugi se političari rado posluže religijskim frazama kako bi ostavili dojam „dobrih vjernika“, kako bi se tobože predstavili kao duhovni ljudi koji drže do svoje vjere, njezine tradicije, običaja i njezinih moralnih zahtjeva. Simbolička važnost riječi koje je Krišto izgovorila u svom govoru – kao što su ljubav, radost, blagoslov, poniznost, duhovne vrijednosti, Božje datosti – obrnuto je proporcionalna količini nevjerodostojnosti vlašću opijene političarke iz reda hrvatskog naroda. Što snažnije riječi, to veća duhovna praznina.

Nakon uvodnog propovjedničkog prenemaganja, u ostatku govora Krišto se pohvalila uspjesima vlasti koju predstavlja, i pritom bestidno lagala, jer je vlast koju predstavlja propustila učiniti puno toga važnoga za ovu zemlju i njezine građane. Bosna i Hercegovina se po svim relevantnim kriterijima nalazi na posljednjem mjestu čak i kad je riječ o takozvanim „zemljama zapadnog Balkana“. A upravo je Krišto u strukturama vlasti – državnih, entitetskih, županijskih – preko dvadeset godina. Dvadeset godina ničega.

Isusovo rođenje u Betlehemu nema ništa zajedničko s pompoznim, vulgarnim i politiziranim božićnim prijemima. Njegovo se rođenje zbilo tiho i u skromnim uvjetima, daleko od svjetala raskošnih dvorana i bez sudjelovanja predstavnika vlasti. Naprotiv, ondašnja vlast, prezentirana u panično ustrašenom i krvoločnom kralju Herodu, sve je poduzela da ugrozi Isusov život. Nema bitne razlike između biblijskog Heroda zbog kojega je Isusova obitelj prisiljena bježati u Egipat, i bosansko-hercegovačkih političara, uključujući i Čovićevu ministranticu Krišto, koji su svojom politikom nanijeli štete mnogim ljudima, uključujući i mnoge obitelji koje su svoju djecu morale odvesti u druge zemlje kako bi im osigurali dostojanstven život.

Upravo su Krišto i njezin HDZ slika klijentističke stranke od čije politike koristi ima samo mali broj stranačkih poslušnika, njihovih obitelji, rodbine i prijatelja. Svojevremeno se predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman zanosio idejom da u Hrvatskoj stvori dvjesto obitelji koje će voditi tu zemlju. Njegova se ideja djelomično i ostvarila u Hrvatskoj, u kriminalnoj ratnoj i poratnoj privatizaciji, ali puno više je zaživjela među bosansko-hercegovačkim „političkim“ Hrvatima. Dvadeset godina bosansko-hercegovačke Hrvate predstavljaju isti ljudi koji su politiku pretvorili u obiteljski obrt s pravom nasljedstva.

Glamur koji su prisutni demonstrirali na božićnom prijemu u Sarajevu, u tipičnom balkanskom šatorskom ambijentu s puno kiča, svjedoči i o tome koliko su bosansko-hercegovački političari ogrezli u bahatosti. Zbog toga se i vode beskompromisne borbe za vlast, jer biti u vlasti u ovoj zemlji, u pravilu znači imati visok životni standard koji uglavnom nije stečen vlastitim radom, nego nezasluženim privilegijama i pljačkanjem javnog dobra. Isus iz Nazareta, u čiju čast je Borjana Krišto organizirala božićni prijem, žestoko je kritizirao upravo takvu vlast, i političku i religijsku, i njihov izrabljivački odnos prema ljudima. To bi trebala imati na umu „pobožna vjernica“ Krišto kad joj sljedeći put padne na pamet da se izruguje siromašnom i odbačenom Isusu iz Nazareta.

Dok bosansko-hercegovački HDZ organizira božićne prijeme, njihova braća i sestre po stranačkoj pripadnosti u Hrvatskoj, raspisali su predsjedničke izbore usred božićnih blagdana, na blagdan Svete obitelji, Isusa, Marije i Josipa. Da je to kojim slučajem učinio predsjednik Zoran Milanović ili netko iz SDP-a u Hrvatskoj, ne hvaleći ni Milanovića ni stranku koja ga podržava, graknuli bi hrvatski hadezeovci, protestirale bi katoličke civilne udruge, mobilizirale bi se udruge branitelja, a vjerojatno bi negodovali i u Crkvi. No, kako je to učinio premijer Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a, svi poslušno šute. Čak ako ovu odluku promatramo iz perspektive nekatolika i nereligioznih ljudi, ona je bahato uznemiravanje ljudi u danima kad bi trebali odmarati, i od posla i od politike. Tako to rade „veliki“ katolici i Hrvati, neprikosnoveni u tome da najviše skrnave ono u što se načelno zaklinju.

Neki od njih, kao što su kandidat HDZ-a Dragan Primorac, kandidatkinja Marija Selak Raspudić, i sadašnji predsjednik Milanović, natječu se u brizi oko bosansko-hercegovačkih Hrvata, obećavajući kako će im riješiti njihove političke probleme. Uz to što su takvi istupi politički nekorektni jer se bave pitanjima druge države, istodobno su i lažni, kao što su uglavnom bila lažna i dosadašnja obećanja političara iz Hrvatske. No, bosansko-hercegovački Hrvati su nepopravljivi politički mazohisti. Što se rjeđe ispunjavaju obećanja koja dolaze iz Hrvatske, to više vjeruju u njih.

Božićni prijem Borjane Krišto i izbori u Hrvatskoj u vrijeme božićnih blagdana po tko zna koji put potvrđuju tezu da su hrvatski političari spremni banalizirati i vulgarizirati i najveće svetinje ako im to ide u korist. Slično je i na estradnom području: silno mnoštvo božićnih koncerata i drugih manifestacija pod božićnim imenom, a sve radi ekonomske koristi. Blagdan Božića jednima služi za političku promociju, a drugima za bogaćenje, uključujući i ljude u Crkvi. Isusu iz Nazareta i njegovoj obitelji najbolje bi bilo da se sklonu na sigurno mjesto dok ne prođu političke, religijske i estradne božićne bakanalije.