Kliker.info

VL: O kakvom zaokretu govorite?  
ČOVIĆ: Nama treba i dobrodošla je pomoć Zagreba. Pogotovu europskog Zagreba i Hrvatske, i zato očekujem da možemo očekivati još bolju suradnju i potporu, imajući na umu i ustavne odredbe. Na taj bi se način snažnije otvorila i vrata Sarajeva prema Zagrebu. Želimo pritom pomoći oko svih otvorenih pitanja između država koja mi se čine premostivima.   

VL: Čijim bi se zaokretom ili popuštanjem, Vas i ili gospodina Sanadera, mogla okarakterizirati ova nova retorika, budući da samo prije mjesec dana nije vladao takav sklad?  
ČOVIĆ: Nema onih koji su iz ovog razgovora trebali izaći kao pobjednici ili poraženi. Ja nemam što drugo nego biti zahvalan gospodinu Sanaderu što je odvojio vrijeme. Osobno sam, inače, spreman napraviti ustupak svake vrste koji će značiti pomak nabolje za Hrvate u BiH. S druge strane, Hrvatska ima jednu europsku dimenziju i mi im s te strane želimo pomoći, a nikako odnemagati. I tu je do sada netko namjerno izvlačio krive zaključke. Upravo je obrnuto. Hrvatska je naša. Gradeći ovdje stabilnu BiH i jednakopravnost Hrvata u istoj smo misiji.  

VL: Većina medija, ili makar rijetki koji su nazočili sastanku u Sarajevu, očekivali su da će ovo biti početak ujedinjenja dvaju HDZ-a. U međuvremenu su počela nagađanja što se s tim u vezi razgovaralo?  
ČOVIĆ: Razgovaralo se o tome, ali ne pretjerano dugo. Najprije s premijerom Sanaderom, a onda i s gospodinom Ljubićem. Mislim da smo se i o tome uglavnom složili, da treba dobro odmjeriti dinamiku približavanja i usklađivanja stajališta, jer ono što je napravljeno posljednjih godinu ili dvije dana nanijelo je toliko štete Hrvatima da sada s pažnjom treba iz svega izaći. Bilo bi pogubno napraviti novu pogrešku. Kako se nešto stvorilo, kao ta stranka, ja mislim da je nije moguće jednako tako preko noći ugasiti.  

VL: Što je onda moguće?  
ČOVIĆ: Ne vjerujem da je realno bilo napraviti brzi pomak na sastanku koji je trajao sat i pol vremena. Pretjerano je za Hrvate da imaju 17 stranaka. Kako nije bilo dobro ono jednostranačje, tako niti ova sadašnja forma višestranačja. Za hrvatsku političku scenu dovoljno je imati tri do četiri stranke. Tek bi tada postojala zdrava politička borba.   

VL: Bilo je nagađanja i da bi Sabor HDZ-a mogao ići u pravcu ujedinjenja?!  
ČOVIĆ: Sabor naše stranke bit će za mjesec dana. Nakon toga provest ćemo unutarstranačke izbore. Tada ćemo pozvati u članstvo sve one koji misle da je vrijedno raditi oko našeg programa i Statuta. Pitanje je hoće li ikada doći do organiziranoga ujedinjenja. Gospodinu Sanaderu i Ljubiću rekao sam da, i ako postoji želja da se jedna stranka ugasi, spoji ili što već, realnost je da se stranka stvorila. Da bi je ugasili, odluku mora donijeti Sabor stranke. Pitanje je hoće li ikada biti dovoljno glasova za jednu takvu odluku, jer će uvijek biti nezadovoljnika, a napose sada, nakon implementacije izbornih rezultata.   

VL: Prvi test približavanja dvaju HDZ-a ustavne su promjene. Što ćete zagovarati?  ČOVIĆ: Nama se prije svega ne smije dogoditi novi Dayton u državi u kojoj će nam 30 godina oduzeti pomalo građanska, a potpuno kolektivna prava. U sljedećih dva mjeseca otvorit ćemo više razgovora s političkim strankama, ali i drugima koji mogu djelatno pomoći.   

VL: Što su razlike, a što sličnosti oko dosadašnjih prijedloga?  
ČOVIĆ: Što se tiče posljednjih ustavnih aranžmana mislim da većina nije niti pročitala na čemu se radilo, a počesto se komentiralo na temelju osjećaja. Zato se ne želi reći da, primjerice, entitetsko glasovanje i danas imamo, i to u oba doma, što je rezultat daytonskog Ustava po kojemu radimo. Moja je želja napraviti ustav koji će nam jamčiti jednakopravnost, a to se može ostvariti i kada postoji entitetsko glasovanje ako, naravno, imate entitet. To i nije problem nego što neki nisu vjerovali da će biti druge ili treće faze. Na sreću ili nešto drugo, mi smo danas u poziciji da nemamo faza, nego moramo govoriti o novome ustavu.   

VL: Jeste li optimist uoči toga procesa? 
ČOVIĆ: Mislim da ćemo ozbiljnije nego posljednji put raspraviti sve zamke i da će se doći do novoga ustava. Kakav će biti ovisit će o većini koja će sjediti za tim pregovaračkim stolom. Nama je u stranci bio prvi cilj i posljednjih izbora da budemo aktivni sudionici tih pregovora. Na odvjetnike koje smo imali u prošlosti više se ne želimo, niti možemo osloniti. Samo mi možemo izboriti ono što će imati i druga dva naroda.   

VL: Što je prvi ili najvažniji korak?  
ČOVIĆ: Najvažniji će korak biti dogovoriti gabarite države, a nakon toga bit će puno posla za pravnike. BiH treba imati tri razine vlasti. Neupitna je država. Na srednjoj razini sada se spore hoće  li to biti republike, regije, entiteti, što je ekspertno pitanje te lokalne jedinice.   

VL: Ali srednja je razina ključno političko pitanje?  
ČOVIĆ: Kad se kaže da te tri razine moraju imati izvršnu, zakonodavnu i pravosudnu vlast jasno ste politički definirali okvir države. Iz koliko god cjelina ili dijelova bude sastavljena srednja razina, ona mora imati ove poluge vlasti koje danas postoje u entitetima, ali i mehanizme za očuvanje države. Sljedeći bi korak bio odrediti broj tih jedinica.   

VL: Kada god započne rasprava o preustroju države prvo se nastoji ušutkati Hrvate da ne spominju treći entitet. Zar i to nije rješenje? 
ČOVIĆ: Zasigurno to nisu sadašnje dvije cjeline, iako pojedini nastoje održati takvo rješenje. To je apsolutno neprihvatljivo za hrvatski narod.   

VL: O tome se svi Hrvati slažu!  
ČOVIĆ: Upravo to želim istaknuti, kako je ovo što danas imamo katastrofa za hrvatski narod. Tri jedinice bile bi najpravednije, pa bi svi onda, kao Srbi, mogli reći da imaju svoj entitet. Ali mi se ne želimo uvući u tu zamku, jer to samo po sebi veže ideju o podjeli države na tri dijela, a nama najviše treba stabilna država.   

VL: Pa što onda zagovarate?  
ČOVIĆ: Treba biti racionalan i zaobići sadašnji složeni ustroj. Držim da bi brojka od četiri višenacionalne cjeline bila prihvatljiva. Sarajevo kao glavni grad i jedna od cjelina treba biti ustrojeno kao poseban distrikt. Pri tome bi se te cjeline mogle organizirati u diskontinuitetu. Drugim riječima, našao bi se jedan sklad u preslagivanju naših županija. Nakon toga slijedio bi najosjetljiviji korak – kuda bi išle granice tih područja.   

VL: Postoji li ambijent za otvaranje jedne takve rasprave?  
ČOVIĆ: Morat će se započeti, iako danas za to naizgled ne postoji spremnost. Ako se toga posla ne prihvatimo danas bojim se da će nam za pet godina biti kasno imaju li se na umu europske utakmice. Tada se nitko neće imati vremena baviti nama. Nakon rješenja statusa Kosova sredinom godine pozornost međunarodne zajednice okrenut će se nama, a tada neće biti moguće trajno riješiti pitanje BiH bez gumice i olovke.   

VL: Kako to postići s obzirom na odnos Silajdžić-Dodik, koji praktički međusobno dižu rejting najavama ukidanja RS-a ili pak odcjepljenja?  
ČOVIĆ: Najopasnije je za Hrvate da promatraju utakmicu između Bošnjaka i Srba. Prihvaćanjem takve pozicije samo potvrđujemo ulogu da se bez nas može razgovarati, koja nam je sada namijenjena u ustavu kao narodu trećeg reda. S tim ljudima često razgovaram, a tada znaju drukčije govoriti nego u javnosti. Zato mi moramo iskazati svoju želju za državom BiH, a onda imamo apsolutnu šansu za ostvarenje jednakopravnosti s druga dva naroda.   

VL: Je li vaša aluzija vezana za Švicarsku, Belgiju?  
ČOVIĆ: Apsolutno.