Kliker.info

“Ovom prilikom ću citirati velikog pjevača Davorina Popovića – Pimpeka. Više volim da mi u Mostaru moja raja kaže ‘đe si š***k jedan’ nego bilo gdje drugdje ‘izvolite gospodine Pudar'”, rekao je onomad Lanin otac Velibor i sa tim su trebale biti završene sve priče o ljudskom, životnom, a ako hoćete i patriotskom opredjeljenju i Lane i njene porodice.

Ali nisu!

Lana Pudar, čudo od djeteta, naša zlatna prvakinja sa posljednjeg evropskog prvenstva u plivanju postaja je top-tema na Balkanu, upravo nakon osvajanja pomenute, najsjajnije medalje.

Jer svi bi je htjeli, a nacionalisti ponajviše. Svaka zavojevačka težnja ogleda se u pustom faktu da je najednom Lana Pudar umjesto mlade BiH plivačice postala virtuelna nacionalna moneta koju svojataju svi.

Čija si ti, mala?

Tako je beogradski tabloid Kurir, koj je nezvanično Vučićevo glasilo stavio urličuće sramni naslov: “Nova šampionka Evrope, njije htela Srbiju, izabrala Bosnu! Otac joj pravoslavni Herecegovac i bivši golman Čukaričkog i Palilulca”.

Na stranu sad što je Velibor kao čovjek ponovio i više ne želi da ponavlja kako je Bosanac i Hercegovac i prije svega Mostarac, a ne Srbijanac. Na stranu što je bio golman Veleža, a što je to minorno za srbijanski medij, ali ima tu u čitavoj ovoj priči jedna tačna konstatacija i to zapravo najviše boli sve nacionaliste u Srbiji. Istina je, Velibor za sebe ispravno govori kako je pravoslavni Hercegovac, a ne nekakav Srbijanac, i to je ono zbog čega su se usijale mreže i zbog čega se srpski imperijalizam i konkvistadorstvo opet probudilo.

Jer po njihovoj logici, jedina prava i orginalna zemja svih pravoslavaca na Balkanu jeste Srbija, a svaki pravoslavac nužno mora biti Srbin (sic!).

A najveći Veliborov grijeh po njima je što se ne izjašnjava tako. Zapravo, Velibor postaje po eugenici zločinke Biljane Plavšić “srpski otpad“ kako je onomad imenovala Bošnjake, a samim tim vrijednost Lane Pudar bitno se smanjuje u očima srpskih nacionalista. U prevodu – ili si naša ili si bezvrijedna!

Ne vjerujete?

Evo vam nekoliko komenatra iz srpskog Monda, koji čak i nije poznat po ultranacionalističkim stavovima.

Naime, ispod jednako tako tendencioznog naslova: “Otac joj Srbi, pravoslavac, a Lana (16) donosi medalje BiH”, slijede komentari.

Redom možete pročitati kako nacionalistički vox populi piše:

“Ne mogu da razumem nijednog Srbina koji u bilo kom sportu nastupa za reprezentaciju tzv. Bosne i Hercegovine koja praktično i ne postoji jer je onako sklepanu s koca i konopca zajedno održava šaka stranaca. A ocu dotične dame, za koju do pre par meseci nismo znali ni da postoji, mogu da poručim da je običan bednik jer se odriče svog srpskog imena!“. U potpisu Djeneral.

Pa onda: “Bosnu su kao istorijsku srednjevekovnu srpsku teritoriju i jednu od tadašnjih srpskih država iz ruku srpskog naroda oteli NATO genocidaši, u prošlosti su to bili Ugari i Austro-Ugari odnosno Turci, a danas to čine Nemci i anglo-američki genocidaši, svima im je danas zajedničko da su u genocidno-terorističkom NATO paktu!“

Potpisuje se kao ban Kulin

I na koncu, ali samo ovdje: na koncu: “Pa što majstore ne ostade za vrijeme rata kod svoje raje u Mostaru, već uteče za Srbiju?! Da nije možda razlog bio strah da te raja ne skrati za glavu?!….”. U potpisu Dule BL

I da se razumijemo, nisu ovo jedine izjave i nije mržnja isključiva, ali predominantan narativ kao takav postoji. Dakle, izdajničko dijete izdajničkih roditelja. U stvarnosti, Pudari su krivi što su živi i što vole svoj grad i svoju zemlju.

I ovi manifestni nacionalisti su u ovoj priči ponajmani problem. Jer taj narativ o nekakvim niževrijednim pravoslavicma  koji žive u Federaciji BiH postoji još od 1992. godine. Sjetimo se samo Krajišnikovog protjerivanja Srba iz Sarajeva, pa se sjetimo izraza “Alijini Srbi“, koji su nosili pošteni pravolsavci, a koji su ostali za vrijeme opsade i rata, pa se sjetimo “bliskoistočnih Srba“, a sve su to termini koje upotrebljavaju velikosrpske politke zadnje tri decenije. Te iste politike su kao Srbe priznale Srbe u Srbiji i RS-u, dok su oni u Hrvatskoj Hrbi, a u Federaciji “Alijini Srbi“ dakle niže vrijedna bića koja se nisu priklonila velikosrpskoj hegemoniji.

Ako si iz Mostara, moraš nastupati za Hrvatsku?

Političari kao na stočnoj pijaci

Ali naravski nije to sve i ne može biti sve, jer pojedini hrvatski mediji prenose još jednu ludu hipotezu, po kojoj je Lana Pudar trebala da nastupa za Hrvatsku reprezentaciju jer je, pazite sad, rođena u Mostaru. Valjda neki nacionalistički okvir podrzumijeva da se neko zbog takve mogućnosti po difoltu odrekne pasoša zemlje u kojoj žvi. To eto Lana nije uradila, pa je postala fenomen za posmatranje, šta li?

A zamislite da istom logikom neko kaže, “hej, Toni Kukoč je mogao da nastupa za reprezentaciju BiH jer je rođen u Splitu”. Suludo zar ne?

I nije Lana Pudar ostala pošteđena niti najnižih sitnošićarskih političkih interesa, jer je u BiH, ne zaboravite, izborna godina i jer se preko Lane, a ona je zlatni predizborni čip, očigledno može manipulisati i određivati izborna volja. Tako se sa jedne strane licitira, kao na stočnom sajmu sa ciframa koje će biti poklonjene-Lani, pa Benjamina Karić kaže 20 hiljada KM, a Komšić pokeraški podiže ulog i diže na 30 hiljada KM. U cijeloj priči nije rečeno čije su pare, njihove ili narodne, ali dobro zvuči u izbornom ciklusu, zar ne!? Ono što nije dobro je da se mlada šampionka tretira kao kakav objekat preko koga se stiču populistički poeni na samoreklamiranju.

I možda najpodlije od svega je bilo saopštenje u kome je premijer Hercegovačko-neretvanskog kantona, Nevenko Herceg čestitao Lani na uspjehu, kazavši da će “Lana uvijek u Vladi HNK-a imati prijatelja i partnera“. Da, da to je isti onaj čovjek koji je odbio nagraditi Lanu Pudar prošle godine i to je čovjek koji stoji iza Kantona i HDZ-a, a koji sve vrijeme stopiraju izgradnju olimpijskog bazena u Mostaru. Pa je Lana Pudar možda jedina plivačica na svijetu sa seniorskim zlatom, koja dolazi iz grada bez pomenutog olimpijskog bazena.

Olimpijski bazen kojeg nema u Mostaru

A tek bazen i postfestum utrka političara u medijskom samoreklamiranju kako će napraviti olimpijski bazen, pa to je poseban licemjerni hor. Zar im nije jasno da sad jednoj Lani, koja može birati između najjačih evropskih ili američkih trening-kampova ne znači gotovo ništa taj bazen? Zar im nije jasno da bazen sa uređenim logističkim i radnim sistemom treba PRIJE uspjeha, a ne POSLIJE? Zar im svima zajedno nije jasno da taj sistem treba djeci koja su danas tek rođena i da bazen sam po sebi bez sistema, ne znači apsolutno ništa? A sistem podrazumijeva da djeca ne spavaju na podu u podrumima hotela poput mladih BiH odbojkašica ili da ne budu isključivo roditeljska briga na putu do uspjeha kao u slučaju Lane Pudar. Sistem i država je nešto, što u mojoj zemlji ne postoji. Sa bazenom ili bez njega.

I na koncu, čija je to Lana Pudar? Ona je Veliborova i Nadina kćerka. Ona je dijete koje je uz talenat, i svoj rad, i roditeljsku ljubav i pažnju, trenirajući u lošim uslovima došla do zvijezda plivajući za svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu. Ona nije ni srbijanska ni hrvatska, nego NAŠA!

I za koga će plivati u budućnosti?

Ja nemam bolji odgovor, od onog koji je dao njen otac Velibor:

“Molim vas da ne morite više s pitanjima pod kojom zastavom će Lana Pudar plivati, na ovo pitanje više ne odgovaramo. Plivat će za BIH, zemlju svog rođenja i zemlju koju nosi u srcu, rekao je Lanin otac Velibor“.

Dragan Bursać (AJB)