Kliker.info

Trenutno je pola stanovništva u BiH siromašno ili će to postati sutra, rekao je za Buku Žarko Papić, direktor nevladine organizacije Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju.

Sa njim smo razgovarali i o političkim elitama, sistemu socijalne zaštite, Reformskoj agendi i budućnosti BiH. Uvjeren je da sa ljudima koji su trenutno na vlasti ne možemo očekivati bolje dane, te da je socijalno bure baruta pred “eksplozijom”.

Prošle sedmice, 17. oktobra obilježen je Svjetski dan borbe protiv siromaštva, a kod nas je tek spomenut u nekoliko medija. Zašto, nismo dovoljno siromaši ili postoji neki drugi razlog?

Siromaštvo je u BiH svake godine sve veće, ali za naše političare to je zabranjena tema. O njemu nije politički korektno govoriti, tako da se o njemu ne govori ni na ovaj dan, kao ni sve ostale dane u godini. Valjda misle ako ne govore, da niko neće uvidjeti da smo sve siromašniji.

Koliko smo zapravo siromašni?

Trenutno je pola stanovništva u BiH siromašno ili će to postati sutra. Objasniću vam kako. Jedino za BiH što je relevantno kao mjerenje siromaštva je mjerenje apsolutnog siromaštva koje govori šta vam je egzistencijski minimum. To je za odraslu osobu 2100 kalorija dnevno, za drugu odraslu osobu u domaćinstvu upola manje, za djecu trećina od toga. Računicu koju je potvrdila Svjetska banka za 2011. godinu govori da je u BiH ispod apsolutne linije siromaštva, odnosno sa 238 KM mjesečno po odrasloj osobi, živjelo 23,4 posto stanovništva (FBiH – 22,7% i RS – 25,3%).  Tokom 2015. ta brojka se popela na  27 posto, što je oko 890.000 stanovnika BiH. Danas već 28 posto stanovništva živi sa korigovanih 271 KM po odrasloj osobi. Ovoj računici korespondiraju i podaci UN-a koji govore da 600 000 ljudi u BiH troši između 3 i 5 KM dnevno, a da je 700 000 stanovnika na ivici da bude siromašno.

S druge strane Agencija za statistiku BiH računa samo relativno siromaštvo na bazi ankete o potrošnji domaćinstva tako je za prošlu, 2016. godinu izračunala da je relativno siromaštvob 17 posto- znači 17 posto građana BiH je ispod relativne linije siromaštva i sada dolazimo do komične situacije jer u zemljama EU relativno siromaštvo  iznosi oko 24 posto. Kada uporedite te dvije cifre vidite koliko je obesmišljena ova metodologija  jer ispada da smo bogatiji od EU, pa onda vjerovatno i mladi Njemci dolaze u BiH da traže posao.

Ovdje ne govorimo samo o siromaštvu nezaposlenih, penzionera, već i o siromaštvu radnika?

 Naravno. Naša računica je pokazala da 25 posto zaposlenih radnika svojim familijama ne može obezbjediti  izlazak iz apsolutnog siromaštva.

Da li smo najsiromašniji u regionu, kakva je u Hrvatskoj, Srbiji..?

Sa sigurnošću mogu reći da je stopa siromaštva u Srbiji manja, u Hrvatskoj još manja. Nešto je približno bosanskoj stopi siromaštva Makedonija i Albanija.

Kakvu politiku vode država i entiteti za smanjenje siromaštva, postoji li ona uopšte?

Država jednostavno nema odgovornosti u ovome što se zove socijalna politika, a entiteti je vode sa zajedničkom negativnom karakteristikom jer ovu oblast vode ministarstva finansija, koji  socijalna davanja razumiju isključivo kao trošak.

Potrebno je shvatiti da nije rješenje samo povećanje socijalnih davanja. To treba biti jedna šira reforma koja će biti usmjerena na smanjenje siromaštva, na povećanje broja zaposlenih. Takođe treba znati i da se ne može samo početi provoditi neka reforma, ako se ne zna šta će vam ona na kraju donijeti.

Nažalost mi ništa od toga nemamo, a još gore je što je i logika MMF-a slična logici ministarstava za finansije,  a svodi se na to “za socijalu ni marku više”.

Govorite o Reformskoj agenda?

Da, najslabija tačka Reformske agende je upravo taj šesti dio gdje su pomješane žabe i jabuke- davanja boračkoj populaciji i pravu socijalna zaštitu za koju se izdvaja tri puta manje. MMF nažalost sabira te dvije stavke i stalno upozorava na ogromna davanja.

Poređenja radi 100 procentni invalid po tri osnova- invalidnini, tuđoj  njezi i pomoći i ortopedskim pomagalima  u FBiH prima 406 KM, a ratni vojni invalid 1.800KM. Slično je i u RS. Stoga sa ogromnom radoznalošću čekam reakciju Evropske komisije na upitnik jer zaista ne mogu ni da zamislim  kako će ova naša gospoda odgovoriti na 38 pitanja u poglavlju 19 oko diskriminacije i kako će obajsniti ovo o čemu govorim.

Političarima nije u interesu da smanjuju siromaštvo, nije u interesu MMF-u, šta nam onda preostaje?

Socijalno bure baruta će “eksplodirati”. Iskreno se nadam  da će to biti na izborima 2018. godine i da će građani konačno shvatiti da ih ne trebaju interesovati svađe između Dodika i Izetbegovića, već one partije i oni ljudi koji imaju konkretne programe i mjere za nezaposlenost, masovni odlazak sa ovih prostora, ekonomiju, smanjenje siromaštva…

Ne može se sve bazirati na borbi protiv kriminala, to jeste važno pitanje, koje se takođe treba riješiti, ali prije svega trebamo mjere  i planove za rješavanje egzistencijalnih problema građana, a ne recimo performanse koje građani gledaju u NSRS. To nikome ne treba i od toga nikome neće biti bolje.

A ako izbori ne dovedu do bitnijih promjena?

Onda će bure baruta ekplodirati na ulicama, ja drugo rješenje ove situacije ne vidim…

Ali bio je protest nezaposlenih u Sarajevu, okupila su se samo dvojica nezaposlenih, onda protest protiv restrikcija vode, gdje se okupilo svega 100-200 građana Sarajeva. Kako to shvatiti?

To je vrlo teško razumjeti. Ubili su nas serijom poteza, umrtvili, a tu je i gotovo pa svakodnevno zaoštravanje međunacionalnih tenzija, homogenizacija sopstvenog biračkog tijela i organizovana sprega političkih moćnika  i tajkunske elite.

Ali ne zaboravite svakog dana imate negdje štrajk glađu, negdje male demonstracije, nedostaje samo neka vrsta sinergije, a istorija nam govori da taj sinergijski zapaljivi momenat može biti i obična mala stvar, mali incident.

Znači jedino rješenje za bolje sutra ovdje je promjena vlasti?

Zaista ne vjerujem da nam sa ovom vlašću ikako može biti bolje. Oni su jasno pokazali da ne žele ništa mijenjati. Njima je u interesu samo da zadrže svoje pozicije i svoje vojnike, svoju glasačku mašinu. I došlo je konačno vrijeme da se to promjeni.

 Tatjana Čalić (Buka)