Kliker.info

CG i BiH će ostati i nezavisne i cjelovite. A  Srbija će, logikom životne neizbježnosti, priznati Kosovo. Sve je samo pitanje vremena i mudrosti. Kad to kažem imam na umu čitavo mnoštvo razloga logičke i moralne prirode koji su na strani naših zemalja, a protiv velikosrpskog klero-etničkog ekspanzionizma.

MONITOR: Prvog marta obilježen je Dan nezavisnosti BiH. Šta su pokazale poruke i posjete raznim mjestima BiH tog dana?

Ništa se novo nije dogodilo. Profesionalni poricatelji BiH nastavljaju po starom. Ignorišu i blokiraju sve što vodi funkcionisanju i opstojnosti države. Negiraju je, cinično poriču njenu hiljadugodišnju istoriju i postojanje. Najavljuju njen raspad i šta sve ne. Ukratko, ne priznaju je. Uprkos tome, priznaju i ne blokiraju vlastita ogromna primanja koja uzimaju s državne blagajne.

MONITOR: Je li, kako tvrde politički analitičari, BiH u ovom političkom trenutku žrtva međunarodnih sistema i sukoba NATO-a i Rusije na njenoj teritoriji?

Nije to nikakav „politički trenutak“ nego kontinuitet. Rusija preko svojih beogradsko-entitetskih poslušnika, nikad nije ni prestajala sa svojim, krajnje licemjernim, sistematskim i geostrateški sofisticiranim igrokazom destabilizacije BiH. A ponekad to čini i sasvim otvoreno. Sjetimo se samo kako je antibosanski bestidno blokirala usvajanje Rezolucije Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija o Srebrenici kojom se osuđuje genocid u julu 1995. godine. Uostalom, ne samo Bosnu. Rusija uznemirava cijeli region. Ne ostavlja na miru ni Makedoniju, a uporno podgrijava antikosovsku politiku. A o Crnoj Gori, i hazjajinsko-drčno režiranom SPC uličarenju namjenski izmanipulisane gomile, da i ne govorim.

MONITOR: Kako komentarišete nacionalističke izjave koje ovih dana šalje član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik?

Nikako. Teško je, racionalnim i uljudnim jezikom, komentarisati dvodecenijske besmislice njegove iracionalne, bahatošću i cinizmom začinjene nacionalističke retorike. Uostalom, nađite mi nekoga s kim on nije u otvorenom konfliktu. Sa zapadnim administracijama, ambasadorima, strankama i partijama. Sa OHR-om, pojedincima, narodima, religijama, s opozicijom i vlastitim građanima.

Kako smisleno komentarisati činjenicu da njegov kmetovski poslušni režim izvodi policiju koja, gledali smo to na TV snimcima, do krvi pendreči građane i majke s djecom u naručju, koji mirnim protestima traže odgovor na ubistvo studenta Dragičevića. A Davidovu majku, samo zato što pita ko i zašto joj je ubio dijete?, odvode na informativni razgovor. Na kraju, iskopano mrtvo tijelo mladića, i sami roditelji, svoj smiraj su potražili i našli u Austriji. Dakle, izvan režima u kome samovolja Vožda suvereno, cinički osorno, javnim prijetnjama svima i svakome, vlada, vedri i oblači.

MONITOR: Kako to da je Dodik u vrhu jedne države, a bori se protiv nje dok zvanični Beograd odašilje podršku njegovom secesionizmu?

Sve je to posljedica još uvijek žive beogradske velikodržavne logike koja se preko SPC i njenog planski orkestriranog uličarenja, okomila i na nezavisnu CG. S istim velikodržavno-razvaljivačkim ciljem i namjerom.

MONITOR: Podsjeća li Vas što to rade Dodik i HDZ  na miloševićevsko-tuđmanovsko iscrtavanje novih granica?

U svojoj samoočiglednosti to je više nego jasno. Ključna Dodikova rečenica koja ogoljuje njihove secesionističke namjere i zacrtani smisao njihovih politika, izrečena javno u intervjuu za N1, glasi ovako: „Blokiraćemo sve odluke, pa makar se govorilo i o vremenskoj prognozi“.

U prevodu to znači otprilike ovako: Bilo stvarnih problema ili ne, mi ćemo ih izmišljati i proizvoditi. Uporno i mimo svih dogovora i potpisa, činiti sve da država ne funkcioniše. A onda, upirući prstom u tako proizvedeno nefunkcionisanje, pravdati njeno razvaljivanje referendumom o odvajanju. Očito riječ je o istom političkom autizmu, tvrdoglavosti i isključivosti onog Miloševićevog – „malo morgen“, s kojim je devedesetih pokrenut i dovršen zločinačko-krvavi raspad Jugoslavije.

Konačno, u onome što je iz tajnog Memorandum-a 2, procurilo u javnost, da se vidjeti da je sve to planski zacrtano i obavezujuće precizno postavljeno kao uputstvo za antidržavno ponašanje:

“Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske…

Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati.

Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…

Koristiti termin Srpska, kako bi se na taj način RS definisala isključivo kao srpska teritorija. Pridev ‘srpski’ koristiti u svim mogućim situacijama, od naziva institucija, službi, ustanova, praznika, gradova, medija, banaka, sportskih klubova, književnika i njihovih dela, sela, zaseoka, reka, mostova i svega drugog, ma koliko to u pojedinim situacijama zvučalo neobično, čak i smešno”. (https://hr.wikipedia.org/wiki/Drugi_Memorandum_SANU).

Uporedite gore propisano s Dodikovim izjavama i svakodnevnim nastupima, pa ćete jasno vidjeti da je upravo to obavezujuća, precizna i sasvim prepoznatljiva matrica njegove napadno antidejtonske politike i ponašanja koje Vučić prešutkuje.

MONITOR: Da li  Bakir Izetbegović i dalje kreira atmosferu u kojoj Bošnjaci treba da vide Tursku kao zaštinicu BiH preko priče da je njegov otac Alija Izetbegović na samrti rekao Erdoganu: „Pazite mi na Bosnu“. 

Pa poznat je njegov stav iz 2014. izrečen uoči lokalnih i predsjedničkih izbora u Turskoj, kojim je javno agitovao za Erdogana nazivajući ga „našim predsjednikom“: „Svaki Turčin treba dati glas Taipu Erdogabu ne za jedan mandat, već da bude predsjednik narednih 10 godina. Podignite zastavu za vašeg lidera Taipa Erdogana za našeg predsjednika. On nosi našu zastavu, on nosi naš ponos …“

Međutim, gora od toga, po ovu zemlju je činjenica – na koju upozoravaju stručni poznavaoci (ne)funkcionisanja političke b-h-s mašinerije – da su on i njegova SDA, svojom koalicijsko kadrovskom kombinatorikom, omogućili, Dodiku i Čoviću, apsolutnu moć odlučivanja i legalnog blokiranja države.

A koliko Turska pazi na Bosnu, najbolje svjedoči analitički podatak da ona, ne malo, nego, višestruko više, ulaže u Srbiju nego u Bosnu.

MONITOR: Kad se sve to ima u vidu, a uz to da ima dva entiteta i brojne kantone itd. je li BiH stvarno nezavisna država?

Davne 2008. godine, objavio sam knjigu „Država na čekanju“, a već naredne (2009.), pojavilo se i njeno drugo izdanje, što, kao opipljiv izraz čitalačke radoznalosti, govori o smislu i važnosti Vašeg pitanja. Ne samo tada nego i danas.

Naime, Dayton, takav kakav je, i činjenica da neke njegove potpisnike vlastiti potpis ni moralno-ljudski, ni praktično-politički ne obavezuje, čini da BiH još uvijek lebdi u licemjernom političkom vakuumu nedosljedne i mlake međunarodne zajednice. Međutim, htjela to ili ne, ona će, vođena vlastitim interesom i agresorskim licemjerjem, morati konačno da stavi tačku na neprincipijelnu igru sa jednom zemljom i njenim građanima. I učini BiH državom onakvom na kakvu su pristali svi njeni potpisnici.

Naravno, ključni unutrašnji problem BiH je to što ovdje nema ni politike ni političara, koji bi tu državu činili Državom. Umjesto toga, na sceni su b-h-s interesne krimi etno-grupe koje se, domaćoj i svjetskoj javnosti, lažno predstavljaju kao političke stranke i partije. Ovdje je lažna priča o tzv. nacionalnom interesu, u praksi završila kao interesno-pljačkaški nacionalizam. A laž kao temeljni biznis etno-nacionalista. Otuda neophodnost međunarodne zajednice da to konačno shvati i interveniše u korist prevarenih i poniženih bh. građana.

MONITOR: Kako komentarišete namjeru političke elite predvođene gradonačelnikom Sarajeva Abdulahom Skakom iz Stranke demokratske akcije da 1. februar ustanovi kao Dan osnivanja Sarajeva, tvrdeći da je to „prvi dan mjeseca u kojem je legalizacija vakufname Isa-bega Ishakovića izvršena“. 

O tome je ovdašnja struka i kritika rekla svoje, upozoravajući da gradovi ne nastaju nikakvim i ničijim aktima i da Sarajevo postoji prije i neovisno o bilo kom datumu te vrste. Nastajanje grada i gradova je istorijski proces, a ne izraz momenta nečijeg akta. Ali, u klimi sveopšte politizacije svega i svačega, očito je da neki vlastoljupci i stranke, linijom manjeg otpora, i logikom slatkorječive patetike, nastoje za sebe izvući pseudo patriotski ili karijeristički kapital. Jer je to mnogo lakše tako, nego istrajnim radom i rješavanjem gomile teških egzistencijalnih problema s kojima se suočavaju ne samo građani Sarajeva nego i cijele BiH.

MONITOR: Tome su se usprotivili istoričari tvrdeći da Sarajevo baštini predosmansku istoriju i tradiciju, jednako kao i osmansku i postosmansku, austrijsku, socijalističku i postsocijalističku. 

Da, slažem se. I upravo to rekoh.

MONITOR:  Da li je jedini motiv za ustanovljenje datuma osnivanja grada Sarajeva to da se dodatno uruše antifašistička istorija Sarajeva i njegov kosmopolitizam?

I u političkom bosanskom loncu, baš kao i onom kuharskom, mnoštvo je mirođija koje mu daju njegovu hedonističku privlačnost i ukus. Prema tome, sarajevska politička kuhinja, vjerovatno je računala i na tu vrstu recepture. Kako bi sebi priskrbila neku vrstu pragmatske i povijesne prednosti. Odnosno, quasi autentičnosti, u teškoj krizom podobro uzdrmanoj životnoj svakodnevnici. Ali, uprkos tome, i baš zato, Valter i dalje brani Sarajevo.

MONITOR: Gotovo sinhronizovano sa protestima u Crnoj Gori, koje organizuje Srpska prvoslavna crkva, izbila je i kriza u Bosni i Hercegovini. Stoje li iza toga koordinirano Beograd i Moskva?

To, logički gledano, više nimalo nije upitno. Jer, npr. ruski ambasador Ivancov, javno, a Beograd prešutno, ne vide ništa dramatično u SNSD-ovom pokušaju i nasrtaju, da se dejtonska administrativna entitetska linija pošto-poto pretvori u (državnu) granicu. Kao što, s druge strane, Moskva i Beograd, pokazuju neskriveno pravdanje za SPC i njene prividno-imovinske žalopojke, a u suštini politički jasno dirigovane proteste širom CG.

MONITOR: Postoji li mogućnost, kako predviđaju pojedini analitičari, da Crna Gora izgubi nezavisnost, da se Republika Srpska odvoji od Bosne i Hercegovine, da Srbija prizna Kosovo?

U svijetu, ovakvom kakav je, ništa nije nemoguće.

Pa ipak, velikosrpski snovi, ma koliko njihovim nosiocima politikantski-perceptivno bili uvjerljivi, su jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo. Ukratko, CG i BiH će ostati i nezavisne i cjelovite. A  Srbija će, logikom životne neizbježnosti, priznati Kosovo. Sve je samo pitanje vremena i mudrosti. Kad to kažem imam na umu čitavo mnoštvo razloga logičke i moralne prirode koji su na strani naših zemalja, a protiv velikosrpskog klero-etničkog ekspanzionizma.

(Monitor)