Kliker.info

Dino Merlin svoj novi album objavit će krajem juna! Ovo je vijest koju je njegova brojna publika s nestrpljenjem iščekivala. Najveća muzička zvijezda na ovim prostorima, jedini muzičar koji je tri puta dupke napunio sarajevski stadion Koševo, oborio sve moguće rekorde i šta sve ne, u ekskluzivnom intervjuu za “Dnevni avaz”, prvom uopće nakon nekoliko godina, otkrio je sve o novom albumu, koji će se pojaviti šest godina nakon CD-a “Ispočetka”.

Merlin je, također, veoma otvoreno govorio o tome je li mu Koševo postalo tijesno, o protestima nezadovoljnih građana, akciji pružanja pomoći žrtvama poplava koje su pogodile BiH, Srbiju i Hrvatsku, nogometnoj reprezentaciji BiH, AMUS-u, optužbama za plagiranje… I, kao što je i sam rekao, odgovarao je na pitanja koja su mu u dugogodišnjoj karijeri prvi put postavljena.

Obično ste albume objavljivali svake četiri godine. Zbog čega sada pauza od šest godina?

– Na početku karijere sam albume objavljivao svake godine, onda se to pomjerilo na svake četiri, a evo sad je prošlo šest od objavljivanja albuma “Ispočetka”. U međuvremenu su se desili različiti projekti, poput Eurosonga, a najviše vremena sam uložio u brojne koncerte širom svijeta, što je zahtijevalo mnogo i vremena i energije. Usto, ne volim žuriti kada su moje pjesme u pitanju. Postoji izreka koja kaže da želja da se stvari urade brzo sprečava da se urade temeljito.

Šta nam u ovome trenutku možete otkriti o Vašem novom djelu?

– Novi album se zove “Hotel Nacional” i, za razliku od prethodnih, nema nijedan duet. U ovoj produkcijskoj avanturi posebno su mi bili zanimljivi instrumentalisti, virtuozni muzičari i producenti. To je jedna od specifičnosti albuma na kojem su sudjelovali vrhunski umjetnici kao što je Husnu Senlendiriči (Senlendirici), klarinetista iz Istanbula, od čijeg muziciranja zastaje dah, a kojeg ste već mogli čuti u pjesmi “Ruža”, potom Joad Nevo (Yoad), producent u čijem su portfoliju albumi muzičara i grupa kao što su Brajan Adams (Bryan), “Pet Shop Boys”, “The Dandy Warhols”, “Goldfrapp”, “Sugarbabes”, “Morcheeba” i mnogi drugi. Tu su švedski, američki i turski umjetnici, kao i domaće snage: Mahir Beathouse, Mahir Sarihodžić i Maja Sar, Dino Šukalo, Sarajlija s berlinskom adresom Vlado Džihan kao i moja “zagrebačka veza” – Baby Dooks i Zvonimir Dusper, koji oplemenjuju i boje album posebnim nijansama. Isto tako, tu je i čitav tim mojih dugogodišnjih saradnika koji nisu muzičari, ali bez kojih ovaj posao ne bih mogao završiti u cijelosti na ovako visokom nivou.

Kažu da su Vaše nove pjesme “ubice”.

– Oni koji su imali priliku čuti pjesme izrazili su svoje impresije koje mi, moram priznati, gode. Konačni sud, koji je na koncu i najmjerodavniji, donijet će moja publika. Ako se mojoj publici svide moje pjesme, onda nisam džaba krečio, što bi naš narod rekao.

Kome prvo pustite Vašu novu pjesmu?

– Prvo ženi i djeci, onda najbližim poslovnim saradnicima.

Nakon posljednja dva albuma “Burek” i “Ispočetka”, u rekordno kratkom roku imali ste koncertne spektakle na stadionu Koševo u Sarajevu. Kakvi su planovi za predstojeću koncertnu turneju? Je li Vam Koševo postalo tijesno?

– Svaki album je pratila turneja koja je počinjala u Sarajevu, na Koševu. Ovaj put ćemo početi drugdje, a završit ćemo na Koševu. Dakle, publika sada već tradicionalni koncert na Koševu može očekivati u ljeto 2015. godine.

Vi ste, bez dileme, najveća muzička zvijezda na ovim prostorima. Koliko je to bio “otežavajući” faktor kada ste pripremali nove pjesme?

– Ovo što ja radim dolazi iznutra i ne vodim baš puno računa o onome što se očekuje izvana. Kad završim pjesmu, prvo na što pomislim je kako će ona zvučati za 10, 20 godina. Volim svoj posao možda i previše, a kada radite nešto što tako silno volite, ne vodite se otežavajućim faktorima. Kakvi god oni bili. Jedino što vas vodi je onaj unutrašnji glas. Pri tome mi moja publika puno znači i ne smatram otežavajućim faktorom činjenicu da publika s nestrpljenjem očekuje moj album. Ne osjećam to kao pritisak, već kao izazov, a i odgovornost.

Kako doživljavate sve ono što se dešava u našoj zemlji, a što je kulminiralo protestima nezadovoljnih građana i njihovim izlaskom na ulice?

– Ne treba biti mudrac da bi se vidjelo da su u ovoj zemlji problemi sve veći i sve brojniji. Živimo u zapuštenom društvu, potpunom eksperimentu ludih i neodgovornih “naučnika”. Zemlji u kojoj je licemjerna međunarodna zajednica ostavila napola dovršen posao, a neki domaći političari upravo od toga napravili poligon za svoje igre bez granica. Ne bih da generaliziram, ali kada govorimo o situaciji u Bosni i Hercegovini, prvo moramo reći da su političari, a dobrim dijelom i mediji koji su u jakoj sprezi s politikom, najveći krivci za ovakvo stanje. Nemire, koji su se nedavno desili, shvatam kao jedno od posljednjih upozorenja političarima da počnu obavljati svoj posao.

Kako se pripremate za Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu? Jeste li Vi među onima koji će svoje obaveze podrediti utakmicama naše reprezentacije?

– Naravno da ću gledati utakmice! Zmajevi su mitološka bića, koja ulijevaju strahopoštovanje i izazivaju divljenje. Takve “Zmajeve” želim gledati u Brazilu. Zaista sam ponosan i presretan da smo konačno dočekali da naša zemlja učestvuje na jednom od najvažnijih sportskih događaja. Pobjeđivali smo velike ekipe, iako smo mala zemlja, zato što imamo velike igrače, i njima najviše pripadaju zasluge za historijski uspjeh prije ijedne odigrane utakmice na Mundijalu. Nadam se da najbolje tek dolazi.

Koliko eventualni uspjeh naših “Zmajeva” u Brazilu može utjecati na cjelokupnu situaciju u bh. društvu?

– Sigurno će pozitivno utjecati na opće raspoloženje i povratiti poljuljani nacionalni ponos svih građana naše zemlje. Ali, bojim se da će to biti kratkoročno, jer od ponosa se ipak ne živi, iako je bez ponosa i samopoštovanja život manje vrijedan. Značajniji utjecaj će imati tek onda kada svi ovi mladi ljudi koji bodre naše reprezentativce i vide u njima uzore shvate da su ti ljudi sve u životu postigli sami, svojim radom, trudom i predanošću. I da im to nije dala država, a kamoli neki političar, niti su čekali da im neko nešto da. To je jedini recept za uspjeh, na bilo kojem polju.

Od Vaša tri spektakularna i neponovljiva koncerta u beogradskoj Areni prošlo je dvije i po godine, ali se još niko nije ni približio onome što ste Vi napravili.

– Nadam se da ću se bar ja ponovo približiti sebi.

Svaka Vaša pjesma u sebi nosi duboku emociju i poruku i rekla bih bogato životno iskustvo. Odakle crpite inspiraciju?

– Živim, volim, putujem, radujem se i tugujem, radoznao sam, nerijetko mi je i teško i mene kao i svakog drugog ponekad zaboli duša. Sve što osjećam, vidim i čujem ostavlja u meni tragove i dođe vrijeme kada to iskustvo postane pjesma.

Ponovo ste jednoglasno izabrani za predsjednika Skupštine Asocijacije kompozitora – muzičkih stvaralaca BiH (AMUS). No, nakon toga oglasile su se neke Vaše kolege iznoseći različite optužbe na rad AMUS-a i na Vaš račun.

– Neki su AMUS zamišljali kao svoj bankomat i priliku da uzmu što im ne pripada ili više nego što im pripada. Pokušali su da provokacijama izazovu puč. Provokacije su uspjele, ali pokušaj prevrata nije. Razumijem da su frustrirani zbog svog neuspjeha.

Mnogi se pitaju zašto je Vama, kao velikoj muzičkoj zvijezdi, uopće potrebno da se upuštate u priču AMUS, jer poznato je da je veoma teško udovoljiti ljudima?

– U tu odiseju sam se upustio na nagovor prijatelja i kolega potpuno svjestan opasnosti koje naš mentalitet nosi kada je novac u pitanju. Mislili su da upravo ja mogu ujediniti autore u pokušaju da zaštite sami sebe, da ću svojim iskustvom i autoritetom donijeti potrebnu prevagu, koja će otvoriti šanse za uspjeh te ideje. Meni, lično, sve to uopće nije bilo potrebno. Ipak, nisam mogao potpuno sebično gledati samo svoj interes, jer je moj interes u ovom slučaju odranije zaštićen, ne samo zbog trideset godina iskustva i rada već i zato što su moji “publisheri”, oni koji štite moja prava i zastupaju moje interese, vrlo ozbiljni i funkcioniraju globalno, a na svjetskoj sceni, kada su autorska prava u pitanju, nema zezanja i jeftinih trikova. I, na kraju, zašto bih pustio neodgovornim ljudima da određuju i prošlost i budućnost autora ove zemlje? Ne bih ja bio ja kada ne bih pokušao nešto promijeniti, iako mi sve to skupa oduzima previše energije i živaca. A možda je istina i ona stara da je čovjek sam sebi najveći dušman.

Na muzičkoj sceni Balkana plagijat je vrlo česta i, čini se, normalna pojava još od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća. I Vas često optužuju da ste plagirali neke od svojih pjesama kao što su, naprimjer, “Mjesečina”, “Kad si rekla da me voliš”, “Paša moj solidni”…

– To su obrađene i kao takve registrirane pjesme. Te “obrade” se čak ne mogu nazvati ni uobičajenom stranom riječju “cover”, jer sam napisao posve nove tekstove, pjesme, koje nemaju istu poetiku i priču. Na svim meridijanima imate bezbroj primjera autora i izvođača koji su u svojoj karijeri obradili jednu ili više pjesama nekog drugog autora. Postoje izvođači koji su izgradili karijeru na obradama tuđih pjesama. I ja u svom repertoaru imam i takvih pjesama, s tim da sam u svojim obradama koristio isključivo muziku drugih autora za vlastite tekstove, za svoje pjesme. To su pjesme koje su registrirane u skladu sa svim propisima i standardima i za te pjesme imam i pismene saglasnosti njihovih autora ili publishera. I moje pjesme na sličan način obrađuju strani izvođači, regionalne i ne brojim. A svi oni koji godinama u ime istine govore laži o meni mogli su, da su htjeli, sve to provjeriti bez ikakvih problema i vidjeti da te pjesme nisu registrirane kao moje. Neki ljudi, čini se, jednostavno vole da mrze. A neki po inerciji šire neistine za koje misle da su istine, a samo su nedovoljno informirani, odnosno dezinformirani od zlonamjernih.
Zašto to nikad prije niste demantirali, mislim na sve te i slične priče?
– Šta sve o meni, draga Larisa, nisu pričali, i šta sve o meni i sad govore! Kada bih odgovarao na svaku optužbu, trebala bi mi tri života i ne bih imao vremena ni da doručkujem. Progutao bi me mulj neistina o meni. A Vi ste prva novinarka koja me to javno pita. Zar Vi mislite da iko normalan može povjerovati u to, da u ovo vrijeme interneta, kada je doslovno sve na hastalu i provjerljivo za minutu, kada više praktično nema tajni, da bi neko poput mene uspješno opstao trideset godina na sceni, s brojnim diskografskim i koncertnim rekordima, da je to tako? To, jednostavno, nije moguće. Svaka pjesma na internetu danas se automatski, softverski, prepoznaje. Probajte osporiti bilo koju pjesmu i tvrditi da je vaša, ako nije, pa ćete vidjeti šta će se desiti.

Na svu sreću, to više nije pitanje šta vi ili ja mislimo o tome, niti šta ko priča o tome, nego se to sve odvija automatizirano. Neke od ovih pjesama koje spominjete imaju samo na YouTubeu više od 15 miliona pregleda. I to ima svoj sasvim konkretan finansijski ekvivalent. Zar neko zaista vjeruje da bi određeni autor ili korisnik autorskog prava pustio nekoga da mu godinama uzima novac tek tako? I to u svijetu surovog kapitalizma i šou biznisa. U svijetu u kojem zbog novca počinju ratovi. Pa, to je smiješno. Da ironija bude veća, tantijemi, odnosno za one koji ne znaju – zarada od emitiranja, npr. od teksta za pjesmu “Mjesečina”, a taj je tekst moje autorsko djelo, ti stihovi koje pjevaju generacije, formalnopravno nisu moji nego tantijemi po zakonu jačeg u cijelosti pripadaju autorima muzike.

Ipak, drago mi je da su te pjesme postale tako popularne na veliko zadovoljstvo autora muzike ili njihovih nasljednika koji dobivaju novac, i to na ovim našim prostorima gdje te pjesme možda nikad ne bi postale takvi hitovi da, između ostalog, nije bilo mojih obrada i moje lirike.

I na samom kraju, padali su rekordni tiraži, pregledi na YouTubeu, stadioni, prestižne svjetske dvorane. Šta još može postići Dino Merlin?

– Nadam se da ću jednom odvojiti važno od nevažnog i da ću nekad shvatiti da na neke stvari ne mogu utjecati i promijeniti ih te da ću se jednom prestati sekirati zbog toga, mada znam da ću se onda sekirati zbog nemoći pojedinca da promijeni stvari.
Mnoge navijačke himne nastale su u našoj zemlji, no najveći uspjesi na sportskim terenima slave se uz Vaš hit “Bosnom behar probeharao”. Kako to objašnjavate?

– Nemam objašnjenje zašto su ljudi odabrali baš tu pjesmu da njom proslavljaju pobjede, a ja sam je napisao u vrijeme kad mi baš i nisu cvjetale ruže. Ali to vam je tako. Ljude možete natjerati na sve osim da nešto vole.

Jeste li sami sebi najgori sudija?

– Jesam. I tužilac i sudija. I kritičar. I pri tome uvijek nemilosrdan prema samom sebi.

Nije tajna da ste neizlječivi perfekcionista. Je li tačno da pjesmu znate pripremati i po deset godina? Čula sam da je “Ptica bijela” trebala biti uvrštena na “Burek” (2004.), ali je objavljena tek na “Ispočetka” (2008.)?

– Na nekim pjesmama dugo radim, a neke pjesme često ostavim sa strane, da sačekaju dok ne dođe njihovo vrijeme. Jesam perfekcionista, ali da 10 godina radim na svakoj pjesmi, do sada ne bih imao nijedan objavljen album. Ipak, istina je da je “Ptica bijela” bila završena kada sam pripremao “Burek” i trebala se naći na tom albumu 2004., ali je uvrštena u svom konačnom obliku na “Ispočetka”, što se pokazalo dobrom odlukom.

Na ovom albumu, naprimjer, imam pjesmu koju sam napisao prije 14 godina. I tek sad je došlo vrijeme za nju.

Jedna ste od prvih javnih ličnosti koja se direktno uključila u akciju pružanja pomoći žrtvama poplava koje su pogodile BiH, Srbiju i Hrvatsku. Poslali ste kamione pomoći na različita mjesta u našoj zemlji i regionu. Kako doživljavate ove katastrofalne poplave?

– Razmjere tragedije koja je pogodila mnoge krajeve naše zemlje i regiona su stravične. Materijalna šteta, po svoj prilici, prelazi štetu ratnih razaranja. Nažalost, za mnoge naše građane tragedija koja se desila je samo statistika, na još veću žalost onih koji su na svojoj koži sve to osjetili, za njih više ništa nije isto. Moja pomoć je zanemariva u odnosu na požrtvovanost brojnih hrabrih ljudi koji nisu čekali političare da se probude iz hibernacije u kojoj ih, u pravilu, svaka nevolja ovog naroda zatekne, već su sami dali sve od sebe i pomogli kako i koliko su mogli.
Bojim se da će se mnogi još dugo oporavljati od posljedica, a mnogi se neće, vjerovatno, nikada moći vratiti na staro. Čini se kao da žrtve poplava i njihovi problemi već postaju vijest koja mnoge ne zanima.

Larisa Sarajlić-Ramović (Avaz)