Kliker.info

Cirkus sa vagonom punim radioaktivnog željeza, koji zenički "Mittal Steel Zenica" posljednjih dana bezuspješno pokušava vratiti mađarskom pošiljaocu, dokaz je kako u našu zemlju bez ikakvih problema može ući svakakav otpad, čak i onaj koji predstavlja veliku opasnost po ljudsko zdravlje.S druge strane, BiH ne samo da ga ne može tek tako lako vratiti nazad, nego se, bez ispunjenja najstrožijih propisa, ne može ni riješiti svojih zastarjelih i davno iz upotrebe izbačenih ulja u trafostanicama i drugim elektropostrojenjima. Sjetimo se samo višemjesečnih drama sa "Mittalovim" piralenom i njegovim izmještanjem iz BiH.
Danima su građani raspamećivani pričama o odabiru firme koja će to kancerogeno jedinjenje izmjestiti i to, naravno, uz prethodno ispunjavanje svih evropskih kriterija zaštite. Taman što su malo odahnuli, a nakon što je konačno opasno ulje stiglo na odredište u Francusku, gdje je uništeno, uslijedila je nova panika. Vagon pun radioaktivnog željeza stigao je prije više od deset dana u Zenicu, a da niko prilikom njegovog dopremanja nije znao (?!) da se radi o teretu iz kojeg prijeti opasno zračenje.Osim što se pokazuje da prethodno nisu izvršene sve adekvatne provjere u Mađarskoj i zatraženi jasni dokazi od isporučioca da nam šalje (bez)opasan materijal, ovdje se vraćamo i na staru priču o poroznosti bh. granica. Preciznije, graničara.U svakoj normalnoj zemlji, naime, nemoguće je da se desi da preko njene granice tek tako prijeđe vagon radioaktivnog željeza. Dokaz tome ne trebamo daleko tražiti. On se nalazi pod nosom i to upravo na slučaju "zeničkog vagona". Ne samo da saglasnost za tranzit starog gvožđa preko svoje teritorije nije dala Hrvatska, nego ni Mađarska, koja nam ga je i poslala. Naravno, obje države, za razliku od naše, žele maksimalno da se osiguraju od bilo kakve opasnosti po svoje građane. A ko ovdje vodi brigu o građanima?   Mirela Kukan (avaz)