Kliker.info

Posljedice napada u Parizu neće biti ograničene samo na Francusku. Zajednički život neće biti jednostavniji, ali nema razloga da se sumnja u mogućnost mirnog suživota.Napad nije došao potpuno neočekivano. Satirični list “Charlie Hebdo” je već 2006. godine objavio karikature poslanika Muhameda iz danskog lista “Jyllands Posten”, koje su izazvale bijes muslimana u cijelom svijetu.

Piše : Christoph Hasselbach (DW)

Tada su izvedeni brojni napadi u islamskim zemaljama na danska i predstavništva drugih zapadnih zemalja. 2011. godine je podmetnut požar u redakcijskim prostorijama lista “Charlie Hebdo” u Parizu. To međutim nije odvratilo list od toga da Muhameda i islam i dalje predstavlja na satiričan način, između ostalog i u posebnom izdanju nazvanom “Šerijat” u kojem kao “glavni urednik” stoji ime Muhamed. Vjerojatno nije slučajno ni to da je na naslovnoj stranici posljednjeg izdanja slika Michaela Houellebecqa. Ovaj pisac je upravo objavio svoj izuzetno sporni roman “Podčinjavanje” u kojem Francuskom vlada predsjednik musliman.

Smije li jedan list zbijati šale na račun jedne religije i njenih svetinja? Naravno da smije, u okviru zakona koji vladaju u toj zemlji. “Charli Hebdo” je stalno žestoko ismijavao papu te dobio i sudski spor sa jednom katoličkom organizacijom. Katolički kršćani mogu biti beskrajno uznemireni zbog satire na račun pape, ali oni je podnose. Ovdje se ne smije umiješati ni neka vlada. S pravom je 2006. godine u sukobu oko karikatura Muhameda tadašnji danski premijer Anders Fogh Rasmussen odbio poduzeti zakonske korake protiv takvih “blasfemijskih predstavljanja” kako su ih osudili muslimani širom svijeta. Slobodno, demokratsko društvo to mora izdržati. A jedna država mora moći očekivati da to podnesu i njeni građani. Ne može biti posebnog tretmana za muslimane.

Nakon jednog ovakvog užasavajućeg napada možda će neko pokušati da pozove na uzmicanje: “Vi satiričari islama, ne pretjerujte, molimo vas smirite se sada malo. Ne želimo religijski rat.” Ipak upravo to bi bilo ono što atentatori žele – dobrovoljno ograničavanje slobode. Jedna takva ucjena ne smije funkcionirati.

Začarani krug

Ipak, čovjeku zastaje knedla u grlu pri pomisli na posljedice napada. Ionako velika napetost u Francuskoj sada će se dodatno povećavati. Zemlja ima veliki broj muslimana. Mnogi od njih su nezaposleni, žive na marginama društva. Policija se više ne usuđuje ući u pojedina geta. Na drugoj strani desnoekstremistički Nacionalni front huška protiv stranaca i posebice protiv muslimana. Na izborima za Europski parlament u maju prošle godine Nacionalni front je bio najjača stranka. Njegovi birači će sada smatrati da su imali pravo. Neraspoloženje protiv muslimana će rasti, bijes među muslimanima također. Sve to je začarani krug.

A posljedice neće biti ograničene samo na Francusku. Praktično u svakoj zemlji EU su proteklih godina ojačale stranke koje su neprijeteljski raspoložene prema strancima. One će sada reći: “Pogledajte, muslimani jednostavno ne pripadaju nama. Oni se ne mogu integrirati.” Čin jedne sićušne manjine unutar jedne manjine onda brzo postaje simbol za cijelu religiju i njene pripadnike. I u Njemačkoj bi pokret Pegida mogao smatrati da je Zapad još više ugrožen od navodne islamizacije. Ne smijemo se zavaravati, zajednički život u društvu neće biti jednostavniji. Utoliko je važnije ostati sabran. Da, ovo je jedan strašan napad na našu slobodu, koji se ničim ne može opravdati. Ne dozvoljavamo da nam je iko oduzme. Ali mi također ne smijemo dozvoliti da nam bude oduzeta naša tolerancija. Ne postoji razlog za stavljanje svih muslimana pod generalnu sumnju ili za sumnju u model mirnog zajedničkog života.