Kliker.info

Tvrdnjom da je ovakav istup Brajkovića "logična reakcija", vrli kadar SDA, Hadžipašić, potpuno je rasvijetlio politiku koju vodi i naslutio motive svog zalaganja da se privatizacija "Aluminija" provede onako kako to želiBrajković. A to, bez ikakve sumnje, znači da kupac "Aluminija" može biti samo onaj kome to dozvoli Brajković i niko više!Prema pouzdanim saznanjima "Dnevnog avaza", direktor Brajković direktno lobira da kupac "Aluminija" bude švicarski "Glenkor". Za čišćenje puta za ulazak ove kompanije i osiguranje jeftine državne struje za proizvodnju putem garancija Vlade FBiH, što bi "strateškom partneru" osiguralo ekstraprofit, jasno, Brajkoviću su obećana milionska sredstva.No, Brajkoviću za to treba i snažan jatak. Utjecajni direktor, prema svemu sudeći, pronašao je svog glavnog operativca u liku Ahmeta Hadžipašića. To potvrđuju Hadžipašićeve izjave, a posebno njegova djela. Naime, odlučnost Hadžipašića da se privatizacija "Aluminija" ne smije obaviti u skladu sa zakonom, dakle javnim tenderom, već isključivo pozivnim tenderom kojim bi, pod plaštom brige za razvoj kompanije i sigurnost radnika, prilika za kupovinu kombinata bila data samo podobnima (naslućujete i kome), te zahtjev FERK-u da dopusti jeftiniju električnu energiju velikim potrošačima, prije svega "Aluminiju", daju osnova zahtjevu javnosti da od premijera Hadžipašića traži objašnjenje zašto umjesto zakona i propisa slijepo provodi hirove Brajkovića. Na ovom tragu postavlja se pitanje zašto premijer Hadžipašić straši javnosti tvrdnjom da zahtjev za poštivanje zakona u procesu privatizacije "Aluminija" biti katastrofalan za radnike i državu i pri tome ističe da "ovi koji ruše proces" cio slučaj vraćaju na 1992., odnosno 1997. godinu i na "proces arbitraže koji traje godinama"?Uistinu, isključe li se ratna dešavanja, možda bi i najbolje bilo cio proces vratiti na sami početak, u devedesete, kada je "Aluminij" bio 100 posto državno vlasništvo. Šta je tu sporno? Možda bi povratkom u tu godinu Hadžipašić postao svjestan da "Aluminij" zaista nije Brajkovićeva prćija, već kombinat u kojem su svoj radni vijek provele, pa i živote ostavilehiljade Mostaraca i Hercegovaca, odnosno država koju on predstavlja. Tada bi se moglo trijezne glave ispitati kako je država od 100-postotnog postala vlasnik nešto manje od četvrtine vlastite kompanije?! Umjesto što javnost plaši povratkom u 1997., kada je realizirana Brajkovićeva pljačka stoljeća, možda bi bolje bilo da Hadžipašić iskoristi svoj utjecaj i založi se da državni organi, uključujući i finansijsku policiju, napokon uđu u "Aluminij" i izvrše detaljnu kontrolu promjene vlasništva nad "Aluminijem". A možda se kontrole istražnih organaBrajković, pa s tim u vezi i Hadžipašić, najviše plaši. Realizirajući Sporazum "Aluminija" i Vlade FBiH, Brajković je vjerovao da je napokon uspio legalizirati sve što je radio u proteklih deceniju i po, te da je, što mu je posebno bitno, uspio izbjeći kontrolu istražnih organa ove države. Uz to, sumnjivim dovođenjem "Glenkora" u "Aluminij" osigurao bi sebi i budućim pokoljenjima bogatstvo, a u javnosti bi ostala neokrznuta njegova uloga velikog Hrvata i uspješnog biznismena. Zahvaljujući federalnom ministru Vahidu Heći, takav scenarij se nije i neće realizirati. Štaviše, prema provjerenim informacijama "Avaza", istražitelji Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), a prema nalogu Tužilaštva BiH, pripremaju veliku istragu i spremni su da napokon uđu u "Aluminij" i započnu kontrolu o onome što se dešavalo u ovom kombinatu. Otud i velika panika Mije Brajkovića. Uvodeći legalne organe u "Aluminij", Vahid Hećo je na putu da dovede državu u mostarski kombinat kako bi se Brajkoviću napokon dokazalo da su prošla vremena u kojima su on i njegovi bliski saradnici poput bogova uživali u ratnom plijenu paradržave "Herceg-Bosne". Otvarajući slučaj "Aluminij", ministar Hećo ukazao je na neophodnost provedbe potpunerevizije privatizacije i u ostalim bh. gigantima kako bi se konačno uvidjelo na kojim osnovamamnogi današnji ratni profiteri uživaju u blagodatima koje su svojim

radom izgradile generacije Bosanaca i Hercegovaca.Svakom iole normalnom građaninu BiH bilo je nejasno zašto Mijo Brajković insistira da početni bilans "Aluminija" bude mizernih 150 miliona KM i da otprilike po toj cijeni kompanija bude prodata onoj kompaniji koju odredi sam Brajković. Nije li žalosno da nas neko uvjerava kako je ispravno prodati kompaniju za 150 miliona kada sam Brajković u javnost iznosi činjenicu da je godišnji izvoz "Aluminija" veći od 260 miliona maraka?! Zašto je Brajkoviću problem da država i radnici od prodaje "Aluminija" dobiju i podijele daleko više do 150 miliona, možda čak i milijardu KM? Zašto mu smetada ta sredstva država iskoristi za investicije, a hiljade bivših radnikausmjeri u otvaranje vlastitih biznisa? Da li je to samo njegov ili problem velikog kupca koji želi doći u posjed profitabilne kompanije?Mijo Brajković je u poratnim godinama, zahvaljujući novcu uloženom između ostalog i u mnoge "nezavisne" medije, stekao titulu jednog od uspješnijih biznismena u ovom dijelu Evrope. No, iza svega se krije ratni profiter koji je, dovodeći na rub propasti"Elektroprivredu HZHB", od koje je uzimao jeftinu električnu energiju,uspijevao ostvariti ekstraprofit prodajući u svijetu supertraženi aluminij.
Taj profit nisu mnogo osjetili Hercegovina i Mostar. U najvećoj mjeri osjetila je politika koja je podržavala Brajkovića, ali i on i njegovi najbliži saradnici. Svima ostalima Brajković daje mrvice, predstavljajući to skoro kao božanski gest. Osim toga, postale su smiješne Brajkovićeve tvrdnje da "Aluminij" najviše doprinosi bh. privredi kao naš najveći izvoznik. Veoma dobro zna da je ista ta kompanija i najveći uvoznik u našoj zemlji.

Faruk Vele (Dnevni avaz)