Kliker.info

Dva su Memfisa (Memphis). Stariji,egipatski, utemeljen je 2200. godinaprije nove ere na obali Nila. Mlađi jena obali Misisipija, država Tenesi, SjedinjeneAmeričke Države. Stariji je znamen pojednom faraonu. Mlađi po tri kralja. Zovu ga“City of 3 Kings”. Faraon je Ramzes II. Njegov Memfis je razorilo vrijeme. On preživiou par spomenika, od alabastera. Za turiste.Kraljevi američkog Memfisa su Elvis Presli -kralj rokenrola, BB King – kralj džeza i Martin Luter King – kralj sanjara u pravedniji svijet. Elvis i BB King su rođeni u Memfisu. Martin je ubijen u njemu. BB King je živ, ima restoran u rodnom gradu. Elvis i Martin imaju Muzej.U Menfisu, ovom američkom je i prof.dr Kenan Arnautović. Neuro hirurg.Njegov je posao – ljudski mozak.- Radim na Semmes-Murphey klinici za neurohirurgiju,najvećoj neurohirurškoj klinici u zapadnom svijetu. Tu sam već sedam godina. Uradim,prosječno, tri stotine operacija godišnje na mozgu i kičmi, uglavnom u dvije bolnice: Baptist East Memorial Hospital i Methodist Germantown Hospital u Memfisu.

Član sam Upravnog odbora Klinike i Assistant Professor neurohirurgije na Univerzitetu Tenesi u Memfisu. U Americi se za bilo koji od tri nivoa profesure kaže skraćeno –profesor. Kenanovi roditelji, majka Azijada i otac Ibrahim,rođeni su u Travniku, gradu koji je mlađi od egipatskog,a stariji od US Memfisa. Nije imao faraone i kraljeve. Imao je sijaset vezira i nobelovca Andrića. Travnik se internet diči trenerom Blaževićem, pjevačem Vajtom, glumcem Pejakovićemi Davorom Džaltom, najmlađim doktorom istorije umjetnosti u Njemačkoj i jugoistočnoj Evropi. I treba. Ali, sa četrdesetak radova u neurohirurškim žurnalima, desetak poglavlja u knjigama i sedamdesetak izlaganja na neurohirurškim kongresima, simpozijumima i univerzitetima u SAD, Italiji, Švajcarskoj, Sarajevu…; sa tri rada na naslovnoj najprestižnijeg neurohirurškog časopisa u svijetu, Journal of Neurosurgery u kojim je, po prvi put u istoriji, na osnovu sopstvenih istraživanja, opisao do tada nepoznate detalje, strukture i operativne zahvate – čopkom Travničanom a rođenjem Sarajlijom Kenanom – diče se  Memfis i medicina. I otac Kenanov, Ibrahim, za ponos je veterini i Africi. Smatra se najvećim svijetskim autoritetom u oblasti anatomije kamila.Kamila je beduinu svetija nego Indusu krava. Te se veliko kʼo Vlašić i Igman nameće pitanje: šta u slučaju Arnautovića čekaju internet Travničani i Sarajlije!?

– Moja majka Azijada i otac su rođeni u Travniku.Majka završila farmaciju, otac veterinu u Zagrebu,pa se nastanili u Sarajevu. Rođen sam na Grbavici, haustrorče, navijač Želje. Sve škole sam završio u Sarajevu. Pošto je otac više godina predavao anatomiju na univerzitetima u Kartumu i Tripoliju, dio osnovne sam završio u Kartumu, Sudan. Tamo sam naučio engleski. Od oca sam, kroz anatomiju, naslijedio ljubav prema medicini i hirurgiji. I on i majka žive u Sarajevu. Otac je držao katedru na Veterini. Još je aktivan u nastavi. I brat Samir, inženjer građevine-statičar sa porodicom živi u Sarajevu. Imam mnogo rodbine u Sarajevu, Travniku, Zenici i Tuzli, a dio živi u Njemačkoj, Francuskoj i Švedskoj. Ovdje sam sa suprugom Sanjom i kćerkama Askom i Alisom. Supruga je trenutno Home engineer -kućni inžinjer. Malo u šali malo u zbilji, ali u Americi je to posao sa punim kapacitetom. Brinuti se za kuću, djecu, račune, popravke i mnoge druge stvari je izuzetno težak i odgovoran posao i ja sam jako zahvalan na tome. Aska je student prve godine premedicine na George Washington Univerzitetu u Washington DC, a

 Alisa srednjoškolka u Memfisu. Aisa, lijepog imena iz Zemlje čudesa, rođena je u Americi. Sa Kenanovom supurgom Sanjom i starijom kćerkicom Askom mimoiđoh se u Splitu maja ʻ92. Dočekah konvoj sarajevskih majki i djece koji su paljanski Srbi tri dana držali na Ilidži. Taj konvoj pamtim i patim po djevojčici od desetak godina, ime zaboravih, koja je za ta tri dana (i slovima: tri) – posijedila.- Kada je počeo onaj nesretni rat radio sam kao neurohirurg u Kliničkom centru u Sarajevu. Svašta je prešlo preko glave i ruku – operacije,smrti, mnogi spaseni pacijenti. Uz sve – žena i dijete taoci. Njima nisam mogao pomoći. Godinu i nešto kasnije, na vijest da je Ratna bolnica u Mostaru na rubu kolapsa, sa dvojicom kolega –hirurga i anesteziologom po naredbi Armije BiH morao sam hitno dole. Proboj preko Igmana, pa dan pješačenja preko Prenja, gađali nas VBRovima.

Mostar je tada bio Hirošima, pakao. Konc logor Sarajevo je za Mostar bio Las Vegas…Nakon 2,5 godine u Zagrebu sam vidio ženu i kćerku. Moja Sanja je pravnik, radila kao sudija Osnovnog suda I u Sarajevu prije rata. A u Zagrebu smo s kćerkom u stanu rođaka, bez prihoda,bez posla… Odlučimo u Ameriku. Obratimse Ossama Sam Al-Mefty-u, najvećem neurohirurgu na svijetu, šefu Klinike u Little Rock Arkansasu kojeg sam slučajno upoznao ʻ88. u Hanoveru na jednom simpozijumu. Tada je već bio poznat po pionirskim operacijama baze lobanje. Poslije smo se dopisivali i on me je  ohrabrivao da dođem kod njega na specijalizaciju šest mjeseci-godinu. I kada je počeo rat, pisao je, nudio pomoć jer je od prvog dana vjerovao u mene. Javim mu se, dakle, kaže: “Dobro došao !” Preletimo i – ispočetka. I život i medicina.Morao sam ispolagati sve ispite pa se izboriti za specijalizaciju iz neurohirurgije, po drugi put, po Američkom programu. Tu je specijalizaciju najteže dobiti od svih medicinskih specijalizacija u US i konkurencija je enormna. Nema veza ni vezica. Ideš u bubanj, boduju se svi aspekti i poredaju rang listu. Onda je išla subspecijalizacija iz hirurgije – baza lobanje. Sve skupa nekih osam godina. Na kraju su me profesori Al-Mefty, Yasargil i Ali Krisht, svjetski autoriteti ponudili da ostanem u Littlu Rocku kao profesor, ali je u meni proradio nemir i želja da se dokažem tamo gdje me niko ne zna. Tako dođem u Memfis.Naravno, ostao sam u bliskim kontaktima sa svima njima u Little Rocku, često odem kao gostujući profesor, održim predavanje.A sanjam Bosnu. I Hercegovinu.Kad god odem u Sarajevo moram otići ido Travnika. I do Mostara da vidimljude s kojim me je vezao rat.

I Stari most da vidim. Od prije četiri godine redovno posjećujem Kliniku za neurohirurgiju u Sarajevu. Održim neko predavanje ili organizujemo simpozijum sa kolegama tamo. Ove godine smo kolega Rick Boop i ja obavili tri operacije u Sarajevu i taj program planiramo nastaviti i proširiti, naravno ako bude interesa. Iz te ljubavi prema starom kraju sa Mirsadom Hadžikadićem prije tri godine krenem naše uspješne ljude u Americi okupljati u jednu organizaciju – Akademiju.Svi nam rekli: manʼte se ćorava posla.Deset ljudi na prvom sastanku. Sada već šezdeset-sedamdeset članova. Planiramo dane Akademije u Sarajevu u oktobru ove godine. I, da skratim. Imao sam sreću da dobijem najbolji mogući trening iz neurohirurgije na svijetu. Ljudi su mi pomogli ali sam sve stekao teškim, mukotrpnim radom. Sada kada imam znanje i iskustvo, ali i mnogobrojne prijatelje iz svijeta američke neurohirurgije, želim da Sarajevo, Tuzla, Banjaluka i Mostar budu vodeći centri neurohirurgije i da tu dolaze najbolji američki neurohirurzi kao mentori, edukatori i supervizori,sve dok više ne budu potrebni.Želim da specijalizacija iz neurohirurgije u BiH jednoga dana bude ista onakva kakvu sam ja imao sreću proći u Americi. Stvoriti tim mladih neurohirurga koji su bolji od vas učiniće vas većim, a ne manjim. Učiniće vas sretnim.

Imam taj san i plan u glavi i postepeno to pokušavam realizirati. Po Darvinu: kičma i mozak nas čine ljudima.Uspravnim i razumnim. Čovjekov mozak je kosmos sažet u najsavršeniji pulsirajući kompjuter. Svejedno ko je stvarao svijet udesio je tako da najdragocjeniji organ zaštiti blindiranim trezorom lobanje.To što zovemo život, unutra je. Srce je marljiva pumpa, duša lijepa pjesnička izmišljotina, sve ostalo važne, pomoćne službe. Mi – to je samo mozak. Uzavreli svemir želja i neizrecivih mogućnosti. Dr Kenan operiše kičmu i mozak. Za što se, pored školovanja, mora imati nešto po sebi. Ili se ima, ili se nikad ne može naučiti. Operativni zahvat na ljudskom mozgu je božanski posao.Nema škole za bogove, alʼ ima nešto božansko u odabranim ljudima. Po čemu su veliki. Veliki ljudi se ne razlikuju od čovjeka,ali ih nije teško uočiti. Oni imaju bar jedno čulo više. Kenanovo je u prstima i u snu.Američki je, po svim standardima, ostvario.Sad pomaže drugim da dosanjaju svoje.P.S. Dok skicirah novinski portret prof. dr Kenana Arnautovića činilo mi se da US Memfisu dopisujem četvrtog, živog kralja. A Sarajevu i na Travniku podsjetnik da je vrijeme za update – aktuelnu dopunu internet stranica kojim se predstavljaju svijetu. Odnekud me dodirnu ona u kojoj narod Bosnu pjeva “divna, mila lijepa, gizdava”.Sa dvostihom:“U tebi su gore mnoge, gore visoke aj, proslavljene gore mnoge Bosne ponosne… ”Ima ljudi koji nadrastu gore i planine. Proslave Bosnu i učine ponosnijom.   Mišo Marić (Bosanska pošta)