Kliker.info

Priča o navodnim zločinima u Dobrovoljačkoj ulici, kao i priče o napadu na zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine i dešavanjima na Aerodoromu Sarajevo nisu planirane ni 2. ni 3. maja 1992. godine, nego mnogo ranije, kada je odlučeno da se to desi, rekao je u ekskluzivnom intervjuu Boro Bjelobrk, nekadašnji poslanik u Skupštini SR/RBiH, kojem su iz SDS-a prijetili smrću kako bi ga, kao Srbina, odvratili da glasa za održavanje referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine u Skupštini.

Bjelobrk je govorio o tome kako gleda na dešavanja od 2. maja 1992. godine kada su pripadnici bivše JNA napali zgradu Predsjedništva BiH i danu kada je nakon povratka sa pregovora o bivšoj Jugoslaviji održanih u Lisabonu o zarobljen predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović.

Nismo uspjeli sačuvati onakvu BiH kakvu pamtimo

“Drugi maj je podsjećanje na muku, na nevjericu, nadu da ipak neće biti tako kako se prijetilo. S druge strane, 2. maja još možda nismo ni bili svjesni koliko su ozbiljni ljudi Bosanci i Hercegovci bili, istovremeno i ljuti i spremni da se suprotstave svakoj agresiji, svakom belaju. Tako da sada, sa ove distance, kada gledate na 2. maj, bar mi imamo malo pomiješana osjećanja. S jedne strane, ja sam ljut na sebe što nisam ipak i prije shvatio o čemu se radi. Sve nisam vjerovao da bi se dotle moglo ići. A, s druge strane, ponosan sam što pripadam generaciji koja se suprotstavila zlu”, naveo je Bjelobrk.

Za uporne tvrdnje srpske strane kako je Dobrovoljačka ulica, napad na kolonu bivše JNA koji se desio dan kasnije, 3. maja, režirana i planirana kao osveta, Bjelobrk kaže da niti su opravdane niti istinite.

“Ne gledam uopšte na to tako, da je nešto uslijedilo kao dio plana. Mi smo četiri godine bili u ratu. Rijetke su situacije gdje se nešto planiralo dan za dan. Taj 3. maj, ta njihova provokacija, bila je ranije planirana, kao što je i 2. maj ranije bio planiran. Samo, ja spadam u one naivce koji to na vrijeme nisu shvatali. Jer, priča o Aerodoromu Sarajevo, Lisabonu, priča o Dobrovoljačkoj uopšte nije priča od 2. i 3. maja. To je priča koja je – bar sam sada siguran – puno ranije planirana, kada je i odlučeno da se desi”, naglašava Bjelobrk.

Kao poslanik Skupštine SR/RBiH koja je izabrana na prvim demokratskim izborima u Bosni i Hercegovini 1990. prisjetio se dešavanja koja su obilježila put ka nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Na pitanje da li danas možda smatra da je pogriješio što je kao poslanik glasao za održavanje o referenduma o nezavisnosti BiH, Bjelobrk odgovara: “Kakvi pogriješio, šta vam pada na pamet? Brišite to, što me pitate?”

Iako nikada ne bi promijenio svoju odluku, ni tada ni sada, Bjelobrk, ipak, priznaje da mu je žao što nije sve onako kako se očekivalo, za što se tada zalagalo i borilo.

“Žao mi je što moja generacija, ipak, nije uspjela da sačuva onakvu Bosnu i Hercegovinu kakvu pamtimo iz 70-ih i 80-ih godina. Ipak je ona narušena. I to je moja žal za mladošću, pravo da kažem. Ali, vjerujem i želim baš i da umrem sa tom nadom da će mladi Bosanci i Hercegovci pametno, promućurno ponovo stabilizovati ovu zemlju i napraviti je zemljom dostojnog, lijepog života”, navodi Bjelobrk.

Za zaborav zaslužnih krive sadašnje generacije, a ne mladi

Boro Bjelobrk je bio poslanik Skupštine SR/RBiH kojem su iz SDS-a prijetili smrću ne bi li ga kao Srbina odvratili da glasa za referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Te prijetnje ga nisu pokolebale, ali je ekskluzivno za Anadolu Agency odlučio da prokometariše da li ga je tada bilo strah zbog prijetnji.

“Svjedok ste moga postojanja. Da sam se bojao, onda se ne bih ponašao tako. Ali, to nije bilo zato što sam imao neku posebnu hrabrost. Ponašao sam se kao i svi drugi ljudi. Ključna je odluka da vi ne pristajete na neko zlo oko vas. To je starije od bilo kakvog straha ili bojazni. U svakoj drugoj varijanti vi gubite svrhu postojanja”, naglašava Bjelobrk.

Sa Bjelobrkom smo razgovarali i o tome da li je BiH zaboravila na ljude koji su u ratu dali svoj doprinos, poput Gorana Čengića, Ljubice Berak… i da li je to neopravdano.

“Sada me dirate u dušu. Naravno da se to nije smjelo desiti. Ja bih ipak to htio zamijeniti sa nadom u mlade ljude. Kamo sreće da i mene zaborave, a da sebi naprave ambijent u kome će pošteno i čestito živjeti. Naravno, da bih volio da se sjete i Gorana i mnogih drugih, prije svega, meni dragih mojih Sarajlija, mojih drugara. Goran je bio moj prijatelj. Ali, ne zaboravite, dio ove generacije ne dozvoljava to Goranu i sličnim. Nisu mladi krivi za to”, poručio je Bjelobrk.

Slušati ljekare, a ne političare, slušati stručnjake, a ne politikante

O tome kakvu Bosnu i Hercegovinu moramo graditi u budućnosti, Bjelobrk bez dvojbe kaže da moramo pružiti ruku jedni drugima.

“To je pod broj jedan. Reći: ‘Komšija, dobar dan, kako si?’ I sve što imate dijelite sa komšijama i sa najbližim. Nemojte se svoditi samo na porodicu, na vjeru, na naciju. Bosna i Hercegovina je mnogo lijepa i mnogo široka zemlja. Kada ljudi počnu dijeliti sva ta dobra koja imaju uza se ili sa sobom, tada će Bosna i Hercegovina biti sigurna i napredna”, kaže Bjelobrk.

Vrijeme samoizolacije zbog pandemije koronavirusa provodi šetajući psa, koji mu je velika ljubav, ali vjeruje kako će bh. narod i virus pobijediti kao što je pobijedio granate i snajpere u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini.

“Hoćemo, opet ćemo pobijediti. Samo, ja bih bolio da na ovom virusu naučimo definitivno jednu lekciju. Kada je bolest u pitanju, slušajte ljekare, nemojte političare. Jer, sutra, kada budemo dalje išli da radimo, da se razvijamo, slušajte stručnjake, nemojte slušati politikante. Valjda ćemo jednom to naučiti”, naglasio je Bjelobrk.

Almir Terzić (AA)