Kliker.info

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.Elem, nakon općih izbora Mujo i Suljo dobili honorarni posao na prebrojavanju glasačkih listića u Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine. Otvaraju tako zapečaćene kutije i pažljivo zbrajaju glasove, pa zbrajaju i listiće iz Ljubuškog – Mujo ih broji, a Suljo zapisuje, pa pita: “Koliko imamo SDP-ovih glasova?” “Nijedan”, spremno će Mujo. “Nijedan?!”, sumnjičavo ga pogleda Suljo. “Jesi li ih dobro izbrojio?”

Piše : Boris Dežulović (Oslobođenje)

“Aha”, odgovori mu ovaj, “triput”.

Sad, je li zbog toga, je li do Muje koji je tri puta brojao SDP-ove glasove, tek dvadeset je dana prošlo od općih izbora u Bosni i Hercegovini, a još nisu izbrojani i objavljeni točni konačni rezultati. Iako ih je Centralna izborna komisija najavila ovog ponedjeljka, opet smo čuli kako utvrđeni rezultati i nisu baš definitivno konačni, i kako bi sljedećih dana moglo biti i nekih manjih promjena.

Osamdeset pet posto listića prebrojano je u četrdeset osam sati nakon zatvaranja birališta, kad smo ono saznali takozvane preliminarne rezultate izbora, a ostalih petnaest posto, eto, broji se pune dvije hefte. Od milijun i šest stotina glasača što su izašli na izbore, osamdeset pet posto iznosi gotovo milijun i četiri stotine, što znači da Centralnoj izbornoj komisiji treba evo više od dva tjedna da bi izbrojala dvjesto hiljada listića.

Je li dakle do Muje, ili su članovi izborne komisije dva dana nakon izbora, izbrojivši osamdeset pet posto listića, pobjegli iz države i čitav posao ostavili Muji i Sulji, tek sporijeg brojanja svijet nije vidio.

Ove nedjelje, na primjer, u Brazilu je održan drugi krug predsjedničkih i guvernerskih izbora, glasalo je stotinu i dvanaest milijuna ljudi – dakle osamdeset puta više nego u Bosni i Hercegovini! – a Vrhovni izborni sud Brazila službene je rezultate izbora objavio već sutradan. Brazilskim brojačima, ukratko, za stotinu i dvanaest milijuna glasova treba jedan dan, a Centralnoj izbornoj komisiji BiH za dvjesto hiljada cijelih petnaest dana. Što znači da se listići u Bosni i Hercegovini broje – samo trenutak da izračunam – osam i pol hiljada puta sporije nego u Brazilu!
Osam i pol. Hiljada. Puta.

Što dalje znači da bi službene rezultate izbora u Brazilu – kad bi Vrhovni izborni sud u Brasíliji posao povjerio stručnjacima iz Centralne izborne komisije BiH – saznali za Novu godinu 2038.! Ali bi zato Brazilci ovoga ponedjeljka konačno saznali da je u drugom krugu predsjedničkih izbora održanih u decembru 1989. pobijedio Fernando Collor de Mello.

Prije četiri godine, od 1. do 10. novembra 2010. – evo još jedna zgodna zajebancija, svidjet će vam se – u Narodnoj Republici Kini održan je popis stanovništva. Milijardu tristo sedamdeset milijuna petsto trideset šest hiljada osamsto sedamdeset i pet ljudi izbrojali su pedantni Kinezi, uredno ih svrstali po spolu, dobi, naciji, vjeri i stručnoj spremi, podijelili na gradove i sela, popisali im kuće, stanove, njive, televizore i stoku, pa sve to posložili u tablice, ilustrirali grafikama u boji, uvezali i službeno objavili 28. aprila 2011. – jedva dakle pet i pol mjeseci nakon popisa!

Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini, s druge strane, trajao je za početak upola duže, petnaest dana: od 1. do 15. oktobra prošle godine.

Prije dva tjedna, eto, navršilo se točno godinu dana otkako je u BiH završen popis stanovništva, a rezultati se i dalje čekaju. Baš ovoga ponedjeljka – dok je Centralna izborna komisija iznosila beskonačne rezultate izbora – javila se u novinama i savjetnica za odnose s javnošću Agencije za statistiku BiH. Gospođa savjetnica najprije je podsjetila nestrpljivo građanstvo kako je zakonom predviđeno da svi rezultati budu objavljeni do 1. jula 2016. godine, a onda nas počastila i dobrom viješću: neki će se rezultati početi objavljivati već sljedeće godine, a prvo će biti objavljen ukupan broj stanovnika.

Rekao bi Bili Piton: Ajde?!

Ja sam bogami mislio da će najprije objaviti prosječan broj razreda osnovne škole po kantonima.

Kina je, eto, milijardu i tristo sedamdeset milijuna ljudi pobrojila, popisala i posložila u samo pet i pol mjeseci, a mala Bosna i Hercegovina, veličine jednog kineskog dječjeg rođendana, svoje će rezultate dobiti tek za dvadeset mjeseci, pune dvije godine i devet mjeseci nakon popisa!

Znam da vas sad i to zanima, pa sam izračunao: za popis stanovništva Kine bosanskohercegovačkoj bi Agenciji za statistiku trebale točno devetsto devedeset četiri godine. Naš bi plavi planet odavno već bio beživotan poput ispuhane Niveine lopte za plažu, mrtvom okruglom pustinjom zavijali bi vreli vjetrovi i padale kisele kiše, ni traga života ne bi ostalo na Zemlji, samo bi jednog dana iz nekakve prastare ruševine izronila savjetnica za odnose s javnošću Agencije za statistiku BiH i objavila kako će svi rezultati popisa stanovništva Kine biti objavljeni do 1. jula 3008., ali da će ukupan broj stanovnika biti objavljen već sljedeće godine.

Nešto, shvatili ste i vi, ne fercera s obrazovnim sustavom i programima matematike u bosanskohercegovačkom školstvu. Nema drugog objašnjenja: djeca završe osnovnu i srednju školu, pa diplomiraju na Prirodno-matematičkom fakultetu, i još uvijek ne znaju brojati dalje od deset. Pa se – što drugo s njima? – zaposle se u Agenciji za statistiku ili Centralnoj izbornoj komisiji. Zato valjda u CIK-u još nisu zbrojili ni imovinu Bakira Izetbegovića, a kamoli njegove glasove.

Elem, odlučio Mujo da se zaposli kao brojač u Centralnoj izbornoj komisiji, pa pitao šefa CIK-a Stjepana Mikića što mu treba za taj posao.

“Umiješ li da brojiš do deset?”, upitao ga ovaj. “Čuj, umijem li?”, malo se kao i lecnuo Mujo, pa stao brojati: “Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam, osam, devet, deset.” “Odlično”, zadivljeno će Mikić. “A znaš li dalje?” “Kako ne bih znao!”, spremno će Mujo. “Žandar, dama, kralj.”