Kliker.info

Piše : Boris Dežulović (Globus)

Jednom prilikom, u živoj raspravi oko toga što bismo arheolozima budućnosti ostavili kao znak današnje Hrvatske – koji bismo dakle jedan jedini artefakt ostavili nekom Indiani Jonesu da za petsto godina precizno rekonstruira profil Hrvata s početka milenija – moj je prijedlog bio suvremeno Mramotermovo kameno grijaće tijelo, kilovat „zdrave, jednostavne i estetske“ topline u obliku – Baščanske ploče. U efektnoj reklami, sjetit ćete se možda, unutrašnjošću nekakve visoko dizajnirane podsljemenske urbane vile, kubikaže i atmosfere hokejaške dvorane, nehajno su rasuti kožni bijeli dvosjedi i dizajnerski bijeli ormarići, a na zidu kao efektni kontrapunkt visi slavna Baščanska ploča, hiljadu godina stari romanički plutej sa Zvonimirovom darovnicom zemljišta za crkvu Svete Lucije, najstarije uklesano slovo hrvatskog jezika.

– Koliko znam glagoljicu – reći će te 2510. nekakav profesor paleoslavistike sa Princetona, nadnesen nad senzacionalni nalaz sa Sljemena – riječ je o izmjenama urbanističkog plana kojima se nekom opatu Držihi omogućava prenamjena parcele u zelenoj zoni u građevinsko zemljište.
– A ovo? – upitat će zbunjeni student druge godine.
– To je termostat.

U tom je komadu najstrašnijeg industrijskog kiča sve što budućnost treba znati o nama, neobičnom tranzicijskom plemenu koje je trgovalo jeftinim replikama vlastite tradicije, bombonijerama s motivom smrti Petra Svačića, pučkim kućicama s jacuzzijem, grijalicama u obliku Baščanske ploče i besramnom pljačkom u obliku historije. Sve bi iz te šećerne Baščanske table budućnost shvatila o tadašnjoj Hrvatskoj i njenoj provincijskoj tisućwattnoj kulturi, što je grijala hrvatska srca u ledeno doba velike ekonomske prevare. Budući će arheolozi, međutim – umjesto po ruševinama mrtvih gradova – kopati po internetu, golemoj neistraženoj tundri u čijim će najdubljim geološkim slojevima, u zabitnim serverima negdje na američkom Srednjem Zapadu, ležati pravo digitalno arheološko blago s početka googlezoika. Pa ako me pitate koji bih to jedan jedini artefakt ostavio yahooolozima iz 2510, koju preciznu sondu današnje Hrvatske za nekog davno budućeg Internet Jonesa, onda bi to bio banner koji ovih dana po hrvatskim portalima poziva proleterijat na prvomajski uranak u Međimurje: „Ne propustite priliku da tradicionalno proslavite Praznik rada u Spa & Golf Resortu Sveti Martin.“

Ništa što sam vidio i pročitao u posljednjih deset godina ne ocrtava tako plastično tragični nesporazum malograđanske, snobovske hrvatske lifestyle-buržoazije i sive, turobne hrvatske deathstyle-stvarnosti, kao što ga opisuje „tradicionalna proslava Praznika rada u Spa & Golf Resortu“.

Za samo 980 kuna hrvatski proleter može tako, čitam, dobiti cijela dva polupansiona u četverozvjezdičnom Spa Golfer Hotelu, četveročlana radnička obitelj iz zagrebačkog predgrađa za manje od četiri tisuće kuna može dakle proslaviti Praznik rada uz tradicionalni prvomajski golf, SpaRelax saunu, SpaBody masažu i SpaBeauty salon ljepote, plus dvije-tri hiljade za slow-food, wellness i ostale tradicionalne popratne sadržaje – jedva jedna godišnja socijalna naknada za dva nezaboravna dana u Spa & Golf Resortu Sveti Martin.

– Drugovi i drugarice – započet će obiteljski sastanak glava familije, NKV radnik Valjaonice bešavnih cijevi u sisačkoj željezari – mama i ja odlučili smo da ove godine Prvi maja proslavimo u…
– Ne valjda opet Spa & Golf Resort! – rezignirano će s kraja stola troje djece iz OOUR-a Osnovna škola.
– Jožini ove godine idu u Dubai – ispod glasa će najmlađi.
– Lako je Jožinu ocu – prezirno će otfrknuti majka. – On tuče prekovremene u Hladnoj preradi.
– Žalim, drugovi, ali tradicija je tradicija – autoritativno će otac zaključiti sastanak obiteljskog Radničkog savjeta. – Djeco, u podrum po štapove za golf!

Zakrčit će se ove subote autocesta Zagreb-Čakovec, milit će pred naplatnim kućicama kilometarska kolona radnika sisačke željezare u električnim kolicima za golf, dugačke rijeke proletera iz splitskog brodogradilišta, riječke rafinerije i kutinske Petrokemije, četveroredi radničke klase iz svih krajeva Domovine na biciklima, s karanfilima u zapučku i pjesmom na usnama, slijevat će se u plamenu zoru Prvog maja prema Spa & Golf Resortu Sveti Martin.

Lobbyjem Spa Golfer Hotela, pod crvenim zastavama dobrodošlice i sloganom „Proleteri svih zemalja, opustite se!“, brujat će žamor plećatih bušača iz naftnog polja u Šandrovcu, SpaBeauty salonom ljepote opet će cvrkutati jata radnica sinjske Dalmatinke, navalit će radnici Poljoprovrednog kombinata Belje na wellness programe Regina.

– Oprostite, gospodo – skanjivat će se gospođa u SpaBody Suiteu pred tri nepojamno prljava radnika iz Belja, kao da su sad iz gliba dubokog oranja izašla. – Ne možete takvi unutra, ovo je Fango Detox Luxury salon za masažu ljekovitim blatom!
– Znamo – veselo će jedan od njih. – Mi smo ponijeli svoje.

Opružit će se po ležajima VIP Spa Suitea cijela smjena osječke tvornice stočne hrane, i pod vještim rukama majstorica Pinda Sweda masaže obnavljati iznurene energetske čakre, radnici šibenskog TLM-a u mirisu eteričnih ulja balansirat će vitalnu i kozmičku energiju, veselo će se u wellness bazenima brćkati kršni proleteri iz Đure Đakovića, orit će se ljetnom terasom restorana Regina „Ustajte, vi zemaljsko roblje, vi sužnji koje mori stres“.

– Kakav vam je prvomajski grah? – vedro će s čela stola pitati naš junak iz sisačke Valjaonice bešavnih cijevi.
– Danas nudimo – uzet će zrak konobar – bijeli grah s arepama, bananama i brusnicama, bretonsku janjetinu s grahom i pastrnakom, korejski suhi grah sa đumbirom i sezamom, chumose od graha sa tahinijem i, jasno, provansalski cassoulet.
– A kineski jastog s azuki-grahom?
– Nestalo.
– Mi ćemo pizzu!
– Ne može, ovo je Prvi maj! – udarit će krupna očeva šaka o stol tako da će umalo pasti boca Guigalova arhivskog Condrieua iz 2001, pa se okrenuti konobaru. – Pet puta bijeli grah s bananama i brusnicama… i ne štedite na brusnicama.

Izvana, sa zelenog tepiha golf terena iza Spa Golfer Hotela, dopiru za to vrijeme žučne psovke i neobuzdani smijeh: oko driving rangea parkirano desetak golferskih vozila, a na TugerTurf umjetnoj travi skupina muškaraca gleda prema zastavici na obodu šumarka. To imotska Skladgradnja igra protiv ekipe betonare iz Siverića.

– Nemoj valjat, Matane, ne valjat! – urla stariji muškarac dolje, kraj zastavice. – Izbijaj, jebemumater!
– Di ću izbit u pičku maternu kad je sakrijo bulin u rupu! – uzrujao se Matan šireći kvrgave ruke sa balotama. – Nako ga materi sakrijo.

Cijeli ovaj vikend bit će tako Spa & Golf Resort u Svetom Martinu ponovo radosni woodstock hrvatske radničke klase, i ovoga će Prvoga maja proleteri Lijepe Naše barem načas od tvorničkih hala, visokih peći i bučnih strojeva pobjeći u „odmor za duh i tijelo, vrhunski gurmanski doživljaj i jedinstvenu interakciju eksterne i interne okoline“.Nekad, u mračno doba komunizma, radnička je klasa za prvomajske praznike dobivala kazan graha i livadu za potezanje konopa. U slobodnoj Hrvatskoj, eto, proleteri prvosvibanjske blagdane tradicionalno provode na team buildinzima u wellness, spa, beach & golf resortima. Zbog tog sumanuto ambicioznog socijalnog programa, zaključit će 2510. svoje poučno predavanje profesor sa Princetona, početkom trećeg milenija propala je  hrvatska država. Od cijele te napredne civilizacije ostao je tek jedan oglas za prvomajski golf, i kameni romanički plutej s natpisom na oblo-uglatoj latinici – „1200 W, 230 V AC, Made in Croatia“ – posljednjim spomenom slavnog naroda Hrvata.