Kliker.info

Piše : Boris Dežulović (NN)

Prije točno četrdeset godina Bob Dylan se nakon dva historijska električna albuma, "Blonde On Blonde" i "John Wesley Harding", i treći put vratio u Nashville.Ispražnjenom od motiva i ideja, sa samo dvadeset sedam godina i ogromnim očekivanjima revolucije koju je pokrenuo, Dylanu će producent Bob Johnston u pomoć dozvati "čovjeka u crnom", glasovitog Johnnyja Casha.Te 1969., nekako baš ovih januarskih dana, Dylan će za Casha napisati pjesmu "Wanted Man", pjesmu o čovjeku koga traže od Kalifornije do Mississippija: bio je taj outlaw-country blues po svemu Cashov, toliko njegov da ga Dylan nikad nije sam snimio ni izvodio.Nije Dylan, ali jest Emir Kusturica, koji ovih dana, četrdeset godina kasnije, pjesmu "Wanted Man" po njemačkim i drugim bjelosvjetskim dvoranama osebujno tumači kao blues odmetnika od novog svjetskog poretka – kojemu pušta sijede kose i pretvara u "sokola nad brdima Balkana" – pa opasuje električne gusle i pušta iz sebe krik pravednog gnjeva, složen u moćni dylanovski osmerac: "Ko ne voli Dabić Rašu, popušio kitu našu!"

Emir Kusturica, kao svaki istinski umjetnik, ne povlađuje svojoj publici. Zato valjda mlađahnoj publici u Münchenu ne pjeva, recimo, "Ko ne voli Goebbelsa Jožicu, duvao nam na glavi kožicu". Ili "Ko ne voli Hitlera Adolfa, popušio našeg Walter Wolfa". Emirmann Kusturica – kako objašnjava ovih dana po novinama – pjeva, naime, "o nekome ko je ipak ‘alleged war criminal’, ili u prevodu neko ko je osumnjičen za ratne zločine, ali mu nije suđeno".Bjednije pravno proceduralne obrane za pjesničku slobodu zločinca nismo čuli još otkako je Marko Perković Thompson svoj "Za dom spremni" pravdao arijom "Za dom, sad u boj" iz Zajčeve opere "Nikola Šubić Zrinjski". Mogao je slobodno taj junački stih, poput Kusturice, prodati kao osebujni prepjev Dylanovog "Subterranean Homesick Bluesa".

U Hrvatskoj se ionako već dvije godine smiju Marku Perkoviću Thompsonu i njegovoj priči kako je na njemačkoj turneji imao koncert u frankfurtskoj "Ballsporthalle" pred petnaest hiljada ljudi, istodobno kad je u sporednoj dvorani veliki Bob Dylan svirao pred jedva dvije hiljade posjetitelja. Pa je Thompson – kaže legenda, a prenio kretenski tabloid "Arena" – publiku koja nije uspjela ući na njegov kocert velikodušno slao da čuju Dylana.Pravedan je i pošten Marko prema kolegi Dylanu, ali ne i prema svojoj publici. Poštenije bi, naime, bilo da ih je uputio na koncert svoga pobratima Emira Kusturice Thompsona.Eto na koncu dva balkanska protestna trubadura kako po bjelosvjetskim dvoranama slave heroje otpora Novom Svjetskom Poretku, sve prevodeći Dylanovog i Cashovog "Wanted Mana" na srpski i hrvatski. "I might be in Colorado, or Georgia by the sea", piše Dylan, "ko ne voli Radovana, ne vidio Đurđevdana", prevodi Nemanja, "and wherever you might look tonight, you might get a glimpse of me", pjeva Cash, "sjajna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi nam Antu Pavelića", prevodi Thompson.Zato će Emir Kusturica, koji u svom donkihotovskom boju protiv svjetskih centara moći ne povlađuje ni publici ni republici, već na sljedećem koncertu u Beogradu pozvati special guest stara iz Hrvatske i zajedno s njim se, u slavu osumnjičenog i neosuđenog "Wanted Mana" i svih zatočenih gerilaca svijeta, poigrati riječima i zapjevati duhoviti prepjev Johnnyja Casha – "Ko ne voli Antu Gotovinu, popušio četničku batinu!".

Kad se to kojim slučajem ne bi dogodilo, značilo bi, naime, da veliki borac za pjesničku slobodu malih naroda i njihovih revolucionara laže kada kaže da on i "No Smoking Orchestra" "obrađuju svetske teme", značilo bi da je nekad veliki režiser danas tek mali seoski guslar za turiste, emigrante, nadobudne prištave njemačke maoiste i ratne zločince.Prije točno četrdeset godina pjesmu "Wanted Man" veliki je Johnny Cash nakon "At Folsom Prison" objavio i drugi "zatvorski album", snimljen u zatvoru "San Quentin": na tom albumu nalazi se i Dylanova pjesma "Wanted Man". Prateći tako Casha, Emir Kusturica i njegov "No Smoking Orchestra" svoj će sljedeći živi album, slutim, nasloviti "At Hague Prison". Nastupit će u Scheveningenu Emir Cashturica svoj među svojima, pred zatvorskom kantinom punom "wanted men". A one koji ne uspiju ući velikodušno će uputiti da u susjednoj sali čuju kolegu Marka Perkovića Thompsona.A mi ostali, privremeno na pjesničkoj slobodi, pjevat ćemo: "Ko voli Antu i Rašu, popušio kitu Cashu".