Kliker.info

Piše : Boris Dežulović (NN)

Ne znam čemu tolika galama oko rezultata predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, kad je to – kako čitam u izvještaju Državnog izbornog povjerenstva – samo jedna od pedesetak država u kojima su Hrvati prošle nedjelje birali predsjednika. Andrija Hebrang, kandidat Hrvatske demokratske zajednice, na primjer, u Hrvatskoj nije uspio ući u drugi krug, ali je zato pobijedio u Sjedinjenim Američkim Državama: od 6.179 američkih Hrvata na izbore je u ambasade i konzularna predstavništva izašlo njih 553, od kojih je najviše, njih 180, glasalo za kandidata HDZ-a.

Pitate li mene, nije to mala stvar, to kad jedan Hrvat pobijedi na izborima u SAD. Kad je ono pobijedio Barack Obama, cijeli svijet ga je slavio, za useljenje u Bijelu kuću dobio je i Nobelovu nagradu, a sad kad je pobijedio naš čovjek, Andrija Hebrang, to nitko i ne spominje. Dobro je govorio dr. Franjo Tuđman, koji je jednom prilikom ustvrdio da Nobelovu nagradu nije dobio samo zato što je Hrvat.A Andrija Hebrang ne samo da je pobijedio u Sjedinjenim Državama, nego i u Kini, Njemačkoj, Australiji i još trinaest država. Kad će doktor Hebrang, pored redovnog posla na Medicinskom fakultetu, stići obavljati sve te silne državničke poslove, vrag će znati, ali još teži posao čeka Ivu Josipovića, koji je na izborima za hrvatskog predsjednika pobijedio u čak 18 država! Između ostalog, i u – Srbiji.

Valjda zbog toga režimska štampa u Beogradu šuti o veličanstvenoj pobjedi koju je u Srbiji postigao samozatajni Ivo Josipović. Pamtimo, međutim, da je i Milošević tako svojedobno tvrdoglavo odbijao priznati rezultate izbora, pa znamo kako je završilo. Ako išta može utješiti Borisa Tadića, to je činjenica da je Josipović pobijedio i u Libiji, pa će u svoju pobjedu morati uvjeriti i pukovnika Moamara el Gadafija, tradicionalnog saveznika Srbije. A sad znamo i o čemu su to prije koji mjesec u Tripoliju razgovarali Gadafi i Tadić.

Rezultati hrvatskih predsjedničkih izbora u inozemstvu pokazali su još neke zanimljive trendove. U Indiji je, recimo, zabilježen stopostotni izlazak na izbore – svih devet tamošnjih Hrvata obavilo je svoju demokratsku dužnost, od kojih je natpolovična većina, njih petoro, glasalo za kandidatkinju HNS-a Vesnu Pusić. Zaokret Indije prema liberalnoj ljevici odrazio se u cijeloj Aziji: u Kini je, rekoh, pobijedio desničar Andrija Hebrang, u Siriji, recimo, konzervativni Dragan Primorac, dok je na izborima za hrvatskog predsjednika na biralištima u Iranu veliko iznenađenje priredio Nadan Vidošević. Njegova je pobjeda izazvala velike nerede u Teheranu, o kojima ovih dana izvještavaju svi svjetski mediji.

Vidoševićeva pobjeda u Iranu još je značajnija ako se zna da je isti kandidat pobijedio i u Afganistanu: od 217 vojnika u mirovnoj misiji njih najviše, 21 posto, za predsjednika je izabralo upravo Nadana Vidoševića. Tek par postotaka manje osvojio je Milan Bandić, ali Bandić je osvojio više zemalja: dok je Vidošević pobijedio u pet država, Bandić je pobjedu zabilježio u njih sedam, od kojih je svakako najznačajnija veličanstvena pobjeda koju je izborio u – Bosni i Hercegovini.

Od 266.679 hrvatskih glasača, koliko ih je registrirano u BiH, na izbore je izašao tek svaki peti, jedva malo preko 50.000 birača, od kojih je kandidat HDZ-a Andrija Hebrang dobio 10.000 glasova, dok je njih 29.084 zaokružilo zemljaka iz Gruda. Točnije, iz sela Mamići kraj Gruda. Ili, još točnije, iz Donjih Mamića kraj Gruda. Odnosno, preciznije, iz zaseoka Cerov Dolac kraj Donjih Mamića, kraj Gruda. Dobro, ako baš hoćete, iz Bandića Briga. Kraj Cerova Doca. Kraj Donjih Mamića. Kraj Gruda. Kraj svijeta.

Pobjeda Milana Bandića u Bosni i Hercegovini naišla je na različite reakcije. I dok veterani Hrvatske zajednice Herceg Bosna zdvajaju nad činjenicom da je do danas neosvojivu utvrdu HDZ-a nakon 20 godina osvojio jedan socijaldemokrat, makar bivši, dotle jedan drugi bivši socijaldemokrat zadovoljno trlja ruke: u svojoj herojskoj borbi za hrvatski entitet u Bosni i Hercegovini predsjednik Vlade Republike Srpske Milorad Dodik konačno će imati dostojnog saveznika.

Kako to pak izgleda kad bivši socijaldemokrati osvoje vlast pokazuju brojke: na prošlim hrvatskim parlamentarnim izborima 2007. godine u Bosni i Hercegovini je bilo registrirano 286.000 glasača, odnosno točno 20.000 više nego na ovim predsjedničkim izborima. Toliko ih je, kažu u Državnom izbornom povjerenstvu, ostalo nakon revizije, koja je biračke spiskove pročistila od – mrtvih. Koji su sve ove godine, jasno, glasali za HDZ.Slučajno ili ne – a svako nas pojedinačno iskustvo ovih 20 godina uči da ništa nije slučajno – nakon što je tako iz biračkih lista u Bosni i Hercegovini uklonjeno 20.000 mrtvih, Milan Bandić je Andriju Hebranga pobijedio za točno – 19.000 glasova.U Bosni i Hercegovini, eto, kad god neki bivši socijaldemokrat pobijedi na izborima, to 20.000 ljudi plati glavom.Mrtvi, naime – znaju to bivši socijaldemokrati – ne glasaju na izborima. Ili referendumima.