Kliker.info

Piše : Boris Dežulović  (NN)

Težak je i zajeban život bio osamdesetih godina u okrutnom gradu Splitu ako si živio u predgrađu, imao dva metra, sto pedeset kilograma, gustu bradu, tetovirane ruke, autoprijevoznički obrt i ime – Labud. Teže je bilo možda jedino mračnih devedesetih ako si se prezivao Jovanović.Labud Jovanović, tako se, naime, zvao taj splitski kamiondžija, zaista nije imao sreće s roditeljima. Otac mu je dao prezime, a majka prekrasno ime Labud. Nije joj previše ni zamjeriti jer sirota je žena vjerojatno maštala o baletnoj ili barem violončelističkoj karijeri svoga sina, i teško da je mogla pretpostaviti kako će zlato mamino dvadesetak godina kasnije baletne papučice zamijeniti papučicom za gas troosovinske "Magirus-Deutzove" zvijeri s velikom naljepnicom "Prijevoznik Labud Jovanović – za lične potrebe".

Zlosretnom je Labudu u neka doba dosadilo da ga zajebavaju na svakom semaforu, pa je na vrata svoga plavog magirusa najzad ispisao "Prijevoznik L. Jovanović". Nekoliko godina stvar je sasvim dobro funkcionirala, vratio je dobroćudni div svoje devastirano samopouzdanje, kad su ga iznenada iza okuke sačekale hude devedesete. Da ne duljim priču, od tada pa sve do danas splitskim prigradskim cestama "za osobne potrebe" krstari veliki kamion na kojemu se koči natpis "Prijevoznik Labud J.".

Sjetio sam se te istinite splitske priče pročitavši vijest kako je povodom nedavne odluke gradskih vlasti Vukovara o uvođenju srpskog jezika i ćiriličnog pisma u službenoj komunikaciji i javnim poslovima, predsjednik Hrvatske stranke prava na konferenciji za novinare najavio raspisivanje gradskog referenduma."Uvođenje ćirilice na mala vrata u Vukovaru posljedica je dogovora koji su postigli HDZ i SDSS, kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini", u pravednom gnjevu bijesnio je predsjednik HSP-a, objavivši kako se potpisi za raspisivanje referenduma o zabrani ćirilice od ovog utorka prikupljaju ispred "Veleprometove" robne kuće u samom središtu Vukovara.

Sikće tako predsjednik desničarske Hrvatske stranke prava, posljednje parlamentarne utvrde ustaštva, na čijim se stranačkim konvencijama govornici još pozdravljaju po nacističkom bontonu "Za dom spremni!", kao što se za dom spremalo i na konvenciji prije tri mjeseca, kad je vodstvo HSP-a nakon šesnaest godina napustio dotadašnji predsjednik Anto Đapić, koji je toliko dizao desnicu da je pola partijskog budžeta išlo na dezodoranse. Bit će da je zbog toga na kraju i smijenjen, pa je na mjesto šefa najdesnije hrvatske stranke došao ambiciozni osječki inženjer – Daniel Srb.Težak je, naime, život bio osamdesetih godina u okrutnoj zemlji Hrvatskoj ako si živio u Osijeku, imao završen strojarski fakultet, sedam titula državnog prvaka u veslanju i ime – Daniel. Teže je bilo možda jedino devedesetih ako si se prezivao Srb.

Daniel Srb, tako se, naime, zove novi predsjednik HSP-a, zaista nije imao sreće s roditeljima. Otac mu je dao prezime, a majka prekrasno ime Daniel. "Ne Danijel, nego Daniel, bez J", napomenula je službenici u osječkom matičnom uredu. Nije joj previše ni zamjeriti jer sirota je žena vjerojatno maštala o baletnoj ili barem violončelističkoj karijeri svoga sina, i teško da je mogla pretpostaviti kako će zlatu maminom dvadesetak godina kasnije labuđe jezero služiti samo za veslanje, a umjesto visoko podignutih ruku u elegantnom port de bras, ruke dizati samo na predavanjima na Strojarskom fakultetu.

Zlosretnom je Danielu u neka doba dosadilo da ga zajebavaju svaki put kad objašnjava da je on Daniel bez J, pa je na svoje bilježnice i skripte pisao "D. Srb". Nekoliko godina stvar je sasvim dobro funkcionirala, vratio je stasiti student svoje devastirano samopouzdanje, kad su ga iznenada iza okuke sačekale hude devedesete. Da ne duljim priču, od tada pa sve do danas Daniel S. je agilni član Hrvatske stranke prava, od predsjednika osječke podružnice i županijskog vijeća stranke dogurao je do saborskog zastupnika i člana Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, od člana Glavnog stana i potpredsjednika HSP-a dogurao tako prije tri mjeseca i do samog predsjednika stranke. Umjesto visoko podignute desne ruke u elegantnom port de bras u Labuđem jezeru, Daniel S. danas desnicu diže na konvencijama Hrvatske stranke prava."Ovo je proračun SAO Krajine, a ne Republike Hrvatske!", bijesnio je krajem prošle godine novi predsjednik HSP-a mašući prijedlogom hrvatskog budžeta, kojim je za obnovu srpskih sela oko Vukovara odobreno mnogo više novca nego za hrvatska. "Dosta nam je srpskog terora, dosta nam je Srba!", viče čelnik pravaša Daniel Srb, a okupljeni se došaptavaju, cereče i smijulje.

– Što je smiješno? – pita ljutiti poglavnik Daniel.

– Ništa, ništa – neuvjerljivo odgovaraju okupljeni, jedva susprežući izdajnički smijeh.

– Hajde, recite i meni, da se i ja malo nasmijem – ne zaustavlja se predsjednik HSP-a, pa naglo spusti ton. – A da nema ovdje Srba?

– Nema, nema – odgovara mu jedan s rukom na ustima.

– Ti! – okrene se gnjevno Daniel Srb prema njemu. – Da nisi ti slučajno Srb?

– Tko, on? – odgovori potpredsjednik stranke Ivan Protrka, a ostali gledaju u pod i obuzdavaju se nadljudskim naporima.

– On, on – odgovori predsjednik HSP-a. – Da nije Srb?

– Daniel Srb, bez J – viče netko s kraja dvorane, a prigušeni cerek bubri i prijeti erupcijom.

– Tišina, tišina – lupa šakom po stolu potpredsjednik Protrka. – Nije lijepo rugati se čovjeku zbog prezimena!

Tu je dvorana već zamalo eksplodirala. Ali potpredsjednik nije htio stati.

– Osim… – zagrlio je svoga predsjednika, pa stisnutim očima zaokružio dvoranu – ako nemate nešto protiv Srba?

I tu je, jebiga, časni skup konačno prasnuo u neobuzdan smijeh.

Težak je, naime, život u okrutnoj zemlji Hrvatskoj ako se zoveš Daniel Srb. Teže je možda jedino ako se zoveš Daniel Srb, a predsjednik si Hrvatske stranke prava.

Sastavio tako, kaže legenda, ljutiti Daniel Srb oštro pismo vukovarskim gradskim vlastima, tražeći da se prestane s ucjenama koalicijskog SDSS-u i pretvaranjem Vukovara u novi bastion "bratstva i jedinstva", zahtijevajući da se njegovo pismo uvrsti u prvu sljedeću raspravu Gradskog vijeća. I znate kako već to ide u birokratskim bespućima lokalne samouprave, dok je pismo Daniela Srba stiglo do gradskih vlasti, već je cijeli grad brujao o tome kako HSP zahtijeva da se u službenoj komunikaciji i javnim poslovima grada Vukovara uvede pismo Srba.

– Pismo Srba?! – u nevjerici su pitali koalicijski partneri iz SDSS-a. – I to traži Hrvatska stranka prava?!?

Tako je, kaže narodna predaja, izglasan sporni stavak 3 Članka 61 Statuta grada Vukovara, koji daje "pravo uporabe srpskog jezika i ćiriličnog pisma u službenoj komunikaciji i javnim poslovima iz samoupravnog djelokruga Grada Vukovara".

Težak je, rekoh, i zajeban život u okrutnoj zemlji Hrvatskoj ako si predsjednik Hrvatske stranke prava i zoveš se Daniel Srb. Teže je možda jedino ako si predsjednik Hrvatske stranke prava Daniel Srb, a član si parlamentarnog Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti.