Kliker.info

Kada je Međunarodni sud pravde presudio da je u Srebrenici počinjen genocid nad bošnjačkim stanovništvom, ponavljajući tako prethodne presude Međunarodnog tribunala za ratne zločine, premijer Republike Srpske Milorad Dodik je višekratno javno ponavljao da on ne priznaje presude međunarodnih sudova, tvrdeći da se u Srebrenici nije dogodio genocid. Nekako istovremeno, nakon više decenija provedenih u Americi, gdje je uređivao više web-portala na kojima je porican holokaust nad Jevrejima, na frankfurtski aerodrom je sletio Nijemac koji je uhapšen još na aerodromskoj pisti. Na ekspresno organiziranom sudskom procesu osuđen je zbog negacionizma na pet godina zatvora i odmah je upućen na izdržavanje kazne. Nakon što je i Crna Gora na putu da prihvati preporuku Evropskog parlamenta da se 11. jul obilježava kao Dan sjećanja na žrtve Srebrenice, jedine dvije države u Evropi čiji parlamenti nisu prihvatili preporuku su – Bosna i Hercegovina i Srbija. Prva, zahvaljujući zloupotrebi entitetskog glasanja u državnom parlamentu od strane Dodikovih poslanika, a druga zahvaljujući demokratskoj vladi Borisa Tadića.

Da bi osnažila negiranje genocida od strane srpskih vlasti s obje strane Drine, Televizija Republike Srpske je u utorak, 7. jula, dala sebi truda u realizaciji emisije Aktuelni razgovor. Pobrinula se da ugosti salonskog fašistu Srđu Trifkovića, autora knjige Senke džihada, prepune ocjena poput sljedeće: "Islam je kolektivna psihoza koja nastoji da postane globalna. Svaki pokušaj kompromisa sa ludilom zahteva utapanje u njega." I dok čak i pristojnije nacionalističke televizije u Srbiji Trifkoviću ne dozvoljavaju ni da priviri u njihove studije, Dodikov "javni servis" mu je omogućio da ugosti i troje svojih istomišljenika iz Rusije, Velike Britanije i SAD-a (kako ni uz pomoć Googleove tražilice nije moguće saznati ništa o njima, to njihova imena navodim u transkripciji navedenoj na TV ekranu: Natalija Aleksejevna, Ronald Hačet, Xon Lohland). Voditelj emisije Mihajlović, Siniša, gledateljstvu je u kratkoj najavi objasnio da mu je namjera da se razgovara o "višedecenijskom, istorijskom sukobu koji se vodi na ovim prostorima". A onda su gosti, u Trifkovićevom prevodu i interpretaciji, objasnili da je "ideja ujedinjenja srpskih zemalja bila košmar za Zapad još od Načertanija Ilije Garašanina"; da je "rasparčavanje pravoslavnih slovenskih naroda na što sitnije države vazda bio lajt-motiv te zapadne politike"; da je "Titova Jugoslavija bila u službi britanskih interesa"; pitali se "ako ona velika Jugoslavija nije mogla da opstane, kako će opstati BiH kao mala Jugoslavija?"

No, vrhunac emisije, radi kojeg je vjerovatno i emitirana, bila je tvrdnja, izrečena bez ikakvog reagiranja voditelja, da u Srebrenici nije počinjen genocid, a "i ako je tamo bilo masakra, onda se radi o grotesknom izvrtanju termina genocid". Poricanje genocida u Srebrenici je ugaoni kamen antibosanskih, antibošnjačkih i antiislamskih – fašističkih i anticivilizacijskih – uvjerenja. Naravno, ne gajim ambicije da visoki predstavnik svojim dekretom može i treba narediti Miloradu Dodiku da prestane biti ogavni poricatelj genocida u Srebrenici ili da fotomontažu s naslovnice ovog broja Dana pretvori u realnu scenu. No, to jednako ne znači ni da Valentin Inzko ili Charles English imaju pravo žmuriti pred činjenicom da je Milorad Dodik negacionista genocida. A još manje nastaviti sramno toleriranje činjenice da se na čelu Javnog RTV multietničkog servisa Republike Srpske nalazi Karadžićev ministar iz svih ratnih vlada Republike Srpske. To što je Karadžić u Haagu a Davidović direktor javne televizije jeste nepravda, ali činjenica da Karadžić sudski odgovara i za genocid, a Davidovićeva televizija ga negira – jeste licemjerstvo međunarodne zajednice. Osim što je moralno nepodnošljivo, ono je i veoma prijeteće po ciljeve koje je međunarodna zajednica postavila u Bosni i Hercegovini. Jer, nadati se da sve transparentniji fašizam Dodikove oligarhije neće proizvesti istovjetan odgovor i u nacionalističkim oligarhijama druga dva naroda, jednako je naivno međunarodnom uvjerenju koje je Slobodana Miloševića nakon Dejtona javno promoviralo u "ključni faktor stabilnosti na Balkanu".  Senad Pećanin (BH Dani)