Kliker.info

U historijskom trenutku kada rukovodstvo Republikanske stranke podriva demokratiju, ignorira klimatsku krizu, pokušava preokrenuti sudski presedan o pravu na abortus, protivi se povećanju minimalne zarade, zagovara još poreskih olakšica za bogate i rast oligarhije, sprječava nas da usvojimo ozbiljan propis o sigurnosti oružja – bilo bi katastrofalno da ova desničarska ekstremistička stranka preuzme kontrolu u američkom Domu i Senatu. Nažalost, čini se da će aktuelna strategija Demokratske stranke dozvoliti da se to desi.

Piše : Bernie Sanders (The Guardian)

Prema brojnim anketama, republikanci imaju odlične šanse za pobjedu u novembru. Glavni razlog za to je činjenica da Demokratska stranka, poslije višegodišnjeg osipanja podrške bijele radničke klase, počela gubiti i podršku radnika iz manjinskih zajednica.

Nivo entuzijazma unutar demokratske baze je izuzetno nizak. Ne jenjava samo podrška radničke klase: mladi ljudi, koji su doprinjeli pobjedi Bidena i drugih demokrata 2020, sve su više demoralizirani i vjerovatno neće masovno izaći na predstojeće izbore.

Zašto se to dešava? Može li se pad preokrenuti?

Tokom izborne kampanje, Biden je obećao da će biti najprogresivniji predsjednik poslije Franklina Delana Roosevelta. U prvih nekoliko mjeseci na funkciji, uz snažnu podršku demokrata u Kongresu, držao je to obećanje. Kada je kovid izazvao lom u zdravstvenoj i finansijskoj dobrobiti američkog naroda, pod vodstvom predsjednika Bidena usvojili smo Američki plan spasavanja, najvažniji zakon u modernoj historiji. Plan vrijedan 1,9 biliona dolara bio je efikasan u pružanju finansijske podrške desetinama miliona američkih porodica i preduzeća, stabilizaciji ekonomije i jačanju borbe protiv pandemije.

Poslije usvajanja ovog popularnog zakona u martu 2021, predsjednik Biden je imao 59% odsto podrške, što je najviše otkako je izabran, a postojala je i široka podrška za demokrate u Kongresu. Bilo je prisutno razumjevanje da moramo ići još dalje. Američki plan spasavanja bio je urgentan i bavio se problemima s kojima je zemlja bila suočena u pandemiji. S novom administracijom na vlasti, američki narod je od nas želio da se pozabavimo dugo zanemarenom strukturnom krizom s kojom su suočene radničke porodice.

Usred groteskne i sve veće nejednakosti u prihodima i imovini, decenijske stagnacije plata, egzistencijalne pretnje klimatske krize, nepravednog poreskog sistema i serije kriza zdravstva, brige o deci i stanovanja, američki narod je tražio da Kongres konačno istupi u ime interesa onih koji su ih izabrali, a ne samo u ime pohlepe bogatih donatora izbornih kampanja. To je suština javnih investicija u prijedlogu zakona za plan „Build Back Better“ (izgradimo ponovo bolje). Sve ankete su pokazivale ogromnu podršku za gotovo svaku odredbu tog zakona.

Da, američki narod želi da bogati budu pravično oporezovani. Želi snižavanje nečuveno visokih cijena lijekova na recept, proširenje zdravstvene zaštite starijih tako da ona obuhvati zubara, slušne aparate i očnu njegu; želi rejšavanje krize kućne i zdravstvene njege, kao i da dječija zaštita, predškolsko i više obrazovanje budu pristupačni; želi da se uspostavi program plaćenog porodičnog i zdravstvenog odsustva i izgrade milioni neophodnih, pristupačnih stambenih jedinica. Da, američki narod želi da uložimo velika sredstva u borbu protiv globalnog zagrijavanja tako što ćemo transformirati svoj energetski sistem i isključiti ga sa fosilnih goriva.

Nažalost, uprkos snažnoj podršci američkog naroda, uprkos podršci predsjednika, uprkos usvajanju prijedloga u Predstavničkom domu, uprkos podršci 48 članova Senata – dvoje korporativnih demokrata, senatori Joe Manshin i Kyrsten Sinema, koji su dobili milione dolara donacija od milijardera i korporativnih interesnih krugova, odlučili su da sabotiraju taj zakon. Da bismo usvojili pravni okvir za javne investicije u socijalne, infrastrukturne i ekološke programe, trebalo nam je 50 glasova. Dobili smo 48.

Od tada su demokrate na nizbrdici. Poslije devet mjeseci beskorisnih „pregovora“ sa Manchinom i Sinema, krajnje je vijreme da se shvati da taj put vodi samo u poraz na izborima i sve jači utisak javnosti da su demokrate okrenule leđa radničkim porodicama. Potrebna nam je nova strategija. Moramo da se borimo protiv republikanaca. Moramo uzvratiti.

U ovim krajnje teškim i uznemirujućim vremenima – inflacija, pandemija, globalno zagrijvanje, oružano nasilje, napadi na pravo na abortus, rat u Ukrajini – američki narod želi da se njegovi izabrani predstavnici suprotstave moćnim privatnim interesima i da se bore za one koji su ih izabrali. Mada demokrate imaju Bijelu kuću, Senat i Dom – to se ipak ne dešava. Građani pozivaju na odgovornost zbog nečinjenja i zato će izgubiti.

Da li je situacija beznadežna? Ne vjerujem. Ali da bi preokrenuli ovaj pad, demokratama je potrebna značajna korekcija kursa. Kao lekcija može im poslužiti kampanja Harrya Trumana 1948. Te godine niko nije vjerovao da Truman ima šanse da pobjedi. Strom Thurmond i segregacionisti su blokirali stranku, dok je Henri Volas, kandidat treće stranke, odvlačio progresivne glasove. Truman je odgovorio jednostavnom i jasnom strategijom. Za razliku od današnjih demokrata, direktno se sučelio sa republikancima. Nije im dozvolio da kriju iza kukanja i pasivnosti. Razotkrio je njihovo služenje privatnim interesima. Prinudio ih je da se izjasne o svim ključnim pitanjima i oni su se, dosljedno, uvijek izjašnjavali protiv interesa radničkih porodica. Truman je vrlo jasno pokazao u čemu se razlikuju demokrate i republikanci – i pobjedio je.

Pre svega, demokrate treba da jasno saopšte: mada imaju 50 mesta u Senatu, nemaju 50 glasova za usvajanje zakona koji su potrebni američkom narodu. Nemaju podršku nijednog republikanaca, dok će se dvoje demokrata po važnim pitanjima svrstati uz republikance.

Sada je vrijeme da učinimo da demokratija funkcionira. Hajde da iznesemo na Senat ključna pitanja koja se tiču radničkih porodica i izjasnimo se. Čak i ako izgubimo većinu, što je vjerovatno, američki narod ima pravo da vidi kako se izjašnjavaju njegovi izabrani predstavnici. Neka glasaju!

Milijarderi i velike, profitabilne korporacije ne plaćaju ni centa na ime godišnjih federalnih poreza. Hajde da vidimo koliko će republikanaca glasati za suštinsku poresku reformu koja bi zatvorila ove rupe u zakonu.

Milioni radnika i dalje imaju primanja ispod granice gladi. Hajde da vidimo koliko će republikanaca glasati za podizanje minimalne plate na najmanje 15 dolara na sat.

Mi plaćamo daleko najviše cijene u svijetu za lijekove na recept. Hajde da vidimo koliko će republikanaca glasati da zdravstveno osiguranje pregovara i prepolovi cijene lijekova na recept.

Mnogi stariji sugrađani ne mogu priuštiti nečuvene troškove stomatološke njege, slušnih pomagala ili očne njege. Hajde da vidimo koliko će republikanaca glasati za proširenje zdravstvenog osiguranja za starije kako bi pokrilo ove osnovne zdravstvene potrebe.

U prosjeku, troškovi brige o djeci u ovoj zemlji iznose nedostižnih 15.000 dolara godišnje, pod uvjetom da roditelji uopće pronađu slobodno mjesto. Hajde da vidimo koliko će republikanaca glasati za smanjenje troškova brige o djeci i besplatne jaslice.

Mi smo jedina razvijena zemlja koja ne garantira plaćeno porodično i zdravstveno odsustvo. Da vidimo koliko će republikanaca glasati da se radničkim porodicama osigura najmanje 12 nedjelja plaćenog porodičnog i zdravstvenog odsustva.

Imamo najviši nivo siromaštva djece među gotovo svim razvijenim zemljama. Hajde da vidimo koliko će republikanaca glasati za produžetak poreskih olakšica za porodice sa djecom od 300 dolara mjesečno, koji je smanjio siromaštvo djece za preko 40%.

Milioni starijih ljudi jedva preživljavaju od svojih neadekvatnih socijalnih davanja. Pa ipak, granica oporezivanja prihoda za socijalna izdvajanja postavljena je na 147.000 dolara godišnje zarade. Hajde da vidimo koliko će republikanaca glasati za ukidanje ograničenja na socijlano oporezivanje zarada i povećanje socijalnih izdvajanja.

Naučnici upozoravaju da nam ističe vreme za sprječavanje klimatskog kraha. Hajde da vidimo koliko će republikanaca glasati za otvaranje miliona dobro plaćenih poslova za transformaciju našeg energetskog sistema.

Radnici koji hoće da se učlane u sindikat često su spriječeni nezakonitim postupcima svojih poslodavaca. Hajde da vidimo koliko će republikanaca glasati da se radnicima osigura pravo na sindikalno udruživanje.

I to nije sve što moramo uraditi.

Ne možemo dozvoliti ubicama naoružanim automatskim oružjem da i dalje masakriraju djecu u školama ili prodavnicama. Hajde da vidimo koliko će republikanaca glasati za usvajanje jakog i svrsishodnog zakona o sigurnosti oružja.

Demokratska stranka ne može više ignorirati potrebe radničke klase naše zemlje i da očekuje da zadrži većinsku kontrolu u američkom Domu i Senatu. Vrijeme je da pokažemo na čijoj smo strani. Vrijeme je da se izjasnimo.