Kliker.info

Bilo je to negdje u jeku posljednje predizborne kampanje kada je šef HDZ-a Dragan Čović najavio da će se on osobno založiti da se “nakon izbora ukine federalno Ministarstvo obrazovanja jer je neustavno”.

Piše : Bakir Hadfžiomerović (Facebook)

Istina je da Čović za tu najavu ima i stanovitih formalno-pravnih utemeljenja u odlukama zaboravljenog Ustavnog suda FBiH, ali u skladu s starim pravilom da političari u kampanjama jedno misle, drugo govore, a tek treće rade, već sada možemo konstatirati da predizborno obećanje o eutaniziranju ministarstva iz kojeg ovih dana prnje kupi SDP-ovac Damir Mašić, Čović ispuniti neće.

Međutim, kako je politika Čoviću bliža od kragne na bijeloj košulji, stari je “sokolovac” u sekundi shvatio da ne vrijedi, što bi u našem narodu rekli, vola klati radi kile šnicle pa je istovremeno sa odustajanjem od najavljenog ukidanja jednog inače besmislenog ministarstva, svojim koalicionim partnerima Bakiru Izetbegoviću i Željku Komšiću ispostavio fakturu da njemu, odnosno HDZ-u u novoj raspodjeli federalne vlasti pripadne šest ministarstava!

Nešto malo su se u početku Izetbegović i Komšić kao bunili, ali na kraju je ispalo po Čovićevom – šest ministarstava pripada HDZ-u, uključujući i ministricu finansija za koju su, šatrologije radi, svoju saglasnost dali i šefovi SDA i Fronte. To isto ministarstvo finansija Čović je ultimativno dobio i na državnom nivou te je tako Mostarac postao stvarni gospodar svih finansijskih tokova u BiH.

HDZ je zahvaljujući Čoviću i naravno Izetbegoviću, a pomalo i Komšiću, kao nikad ranije, sa stotinjak hiljada osvojenih glasova postao nezaobilazni faktor svih budućih događaja u našoj zemlji. HDZ je, budimo realni, postao jedina vlast u BiH. I zato fotografija koja prati ovaj tekst to stanje opisuje bolje od tisuću riječi. Naravno da stari politički vuk Čović, nenaviknut da političku utakmicu s teškim amaterima poput novog lidera SDA, za svoj HDZ u pregovorima o federalnoj vlasti nije tražio ono ministarsvo čije je ukidanje tražio u predizbornoj kampanji.

Taj neustavni federalni resor, čije se nadležnosti završavaju na molbi za prisustvo roditeljskom sastanku u bilo kojoj od četristotinjak federalnih osnovnih škola, Čović je naravno prepustio Izetbegoviću. Šta je onda još Čović zastupniku krupnog kapitala iz Turske i arapskog svijeta, trenutno stacioniranog u Predsjedništvu BiH, prepustio? Izbjeglice, naravno.

Izetbegović voli tu temu, tamo su glasovi obespravljenih i poniženih. Isto to ministarstvo Izetbegović je pokupio i na državnom nivou kako bi na ministarska mjesta postavio svoje ljude koji ništa raditi neće i nikoga svojoj kući vratiti neće, baš onako kao što su to sdaovci i radili u proteklih dvadesetak godina.

Uostalom, da Izetbegović ima ikakvih ambicioznijih planova sa povratkom svih na svoje i provedbom, kako se ono kaže, Aneksa 7 dejtonskog sporazuma, za početak bi predsjednika Glavnog odbora svoje stranke Halida Genjca iz ulice svog djetinsjstva Kralja Tomislava dakle, vratio u njegov rodni Travnik odakle Genjac godinama hinjski crpi izborni legitimitet dok više od desetljeća živi u sarajevskoj ulici Koševo.

Treba li reći da je Čović Izetbegoviću ispunio i davnu želju prema kojoj “teritorijom nad kojom vladaju Bošnjaci” upravlja nekoliko probranih familija pa će se tako ministarsko-direktorsko-premijerskih pozicija dokopati razni zvizdići, čampare, tazbina izetbegovića….? Kada bi nastavili dalje lako bi bilo dokazati da je, zahvaljujući pregovaračkim vrlinama Bakira Izetbegovića, u raspodjeli vlasti čak i DF-Željko Komšić ispao ozbiljna politička struktura.

SDA je definitivno dobila lidera za kojeg se politika završava na onih pet stotina metara dugoj relaciji između BBI centra i Al Šidija. Rahmetli Alija Izetbegović je jednom rekao, sjećate se:, “Nije naš narod blećak.” Možda narod i nije, ali aktuelni bošnjački član Predsjedništva BiH za kojeg je taj narod glasao, sigurno jeste.