Kliker.info

Priče o podjeli teritorija i prekrajanju karata ponovo su se, poput kakve aveti, nadnijele nad sudbinu Balkana.Takve politike su prije skoro tri decenije doprinijele tome da ovom dijelu svijeta „vrag zasjedne na prag“.

Najbolje to može da posvjedoči Azem Vlasi, danas savjetnik kosovskog predsjednika Hashima Thaçija i Ministarstva vanjskih poslova Kosova na čelu sa Behgjetom Pacollijem. On u razgovoru za Radiosarajevo.ba komentira posljednje napetosti između Srbije i Kosova, priče o autonomiji Srba na sjeveru Kosova, razmjeni teritorija, od koje, kaže, ništa neće biti, te se osvrće na ulogu Rusije i Milorada Dodika. Također, objašnjava zašto će BiH ne mogu uništiti, te zašto je Srbija glavni faktor nestabilnosti u regionu.

 Gospodine Vlasi, kako gledate na posljednja dešavanja na relaciji Priština – Beograd? Vučić je sa sastanka kod patrijarha Irineja poručio da je Srbija spremna za sve moguće scenarije i, navodno, „pojačala borbenu gotovost“. Prije toga je premijer Kosova, Haradinaj, upozorio na osobe iz RS koje se kreću po sjeveru Kosova. Da li postoji strah od nasilnih scenarija?

„Vučić i ljudi oko njega, na vlasti u Srbiji, koji su na političku scenu Srbije stupili u vrijeme sukoba, ratova za nove granice ”velike Srbije”, ratova za etnička čišćenja, ne znaju i neće demokratski, dijalogom, da rješavaju probleme sa susjedima. Neće, jer su te probleme sami stvorili. Vučić i njegovo društvo, iako u bitno promjenjenim okolnostima, direktni su nastavljači Miloševićeve i Šešeljeve politike, iz te političke škole izašli su na političku scenu i tako se održavaju na vlasti. Iako znaju da je Kosovo definitivno nezavisno od Srbije, još od juna 1999. godine, oni insceniraju navodnu krizu u vezi
Kosova. Istovremeno, na Kosovu i Albanci i Srbi, kao i svi drugi, žive normalno i u miru, niko nikoga ne ugrožava. Vučić ima unutrašnju potrebu da laže svoju javnost kako su Srbi na Kosovu ugroženi, a da bi mogao slati poruke kako će ih oni, eto, braniti“.

 Da li se priprema proglašenje autonomije sjevera Kosova kako tvrde određena saznanja, i šta bi to značilo?

„Nije jasno kakva bi to autonomija bila za oko 30 hiljada kosovskih Srba koji žive na sjeveru Kosova, dok ih u drugim dijelovima Kosova živi oko 60 hiljada. Bez naloga iz Beograda kosovski Srbi ništa ne rade. A  Beograd ih huška, jer je u pitanju posezanje za tim dijelom Kosova zbog resursa ”Trepče”, te za nas životno važnog vodoresursa, ”Gazivode”, na granici prema Sandžaku. Kako god bilo, nikakav postupak izvan ustavnog poretka Kosova neće se dopustiti. Kosovo kao država čini i činit će sve da i Srbi, kao i drugi građani Kosova, žive normalno i bezbjedno, ali da se njima manipulira kako bi oteli dijelove Kosova, to nećemo dopustiti. Za nas je svaki dio Kosova jednako važan i svim sredstvima ćemo braniti ustavni poredak i teritorijalnu cjelovitost Kosova“.

 Da li su mogući scenariji razmjene teritorija – sjever Kosova za Preševsku dolinu, recimo, o čemu se, također, govori ovih dana. Čak i predsjednik Thachi nije isključio takve mogućnosti?

„Demokratski uređene države i odgovorni politički lideri uvijek rade tako da svim građanima, bez obzira na nacionalnu pripadnost, bude dobro u državi u kojoj žive i da ne budu nacionalno diskriminirani. Oni, koji za to nisu sposobni, nude etnička razgraničenja kao rješenje. A to uvijek dovodi do još večih problema, pa i ratova. Zbog politike etničkih, a onda i teritorijalnih razgraničenja, počeli su ratovi i stradanja u bivšoj Jugoslaviji. Rodonačelnik takve politike je bio Slobodan Milošević i to nastavljaju njegovi nasljednici. A nacionalno čistih država opet nema jer su one, jednostavno, nemoguće. Neće biti niti promjene granica niti razmjene teritorija. Na prostorima bivše Jugoslavije gdje sada imamo sedam država, pitanje granica je završeno. To su sve samo prazne priče. Kada Srbija i Kosovo budu međusobno priznate i normalizuju svoje odnose u postojećim granicama, mogu se dogovoriti o nekakvoj korekciji granica ili razmjeni teritorija. To je po međunarodnom pravu dopušteno, ali pod uslovom da se ne ošteti neka treća država. Međutim, korekcije granica ili razmjena nekih dijelova teritorija su sitni poduhvati uglavnom uslovljeni nekim prirodnim, geografskim, terenskim ili drugim pragmatičnim razlozima. Dakle, više su tehničke negoli političke prirode“.

 Kako komentirate tvrdnje Milorada Dodika koji upravo u beogradskim medijima nastoji povezati poziciju Kosova i bh. eniteta RS? Ukoliko Kosovo bude primljeno u UN, tražit će poziciju i za RS itd. Koliko su takve opcije opasne po region i igra li Dodik ovu utakmicu po nalogu Vučića?

„Između Kosova i RS nema nikakve sličnosti. Kosovo je, manje-više kao i druge države nastale od bivše Jugoslavije, imalo svoj entički, kulturni i istorijski identitet. Kosovo nikada, bez Jugoslavije, nije bilo na demokratski način dio Srbije. Po poslednjem legalnom Ustavu SFRJ, Kosovo je imalo status federalne jedinice. To je bio ključni argument po međunarodnom pravu da se Kosovo, kao i sve druge
federalne jedinice SFRJ, proglasi državom. RS je nastala kao projekat i ideja za kravavo rušenje Bosne putem zločina i genocida. Osnivači RS, Radovan Karadžić i drugi osuđeni su zbog ratnih zločina i genocida počinjenih u poduhvatu razbijanja Bosne. Drugo je pitanje što se Dodik raduje svakoj krizi ne bi li on u tome našao mjesta za sebe. Imam utisak da više niko ne uzima ozbiljno ono što Dodik govori“.

 Kako, inače, vidite ponašanje Srbije u regionu? Posebno u vezi sa Bosnom i kakvi bi mogli biti daljnji scenariji u vezi sa BiH? Da li Vas brinu odnosi u regionu?

„Srbija i dalje ostaje ključni faktor potencijalne nestabilnosti i kriza u regiji. Najprije, zato što je glavna uzdanica Rusije u ovoj regiji. A Rusija je permanentno faktor nestabilnosti u našoj regiji zbog rivalstva sa Zapadom. Drugi razlog što Srbija predstavlja prijetnju za stabilnost u regiji su njene neskrivene težnje za teritorijalnim proširenjem. Prema Kosovu takve težnje i ne krije, ali ne krije podršku ni prema onima u RS koji bi da ovaj entitet odcijepe od Bosne i Hrecegovine. Srpska Pravoslavna Crkva kao važan politički faktor u Srbiji, preko njenog čelnika Irineja, govori kako su Srbi u Crnoj Gori u položaju kao u vrijeme NDH. Da nije tužno bilo bi smiješno.

Takva politika Srbije u regiji i ne čudi ako se ima u vidu da nju vode direktni produkti, nasljednici i nastavljači politike Miloševića i Šešelja. Danas je Šešelj glavna politička ličnost u Srbiji. Tri ključna njegova saradnika vode Srbiju – donedavno predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić, premijer, sada predsjednik države koji obnaša sveukupnu vlast u Srbiji. A tu je i predsjednica Parlamenta Maja Gojković. Iako pravomoćno osuđen zbog ratnih zločina, Šešelj je glavna faca u
Parlamentu Srbije, niko ne smije ni riječ da mu kaže, a kamoli da upita zašto on još tu sjedi.

 Kao dokazani prijatelj BiH, da li ste zabrinuti za poziciju BiH i što bi ste poručili bošnjačkim vođama u Sarajevu? Ovdje su ljudi dosta zabrinuti u vezi s budućnošću zemlje i mogućih obnavljanja sukoba?

„Svaki dobronamjeran čovjek, pa i ja, zabrinut je za stanje u Bosni. Ne mislim da Bosne neće biti zato što to priželjkuju oni koji su protiv nje radili i nastavljaju da rade. Ali mi je žao što zbog njih ne može da brže  napreduje. Bosne će biti sve dok su u većini oni koji je vole i smatraju svojom domovinom, jedinom i izvornom. Ne mislim tu samo na Bošnjake već i na sve druge koji je smatraju svojom, za nju su se borili i odbranili je. Bosna nije slučajno u sadašnjim granicama. Biće to toliko koliko i druge države nastale od bivše Jugoslavije. Budućnost Bosne i njen opstanak neće ovisiti od onih koji imaju rezervnu domovinu, već od onih čija je BiH jedina domovina. Tim prije što ovi prvi i njihovi potomci sve više napuštaju Bosnu i odlaze zauvijek u te svoje rezervne domovine. To je prirodno jer su ih roditelji naučili da ne treba da vole Bosnu i da je njima bolje u toj rezervnoj domovini.

Sve ovisi od građana BiH, Bosanaca, (odnosno Bošnjaka, Srba i Hrvata koji se tako osjećaju), od svih onih kojima je stalo da njihova domovina, Bosna, opstane, da bude što razvijenija, da se u njoj što bolje živi. Bez njih i njihovih predstavnika,  zaista se ništa ne može odlučiti o Bosni što nije dobro za nju. Oni će sačuvati svoju državu u njenim granicama, uvjeren sam“.

Faruk Vele (Radiosarajevo.ba)