Kliker.info

Ako   prvog utorka u  novembru  ove  godine Bosanki Anesi  Kajtazović iz Waterloa u američkoj državi Iowa  zvijezde budu naklonjene, to će bez svake sumnje biti povjesni datum za  sve Bosance i Hercegovce u Americi, ali i  za državu Bosnu i Hercegovinu.

U tom slučaju slavit će se i na brdovitom Balkanu i širom Amerike, pošto će to značiti da je u najvažnijem  zakonodavnom  tijelu  na  svijetu , američkom Kongresu, prestižnu stolicu zauzela kršna 27-godišnja Krajiškinja, koja je da podsjetimo, prije četiri godine očarala svoje birače u Waterlou i  kao najmlađa  kandidatkinja u istoriji Iowe ušla u najviše zakonodavno tijelo ove američke države.

Tada je ova rođena Bišćanka, koja je do svoje šeste godine života živjela u Donjim Purićima kod Velike Kladuše, napravila prvorazredno iznenađenje i do nogu potukla  višegodišnjeg gradonačelnika Waterloa, čovjeka čije ime nosi autoput oko pomenutog grada.

Sada,  ima teži zadatak , pošto treba najprije pobijediti četiri jaka kandidata  svoje Demokratske stranke,na unutarstranačkim tzv primarnim izborima u junu, nakon čega  ide na pomenute opšte  izboreu novembru i ako pobijedi, postaje američka kongresmenka u Washingtonu.Trenutno kako kaže, vodi iscrpljujuću kampanju u svom distriktu, neumorno obilazi svoje glasače, gostuje na tribinama, polemiše na lokalnim televizijama i za sada uspješno parira  mnogo poznatijim i bogatijim  kandidatima.Pored toga, stalno se  mora  braniti i od neprincipijelnih i  niskih udaraca iz protivničkih tabora, a odnose se, prije svega  na   zemlju njenog porijekla i religiju.U razgovoru za Kliker, Anesa međutim i pored svih  problema izražava zadovoljstvo dosadašnjim tokom kampanje.

“ Da, zadovoljna sam sa dosadašnjim tokom moje kampanje. Odziv volontera je  odličan i pomažu mi  nesebično u  svoje slobodno vrijeme.  Njihova energija i zalaganje mi imponuje i na određeni način me motivišu da i sama  radim više i bolje.  Sada sam negdje na sredini kampanje i praktično nemam ni sekunde slobodnog vremena. Stalno sam na točkovima i u pokretu”, kaže mlada Kajtazovićka te  ističe  jedan od ključnih problema svake izborne kampanje.

“ U ovom trenutku ,  posebnu i najveću pažnju  moram posvetiti  prikupljanju financijskih donacija  koje su mi neophodne za ovu veoma skupu i dugu kampanju. Bez novca jednostavno  teško  možete  biti ravnopravni   u ovoj zatjevnoj utrci. Pogotovo se to odnosi na osjetljivi dio kampanje kada mediji i reklame  odnose ključnu prevagu.Ja sam krenula u ovu kampanju bukvalno  sama, bez ikakve lobističke podrške  iza leđa, a znate i sami da nisam iz milionerske, nego iz  prave  bosansko- radničke   familije,  koja zna samo za rad.

Do sada je ta formula prolazila, ali smo došli do te faze kada treba  i nešto više od toga. Zbog te spoznaje i neophodne  potrebe  ovih dana užurbano putujem po Americi , obilazim gradove gdje me naši Bosanci i Hercegovci pozivaju  i prikupljam novčane priloge-donacije za  završnicu kampanje  koja će po svemu sudeći biti žestoka i neizvjesna”, staloženo elaborira Anesa i  samouvjereno  prognozira svoju pobjedu pošto, kako  je kaže, jedina od svih kandidata koja konstantno bilježi samo rast u svim anketama.

Na naše pitanje, kako svoju životnu priču predstavlja svojim biračima, Anesa   jednostavno kaže da kreće obično od početka, odnosno njenim dolaskom u  u grad Waterloo  u Iowi,  sa svojom mlađom sestrom Lejlom, majkom Hadžirom i ocem Hazimom u februaru 1997.godine sa  najlonskim bijelim  kesama na kojima je pisalo  IOM  i nekoliko putnih torbi sa  osnovnim stvarima.

“Ogromna većina naših ljudi je na isti način došla u ovu zemlji  i svi , uvjerena sam,  znaju  o čemu pričam,   pošto se takvi događaji urežu čovjeku za čitav život.I tada smo  naravno bukvalno krenuli od velike nule. Posebnu teškoću  predstavljala nam je činjenica  da uopšte nismo poznavali ni osnove engleskog jezika. Morali smo ga  učiti u hodu  i prilagođavati se novim životnim okolnostima,   pošto ovdje , kao što i sami znate, niko nema vremena za neki veliki popravni. Srećom po mene i sestru, naši roditelji su učinili  zaista sve što je bilo u njihovoj moći da nam obezbjede normalan život i trasiraju nam bolju budućnost , ne štedeći pritom  sebe ni svoje zdravlje . U tom osjetljivom  periodu    mama je povrh svega  doživjela  povredu na poslu i zbog toga je poslana kući, gdje ostaje naredne četiri  godine, zbog čega je tata morao da radi i više poslova kako bi nam omogućio sve što nam je potrebno. Sada znam da je u nekada radio  čak 18-20 sati na dan  da obezbjedi novac za koledž jer  nije dozvoljavao  da  se zadužujem,  kako bi platila školu. Samo je znao  pitati, koliko treba za naredni   semester,” ističe roditeljsko požrtvovanje Anesa  uz napomenu da to rado prepričava  i tokom susreta sa svojim biračima .

To je , kako navodi, možda i presudilo da godinu dana prije roka  diplomira na  Univerzitetu Sjeverna Iowa  s dvostrukom diplomom u biznisu i javnoj politi;koj administraciji.

“Odrastajući i školujući se ovdje u Americi, vidjela sam  šta znači taj tzv.  midle clas family, koliko rada i truda treba da bi se uspjelo, dalo  djeci  kvalitetno obrazovanje i mnogo puta se zapitala  otkud tolika volja i snaga   roditeelja. Iz moje životne priče , birači u mom Distriktu su vidjeli o kakvom se kandidatu radi,  iz kakve familije potičem  i za kakve ću se ciljeve boriti.

U najkraćem, svima kažem, sa  10 godina došla kao izbjeglica , sa 20  završila dva fakulteta,  sa 23 godine se  kandidovala za Parlament države Iowa, sa  24 . postajem najmlađa izabrana žena u istoriji  pomenutog predstavničkog tijela, a sa  27 godina se kandidujem za Američki Kongres i  ako budem izabrana biću najmlađa izabrana žena u njemu i prva žena iz Iowe”, ponovi  po ko zna koji put svoj  životni put od dolaska u SAD do danas, kandidatkinja za američki Kongres  Anesa Kajtazović .

Odgovarajući na pitanje, kako se  mlada i lijepa djevojka odlučila  krenuti u izazovne političke vode, Anesa je  naročito naglasila da  su je roditelji , u vrijeme kada je trebala krenuti na fakultet, nagovarali da pokuša upisati medicinu, ali se ta njihova ideja njoj nije svidjela, pošto je već tada bila  “inficirana” politikom.

“ Baš u to vrijeme kada sam trebala  odlučiti šta da studiram,  bila sam  aktivni volonter za lokalne političare, za članove Parlamenta i senatore iz Iowe, kada sam i dobila prilku  da upoznam birače i njihove  problem, što je na kraju presudilo. Tada sam stekla prva bitna znanja  o tome šta znači  biti osoba  birana od građana  za  koje se trebaš  boriti kada ti daju povjerenje i to je nekako predodredilo  i trasiralo moj životni put. Narednu bitnu lekciju sam naučila  volontirajuči na predsjedničkim izborima,  koji , kao što je poznato, kreću upravo odavde iz Iowe, a početkom 2010.god. sam istakla svoju kandidaturu za Iowa House i u prajmariju pobijedila sa 92 % osvojenih glasova.

U novembru potom dolazi ona velika pobjeda nad bivšim gradonačelnikom ,  na koju sam stvarno ponosna..Obilazeći svoje birače, a obišla sam preko preko 7000 kuća i slušajući  njihove probleme i zahtjeve za pomoć u raznim domenima, ja sam stekla njihovo povjerenje da ih predstavljam u Parlamentu i da se borim za njih. Pokušajte shvatiti  kako to izgleda dati povjerenje i prednost  jednoj mladoj osobi koja je došla kao izbjeglica u Ameriku , ispred multimilionera koji je rođen ovdje u Iowi”, jasno i precizno poentira  ponosna Bosanka Anesa Kajtazović .

Zbog pomenutog povjerenja kategorički tvrdi i obećava da nikada neće iznevjeriti svoje birače ,  pogotovo ako  ostvari svoj san  i postane članica prestižnog kluba u Washingtonu.

“Ako postanem američka kongresmenka u Washingtonu  ću se kao demokrata  naročito zalagati  za familije srednje klase  gdje nekako i sama pripadam. Tu u prvom redu mislim na brigu o njihovim beneficijama vezanim za penzione fondove, zdravstvenu zaštitu  svih,  bez obzira  na njihovo stanje prije ili tokom osiguranja, predškolski program za djecu od 4-5 godina , manje kreditne stope za student koji moraju podići velike kredite za školovanje itd..

Pored toga, naročitu pažnju ću posvetiti  promjeni zakona o finansiranju izbornih  kampanja,  kako bi  svi imali podjednake šanse u trci za otvoreno mjesto. Isto tako željela bi  postati član Komiteta za međunarodne odnose čime bi se ispunila moja velika želja da  mogu uticati na  događaje izvan Amerike, zapravo svuda gdje je ljudima potrebna naša pomoć”, kaže  Anesa  te još jednom  naglašava da bi u tom slučaju  mogla pomoći i zemlji gdje je rođena.

Na pitanje, kakva je njena vizija  Bosne I Hercegovine, odgovara  da tu nema nikakvih dilemma pošto svoju prvu domovinu  jedino vidi kao normalnu,  građansku državu  i  multietničku zajednicu   svih naroda i narodnosti  koji žive u njoj, sa  jednakim pravim i obavezama,  bez obzira na  vjersku i političku pripadnost.  U isto vrijeme  naglašava da u  njene temelje, odnosno novi ustav, treba ugraditi  sve elemente savremene države , u okviru  međunarodno priznatih državnih granica.

“ Sve ono što ne funkcioniše zbog manjkavosti Daytonskog sporazuma treba mijenjati  i to na način da sve strane trebaju  ponovo sjesti i to  naravno promjeniti,  uz pomoć  Američkog Kongresa i Evropske unije. Smatram da to treba uraditi čim prije.  Naravno za takav posao trebaju hrabre osobe, a njih vidim u mladim i školovanim  Bosancima i Hercegovcima, koji se trebaju u što većem broju uključivati u političke procese .Bez toga neće biti skorog napretka. Njihov glas se treba što više čuti jer njima bolju budućnost niko neće bolje odrediti od njih samih. To je mislim ključ bosanskog problema. Zaprepastila sam se nedavno kada sam čula podatak da više  od 50% mladih u BiH uopšte ne radi. Šta ćete više od toga. Zbog toga smatram da oni trebaju uzeti svoju sudbinu u svoje ruke . Pada mi na  pamet  ona naša  stara bosanska izreka,,” na mlađima svijet ostaje”, koja je  sada tako   aktuelna i poučna”, ističe kandidatkinja za američki Kongres Anesa Kajtazović.

Na kraju još jednom ponavlja da je istovremeno i Amerikanka i Bosanka  koja dobro zna ko je i odakle potiče,  te da zbog toga  apsolutno ne stoje pojedini upitnici iz pojedinih  bosanskih  krugova  u Americi vezanih za pitanje, hoće li Anesa Kajtazović  u Kongresu SAD pravilno i sa dovoljno žara zastupati Bosnu i Hercegovinu.  U kontekstu pomenute priče, njen otac Hazim Kajtazović ovom prilikom jasno i nedvosmisleno demantuje da je  ikada imao bilo kakve veze sa  Fikretom Abdićem i njegovom “Autonomijom”. To se, kako  kaže, mora reći jasno i glasno, pošto postoji bojazan da Bosanci i Hercegovci u Americi, zbog glasina,  neprijteljske propagande  ili nečije sujete, ne stanu dovoljno snažno iza kandidature svoje Anese za američki Kongres.

Halil Šetka (Kliker.info)