Kliker.info

Što bi u Manifestu rekli drugovi komunisti: bauk kruži Balkanom, bauk neootomanizma.U Crnoj Gori je ponovo postalo popularno (pravo govoreći: nikada i nije prestalo) upozoravati na opasnost od “radikalnog islamizma” i “povratka Turske na Balkan”.

Piše : Andrej Nikolaidis (Aljazeera)

Onaj ko se sjeća propagandne mašinerije koja je trovala crnogorsku javnost tokom rata u Bosni i Hercegovini sjeća se i tada vrlo popularne teze o Karadžićevoj vojsci kao “vitezovima koji hrišćanstvo brane od islama”, braneći tako i Evropu, koja, stara opajdara, to ne umije da cijeni – kao što nikada i nije marila za ništa naše. Jer Latini su stare varalice, nije njima vjerovati ništa više no muslimanima… No, to je druga priča, koju ćemo, kako je i red, ispričati neki drugi put.

Oni sa dobrim pamćenjem svakako će se prisjetiti i čuvene “zelene transferzale”, imaginarne trase kojom je svekoliki islam bio naumio da prodre u srce Evrope. Pa su onda “naši” u Bosni tu transferzalu presjekli i spasili Evropu. Hvala junaci! Uredu je, i drugi put.

Srednjovjekovni mrak

I mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, koji je, evo će uskoro tri decenije, glavni proizvođač srednjovjekovnog mraka u Crnoj Gori, osjeća taj “neootomanizam” za vratom.Na Balkanu je na sceni neootomanizam, veli on neki dan, što se jasno može vidjeti u odnosima među muslimanima u Crnoj Gori, preko BiH, Kosova, Sandžaka, Makedonije, dijela Bugarske.

Dobro mu je ovo “što se jasno može vidjeti”. Paranoik uvijek jasno može vidjeti da ga prate: ono što mu nije jasno je kako to i drugi ne vide. Ljubomorni muž uvijek jasno može vidjeti znake da ga žena vara. Hipohondar uvijek jasno može vidjeti da je strašna bolest stigla i da mu je kraj blizu. Zato hipohondar naloži da mu se, kada stvarno umre, na nadgrobnoj ploči ugravira: ‘Eto, jesam li vam lijepo rekao da sam bolestan.’

Muslimane u Crnoj Gori gledam evo svaki dan dvadesetdvije godine u Ulcinju, gdje čine dobre tri četvrtine stanovništva. Prije toga sam ih osamnaest godina svakodnevno gledao u Sarajevu. Šta da vam kažem: nigdje neootomanizma. Pričaju ljudi da, otkad je Otomanska imperija propala, otomanizma slabo ima i u Turskoj. Ali je, po Amfilohiju, neootomanizam dobro pustio korijene na Balkanu, gdje ima onih, to se, zapravo, želi reći, koji sanjaju da će “sve ovo opet biti Turska”.

Dokazi su tu, crno na bijelo. Naprimjer, mapa na kojoj se vidi kako ISIL zamišlja budući ‘kalifat’: čitav je Balkan u njegovom sastavu. Ne radi se o tome da nema onih koji sanjaju veliku Tursku, kalifat, štagod. Naravno da ima. Radi se o igri koju svaki od fašizama, pa i onaj balkanski, uvijek igra: ako te vodi mržnja prema muslimanima, činjenica da postoje neki muslimani koji su ekstremisti biva interpretirana kao “(svi) muslimani su ekstremisti”.

To što postoje muslimani koji sanjaju veliku islamsku državu koja zauzima djelove Evrope biva tumačeno kao “takvi su muslimani, sanjaju da se vrate na Balkan i u Španiju”. To što postoje muslimani koji nevinim ljudima pred kamerama odsijecaju glave najednom postaje dokaz monstruoznosti muslimana i njihove religije, jer neki muslimani postaju “svi muslimani”, pa onda “islam kida glave”.A dopada li nam se ista logika primijenjena na “nas”, zapadnjake? Koristeći logiku “zelene transferzale” može li se zaključiti kako je američka politika na Bliskom istoku, zapravo, politika “hrišćanske transferzale”, koja će stići sve do Indije i dalje, do Kine?

Kada američki dronovi ubijaju djecu u Afganistanu, zbog čega tamošnji klinci pred televizijskim kamerama svjedoče da više ne vole plavo nebo, jer sa vedrog neba stiže nevidljiva smrt, nego se raduju kada je sve sivo i pada kiša. Znači li to da smo, eto, takvi mi zapadnjaci – “mi ubijamo djecu”?Ili ste, pak, budući da ne ubijate djecu, a imate i rezerve prema američkoj imperijalnoj politici, uznemireni takvom generalizacijom? Vidite, uopšte nije teško razumjeti povrijeđenost muslimana na Zapadu kada ih se medijski prikazuje kao “spavače ISIL-a”.

‘Glas naroda’ u medijima

Sve je to obična hantingtonovština, razrada teze o “sukobu civilizacija”, čiji je, makar nikada ne pominje Samuela Huntingtona, Amfilohije Radović vjerni sljedbenik.Problem, međutim, nije to. Problem je što značajan broj građana (pogledajte necenzurisane komentare na crnogorskim portalima ispod teksova koji se tiču Islamske zajednice ili vijesti iz svijeta koje govore o muslimanima, čujte “glas naroda” bez peglanja) vjeruje u idiotsku tezu o permanentnom sukobu islama i hrišćanstva, koji se s vremena na vrijeme razbukta.

Jedan komentar na podgoričkoj Analitici kaže ovako: “Muslimani sa balkanskih prostora ginu po nekakvim bliskoistočnim šupama, dižu se u vazduh, kidaju glave, a Crnu Goru (većina) doživljavaju samo kao svoju kuću (inostranstvo gdje žive).” Na CDM-u drugi poziva na etničko čišćenje: “Kad-tad će se Njegoš vratit u mozgove maloumnih Srba i Crnogoraca. Neće Turčin i islam šetat Crnom Gorom!!!”

Ovako svoju tezu o neootomanizmu objašnjava Amfilohije, njihov duhovni pastir: “(…) Treba posmatrati u kontekstu o kojem je govorio islamolog Darko Tanasković o neootomanizmu, koji se pojavljuje na Balkanu. To se vidi i u savremenoj politici, naročito Turske. Imate predsjednika Turske Erdogana, koji kada dođe na Kosovo u Prizren javno izjavi da je Kosovo Turska, a, sa druge strane, isto tako navijanje za njega naših muslimana. Znate, Otomanska imperija nije bila mala država, već itekako moćna, gospodarila je sudbinama Evrope i Azije.”

Ima još: „Nadamo se da do te i takve obnove neće i ne može doći. Imate pojave fanatičnih krugova u islamu, terorističkih, takozvana ‘Muslimanska braća’, Islamsku državu. To što je najviše podržavaju i idu i ginu za nju sa Kosova, BiH (…) su znamenja o kojim treba dobro porazmisliti, ako želimo budućnost da bude mudrija i pametnija i čovjeka dostojnija od naše prošlosti.“

Dvostruki standardi

Ima jedna anegdota koja je neskriveno rasistička. Pitali, kažu, jednom afričkog poglavicu šta je loše? Loše je, navodno je rekao on, kada susjedno pleme spali naše selo i otme nam stoku i žene. A šta je dobro? Dobro je kada mi to učinimo njima.Čemu u ovoj priči “afrički poglavica”? Gdje god oko sebe pogledamo važi princip dvostrukih standarda – taj princip i cinizam koji ga prati napokon je odlika “civilizacije”, čemu ga onda pripisivati “divljacima” iz Afrike?

Taj princip nalazimo i u onome što je Amfilohije rekao, ali i prećutao. Šta je loše? Loše je kada muslimani sa Balkana odlaze u Siriju i“bliskoistočne šupe” da tamo ratuju. A kada pravoslavci sa Balkana odlaze u Ukrajinu i tamo ratuju za “Novorusiju”, nadojeni ideologijom pan-pravoslavlja, koju u javni prostor pumpa prvenstveno Srpska pravoslavna crkva i razne opskurne organizacije koje su joj bliske? To je dobro? O tome mitropolit ne bi?

Tako to ide: napuniš televizijske dnevnike prilozima o islamskoj opasnosti, “zelenom transferzalom”, “osvetom Turcima i u ovom kraju”, pa dobiješ etničko čiščenje, genocid i rušenje džamija. Pričaš o neootomanizmu i povratku Turske na Balkan, kao da Erdogan drži vojnu paradu u Novom Pazaru, pa dobiješ Putina koji govori na vojnoj paradi u Beogradu.A za to vrijeme odvija se istinska politika, koja se ne vodi ime religije, još manje u ime “civilizacije”, nego u ime novca.

U međuvremenu, dok se sanja dolazak Rusa i Turaka na Balkan, ovdašnje Vlade i Skupštine donose mjere i zakone koje od njih traže Evropska unija i SAD.Za to vrijeme pravoslavni fanatici, koji su otišli u imaginarnu Novorusiju i islamski fanatici, koji su otišli u imaginarni kalifat, ratuju protiv istog neprijatelja: zapadnih demokratija. Svijet koji mrze, svijet koji odbijaju da prihvate i svijet na koji pucaju sačekaće ih u vlastitoj zemlji, u vlastitom domu. Ako se ikada vrate u njega.