Kliker.info

Mi smo zaista navikli na svakakav jad.Kao da nema više nikakve gadosti, podlosti, čak ni mahnitosti koja bi nas iznenadila. Kao da nam je ludilo postalo zavičaj. Pa nas, čim napravimo korak u racionalnost, spopadne nostalgija, te se mi brže-bolje vratimo doma, u svoje države – sanatorijume, čije zastave vise kao ludačke košuje raširene za sušenje.

Piše : Andrej Nikolaidis (Aljazeera)

Neprekidno se ovdje dešava ono što valjan i pristojan ne smiju tolerisati. Mi na to samo slegnemo ramenima i nastavimo, u novo loše i još gore.

Nacistički šou

Ono što me posebno brine je što inflacija tih „vijesti sa tamne strane“ u posljednje vrijeme pogađa Bosnu i Hercegovinu.

Kao da otvaranje Andrićgrada nije bilo dovoljno, u Hagu je nacistički šou izveo pukovnik Vojske Republike Srpske Luka Dragičević. Ovaj zor delija bio je pomoćnik komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a za moral, vjerska i pravna pitanja. U Hag ga pozvali kao svjedoka u procesu protiv Ratka Mladića.

Na sudu, tužilac pročitao uputstva koja je pukovnik osmislio, ne bi li podigao moral umornim ratnicima. Dragičević je svojim vojnicima ovako objasnio razliku između Srba i Bošnjaka:

Kao da nema više nikakve gadosti, podlosti, čak ni mahnitosti koja bi nas iznenadila. Kao da nam je ludilo postalo zavičaj. Pa nas, čim napravimo korak u racionalnost, spopadne nostalgija, te se mi brže-bolje vratimo doma, u svoje države – sanatorijume, čije zastave vise kao ludačke košuje raširene za sušenje.

Kako piše zurnal.info, “Dragičević je na sudu izjavio da i danas stoji iza tih riječi, da su one rezultat njegovog životnog iskustva i istraživanja biologije, fitogeneze i etnogeneze. Kada ga je tužilac upozorio da je to rasizam i da je on rasista, pukovnik je mirno odgovorio: Ne, naravno da nisam”.

A onda, što vele, cukar na kraju.

Nekoliko medija je objavilo kako je turski premijer Erdogan na nekakvom predizbornom skupu, nekad i negdje, navodno izjavio:

“Turska ili Osmansko carstvo je svoju braću Bošnjake u davnoj prošlosti predalo neprijatelju, Austro-Ugarskoj, bez ikakve zaštite! To sebi nikad nismo i nećemo moći halaliti, ali onda je ponovno zlo došlo po Bošnjake i opet smo na tom ispitu pali. Nismo ih uspjeli zaštititi! Sad se kunem velikim Allahom da, kad bi iko na bilo kakav način dirnuo Bošnjake, imao bi protiv sebe sto miliona Turaka!!! Zato se nemojte čuditi kad turski ratni brod uplovi u Neum, jer je to naš znak i podrška suverenitetu BiH!”

Nagrđeno novinarstvo

Malo je šta nagrdilo novinarstvo kao internet. Koliko smo puta to vidjeli: kako jednom obljavljena laž bude bez provjere preuzeta, prepisana, dopisana i prepakovana bezbroj puta, tako da niko od onih koji je šire ne zna ni izvor, a kamoli potvrdu autentičnosti. Koliko smo puta vidjeli kako novinarska mizerija stvara štetu koju niti jedan demant više ne može ispraviti.

Kako se ispostavilo, vijest o Erdoganovoj izjavi bila je laž.

Ambasador Republike Turske u Bosni i Hercegovini Cihad Erginay demantovao je tu informaciju. To je, u izjavi za Tanjug, učinio i ambasador Turske u Beogradu Mehmet Kemal Bozaj. “Naš premijer nije dao takvu izjavu”, rekao je ambasador Bozaj. “To ni na koji način ne odražava istinu”. Saopštio je da će o tome sutra zvanično obavijestiti srpske vlasti.
Srpske vlasti, međutim, nisu čekale zvaničnu potvrdu Ankare.

Srpskoj vlasti, Aleksandru Vučiću, sav se usplahiren pismom obratio Milorad Dodik koji je ovako komentarisao ono što Erdogan nije rekao:

“Uvjereni smo da ste upoznati sa najnovijim, neskrivenim i brutalnim napadima najviših funkcionera Turske na mir i stabilnost BiH, u kojoj je RS jedan od dva državotvorna entiteta, a srpski narod jedan od tri konstititutivna naroda. Posljednje prijetnje koje je iz Turske uputio premijer Erdogan svima u BiH koji nisu Bošnjaci samo su jedan u nizu incidenata koje Turska godinama proizvodi u BiH.”

Ima još: “Izražavamo opravdanu bojazan da će ova eskalacija prijetnji, koja dolazi od najviših turskih funkcionera, proći bez reakcije ostalih evropskih država koje su i do sada pokazivale nerazumljivu toleranciju prema napadima na mir i stabilnost u BiH, koji su stizali iz Turske”.

Dodik još veli kako je “posljednji incident posebno opasan i zabrinjavajući, jer je ovog puta turski premijer sa sanjarenja o obnovi Osmanlijske imperije prešao na otvorene prijetnje vojnom intervencijom u teritorijalnim vodama BiH, mimo saglasnosti zajedničkih institucija u kojima glas ima i Republika Srpska”.

Dodik je, čini se, kod Kusturice prošao ubrzani kurs iz Andrića, koji je tvrdio kako o jednom čovjeku mnogo govori i ono što se može izmisliti o njemu. Pa tako, eto, ako se inventivno čita Andrić, i o Erdoganu mnogo govore riječi koje su izmislili da je rekao. Napokon, da se ne lažemo, rekao Erdogan, ne rekao, znamo mi dobro šta nam Turci misle? A, razumijemo se?

Predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić primio je pismo i reagovao hitro, kao pravi lider.

“Srbija je bila i ostaće posvećena miru i stabilnosti, ali ni drugima neće dozvoliti da se uruši sve ono što su države i narodi Zapadnog Balkana gradili u poslednjoj deceniji”, navedeno je u saopštenju iz Vlade Srbije.

Pogled globalno

Vučić, saopšteno je, smatra da bilo kakve izjave, koje ugrožavaju krhku regionalnu stabilnost, nisu dobre. On stvar posmatra globalno: očekuje od Evropske unije, a posebno od Njemačke, da pomognu očuvanju regionalnog mira i bezbjednosti.

Kad će Vučić Njemačku obavijestiti o izjavi koju Erdogan nije dao, prije ili poslije finalne utakmice Svjetskog prvenstva između Njemačke i Argentine, nije saopšteno, niti je precizirano šta bi sve Njemačka trebala poduzeti ne bi li Srbiju i Dodikat sačuvala od turskih neizgovorenih riječi i nepostojećih prijetnji.

Na koncu, Vučić je Dodika pozvao u Beograd, na hitne konsultacije.

Tako je dao svoj puni doprinos narušavanju krhke regionalne racionalnosti.

Za Vučića ćemo lako: već će nam biti objašnjeno kako ga je Dodik nasankao, kako on nije znao, kako su ga prevarili saradnici, bila zavjera u diplomatiji, ciljalo na Vučića, on sklon da povjeruje ljudima. Eto ti ga sad, ispalo da on skoči čim Dodik pucne prstima, da reaguje na nepostojeće izjave, kao što se pogrešno tumačilo i njegovo prisustvo na otvaranju Andrićgrada, pa i to što je Dodiku dao pasoš, neprijatelj nikada ne spava. Zar sama činjenica da je pomoć u odbrani od turske prijetnje zatražio od Njemačke, a ne od Rusije, kako bi učinili njegovi prethodnici, nije dovoljan dokaz njegove posvećenosti evropskim integracijama?

Okej, shvatili smo.

Nego, šta će Dodik i Vučić raditi na sastanku sazvanom povodom izjave koju Erdogan nije dao? Hoće li ovako teći njihov razgovor:

“Aco, majke ti, ču l’ ti šta ono Erdogan nije rekao?”

“Moj Mile, stvarno nije uredu da to ne kaže. Upravu si, mi se u odnosu na to šta nije rekao odmah moramo odrediti.”

“Nego kako. Svaka ti čast što si odmah obavijestio Merkelovu. Nijemac sad komanduje Evropom, red je da Nijemac zna šta Turčin nije rekao.”

‘Da javim Putinu?’

“Treba to diplomatski do kraja ispratiti. Takve izjave koje Turci nisu dali ozbiljni su diplomatski incidenti. Prošlo je vrijeme kada je Miloševićeva Srbija izmišljala vijesti i onda vodila diplomatiju na osnovu onoga što su njeni mediji izmislili.”

“Hvala Bogu da je prošlo. Nego, da javim ja i Putinu ovo oko Erdogana?”

“Zna on to već, ali red je da ga obavijestiš. Ako njih i Turaka ima sto miliona, nas, Nijemaca i Rusa ima barem 400. Tako treba i saopštiti, pa će Erdogan drugi put paziti šta ne priča.”